Tri vijesti o kojima se priča
Ako je Rijeka najneugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela SuperSport HNL-a, Varaždin je najugodnije.
Varaždinci trenutačno drže peto mjesto, a uoči prvenstva mnogi su im kao povratnicima u elitni rang predviđali grčevito borbu za ostanak, pogotovo nakon prilično loše igre i poraza (0:1) na otvaranju sezone sa Slavenom na domaćem travnjaku.
„Slaven je bio bolji i zasluženo je pobijedio, no mi nismo bili pravi. Nekako smo bili u grču, to nam je bila prva utakmica i nikako se nismo mogli opustiti. Bili smo previše napeti, ali znali smo da možemo puno više. Trebalo nam je samo malo vremena da se posložimo i pokažemo koliko vrijedimo“, u velikom intervjuu za gol.hr priča pouzdani i britki desni bek Jozo Stanić, koji je ljetos stigao u Varaždin na posudbu iz Augsburga.
Jozo Stanić - pojačanje Varaždina iz Augsburga
23-godišnji Stanić nije nepoznato ime u hrvatskom nogometu. Pomniji promatrači sjetit će se da je s napunjenih 17 godina bio hrvatski U-19 reprezentativac, i to u vrlo darovitoj generaciji koju su predvodili igrači koji su poslije dogurali do seniorske vrste poput Sose, Majera, Brekala, Erlića, Ivanušeca ili More, a igrali su još Nevistić, Šemper, Palaversa, Špikić, Kulenović, Đira, Kalaica, Vinko Soldo, Bradarić, Nejašmić ili Šego i Teklić, koji su danas Stanićevi suigrači u Varaždinu.
„Bilo mi je puno lakše snaći se u novoj sredini jer sam neke igrače poznavao od ranije iz reprezentacije. Puno su mi pomogli i treneri, pokazali su da vjeruje u mene i odmah je bilo lakše“, pojašnjava stasiti Stanić, koji je rođen u Augsburgu, gdje je i započeo prve nogometne korake u lokalnom niželigašu.
„S 14 godina prešao sam u Augsburg i prošao sam njegovu nogometnu školu. Trenutačno igram na desnom beku, ali moja prvotna pozicija bila je stoperska. Na obje pozicije dobro se snalazim. Prebacili su me na beka jer su uvidjeli da imam hitrinu i dobar centaršut“, priča Stanić, koji ima bundesligaške potencijale što se tiče motorike i duel igre.
„Debitirao sam u prvoj momčadi Augsburga u listopadu 2019. na gostovanju protiv Werdera. Ušao sam u završnici utakmice. Izgubili smo 4:0, ali ja nisam ništa zeznuo“, prisjetio se i slatko se nasmijao.
Svađa na treningu, debi u Bundesligi
Prepričao nam je anegdotu kako je saznao da će debitirati.
„Ja sam već mjesecima trenirao s prvom momčadi, ali igrao sam samo za drugu ekipu. Imali smo trening kao i svaki put prije puta na utakmicu. Otišao sam ranije u svlačionicu, istuširao se i spremao se za odlazak kući. Kapetan Daniel Bair upitao me: 'Mali, kud ćeš ti?' Ja mu odgovorim da idem kući odmoriti jer sutra imam utakmicu s drugom ekipom. On mi veli: 'Pogledaj na vrata.' Trener Manuel Baum imao je običaj da na vrata prikači listu igrača koji će biti u kadru za utakmicu. Ja tamo pogledam i vidim svoje ime. Nije mi bilo ništa jasno. Onda su mi rekli da se jedan prvotimac posvađao na treningu s trenerom i da ga je ovaj izbacio iz ekipe. Ušao sam pred kraj utakmice i zamijenio baš kapetana koji mi je prvi objavio vijest da sam u kadru.“
Dakle, i u Njemačkoj ima svađa na treninzima.
„Naravno da ima. To je normalno, nije to ništa neuobičajeno i veliko. Događa se svuda, pogotovo kada je napeta situacija u klubu.“
Ispalo je da drugu šansu niste dobili. To su zasad vaše jedine minute u Bundesligi.
„Nadao sam se da ću dobiti više šansi, no mladi igrači teško se probijaju u bundesligaškim klubovima koji se u pravilu bore za ostanak. Kada je gusto u prvenstvu, a Augsburgu je uglavnom tako, treneri poslovično prednost daju iskusnