Otkako su Todd Boehly i korporacija Clearlake Capital Group kupili Chelsea FC, londonski Plavi postali su najaktivniji sudionik svjetskog nogometnog tržišta. Ne samo po broju igrača koje su doveli u svoje redove nego i po odštetama koje su za njih isplaćivali.
Tri vijesti o kojima se priča
Chelsea u fotofinišu kompletirao najveći transfer u povijesti, ali i žestoko zakinuo PSG
Enzo Fernandez (120 milijuna) i Mihajlo Mudrik (70 milijuna koji mogu postati 100) samo su dva posljednja velika i svakako najistaknutija posla, no zapravo je uz odštetu u svlačionicu Bluesa sletjelo ili će u bližoj budućnosti (poput Andreya Santosa iz Brazila) sletjeti čak 16 igrača.
Uvjerljivo najveća potrošnja u povijesti nogometa
Kad se podvuče crta, dođe se do brojke od 611 milijuna eura. Uvjerljivo najviše u povijesti nogometa što se tiče potrošnje u jednoj sezoni. Znate za koliko je srušen dosadašnji rekord? Za 230 milijuna, i to onaj iz sezone 2017./2018. godine, kada je Barcelona potrošila 380 milijuna na svoja tadašnja pojačanja.
To sve još drastičnije zvuči kad znamo da je Barcelona te sezone i prodala igrače u vrijednosti od 232 milijuna eura, a Chelsea je ove sezone od prodaje zaradio tek 68 milijuna. Katalonci su na to bili i prisiljeni radi zadovoljavanja financijskog fair playa. Kako to da Chelsea onda nije?
Financijski fair play, što, kako i zašto?
Prije svega da objasnimo što financijski fair play zapravo jest. Radi se o UEFA-inu pravilu uvedenom 2009. godine, s tim da je dosad doživjelo nekoliko promjena, a glavni je cilj zaštititi nogometne klubove od samih sebe.
Kako to, pitate se? Naime, UEFA je problemom smatrala situaciju u kojoj neki klubovi troše puno više nego što su sposobni zaraditi. Tu se prije svega misli na bogate vlasnike, a savršen primjer kluba kojem se dogodilo nešto što se pokušava izbjeći jest Portsmouth.
On je od stabilnog premierligaša u kratkom vremenu postao klub koji je ispao u treći rang te bankrotirao, a sve je počelo loše odrađenim privatnim poslovima vlasnika, na račun kojih više nije mogao ulagati u klub onoliko koliko je ranije. Sve zbog toga što nisu štedjeli, iako njihove isplaćene odštete zapravo nisu išle u rang onih najvećih klubova. No svejedno su ih koštale onoga što se dogodilo tom, velikom dijelu Hrvata vrlo dragom, klubu.
FFP se tako sastoji od četiri ključna načela, a to su promocija transparentnosti u zaradi te prema tome i potrošnji, osiguravanje kluba koji živi unutar svojih mogućnosti, isplaćivanje klupskih obveza na vrijeme i postavljanje kluba u održivi dugogodišnji uspješni biznis.
Potrošnja se gleda po sezonama, a tako se i dijeli
Kao kriterij određuju se odšteta za igrače i njihove plaće te se u obzir uzimaju podaci za svaku sezonu zasebno. U usporedbi s tim, računaju se klupski prihodi, i to svi, ne samo zarada od prodaje, nego sav prihod koji klub financijskim ustanovama prijavljuje. Od prodaje rekvizita, preko sponzora, zarade od natjecanja te na kraju i spomenute prodaje igrača.
Gvardiolov klub rugao se rivalu zbog propalog transfera, dobio je brutalan odgovor
Za procjenu kršenja financijskog fair playa na kraju se uzima kombinacija, odnosno zbroj prethodnih triju sezona te potrošnja smije tek u nekom određenom postotku biti veća od zarade. 2011. godine uvedeno pravilo bilo je 5 milijuna eura razlike, no onda se ipak okrenulo na postotke, koji su u svakoj ligi drugačiji.
Ovdje dolazimo do onoga kako je Chelsea uspio pronaći rupu u zakonu i izbjeći kazne za veliku potrošnju.
Chelsea prema FFP-u nije potrošio 611 milijuna eura
Kao što je gore navedeno, po pravilima FFP-a svaka se sezona računa pojedinačno i prema tom pravilu Chelsea ove nije potrošio 611 milijuna eura. Naime, svaka odšteta dijeli se s brojem godina na koliko su ugovor igrači potpisali. A Boehly i ekipa gotovo sve igrače potpisali su na period od sedam ili osam godina.
Svi transferi Chelseaja u sezoni 2022./2023.
- Enzo Fernandez za 20 milijuna eura
- Wesley Fofana 80
- Mihajlo Mudrik 70
- Marc Cucurella 65
- Raheem Sterling 56
- Benoit Badiashile 38
- Kalidou Koulibaly 38
- Noni Madueke 35
- Malo Gusto 30
- Carney Chukwuemeka 18
- Andrey Santos 12,5
- Pierre-Emerick Aubameyang 12
- David Datro Fofana 12
- Joao Felix (posudba) 11
- Gabriel Slonina 9
- Denis Zakaria (posudba) za 3.
Enzo Fernadez, recimo, potpisao je na osam i pol godina (do srpnja 2031.) te automatski time odšteta plaćena za njega u sezoni 2022./2023. nije 120 milijuna, eura nego tek 14,1, a slična je situacija i s Mihajlom Mudrikom, kojeg su u ovoj sezoni platili manje od deset milijuna eura. Njihova osobna primanja ovdje nismo uzeli u obzir jer ona nisu javno objavljena.
Strategija koja donosi neizvjesnu budućnost
Chelsea je petogodišnje ugovore dao čak i nešto starijim igračima, poput Raheema Sterlinga ili Kalidoua Koulibalyja.
Hoće li to u bližoj budućnosti limitirati Chelsea u sličnim poslovima i hoće li ih takva strategija koštati? To je jedno novo pitanje koje otvara potpuno novo područje rasprave.
VIDEO Suludo rastrošni vlasnik Chelseaja urnebesno ismijan u animiranom filmu
Kao što je navedeno, davanjem dugih ugovora Chelsea je na svaku od tih idućih godina dodao cifru jednaku ovosezonskoj. Dakle, novi transferi nju će samo nadograđivati. To se, naravno, može pokriti nekim jakim izlaznim transferom, za kakve će klub svakako imati potencijala. Posebno jer je svlačionica pretrpana igračima koji itekako imaju vrijednost na europskom tržištu.
Hoće li im se obiti o glavu tako dugi ugovori? Kod nekih igrača vjerojatno hoće jer sigurno neće svi opravdati očekivanja i postati bitni kotačići u Chelseajevu stroju, a pred klubom je onda dugogodišnja obveza isplaćivanja njihovih poprilično visokih dogovorenih primanja.
Postoji nekoliko potencijalnih problema
Najveći problem mogao bi im biti Boehlyjevo odustajanje od ovog projekta. On bi onda mogao osmisliti strategiju izlaska kojom bi povratio veći dio ulaganja, ali time i ostavio klub u teškom stanju. Stanju u kojem će svake sezone morati izlaznim transferima generirati znatnu cifru da bi mogli angažirati neke nove igrače. Dovest će se u situaciju kakva je aktualna u Barceloni, s potencijalom da postane još lošija.
Uzmimo u obzir i to da je Barcelona klub koji ne smije propasti te da će se za nju uvijek pronaći neka strategija spasa. Chelsea nije takav, u surovom engleskom kapitalističkom nogometu, posebno uz vlasnike poput Boehlyja, malo je onih koji će Bluesima pružiti ruku ako se budu utapali.
Prvi problem mogli bi imati već naljeto ako Chelsea ne izbori Ligu prvaka, a zasad im izgledi nisu najbolji. Vodeća četvorka Premier lige ne samo da ima lijepu zalihu bodova ispred njih nego i na terenu izgleda višestruko bolje i uvjerljivije.
Oršić im nije dovoljno dobar? Southampton dovodi pojačanje na lijevom krilu
S druge strane, ovo se može itekako isplatiti, ako gledamo na to da su uglavnom dovedeni mladi igrači čije najbolje vrijeme tek dolazi te koji bi moglo biti nositelji novog Chelseaja, velikana koji će godinama biti u najužoj konkurenciji za svaki mogući trofej. Možda je Fernandez novi Lampard, Fofana novi Terry, a Mudrik novi Drogba. Kažemo možda, to ne možemo znati, ali se svakako veselimo saznati.
Sve u svemu, Todd Boehly ove je sezone prevario neke nepisane nogometne postulate te kupio većinu igrača o kojima se najviše pričalo, a već se zna kako naljeto u Leipzig stiže izdašni ček za Christophera Nkunkua.
Boehly je nogometno tržište učinio drugačijim nego što je bilo dosad, ali pitanje je hoće li se to nastaviti. UEFA je već najavila nove izmjene u FFP-u koje bi trebale spriječiti ovo što je Boehly napravio, a time i konkurenciji otkrio kako se to može odraditi.
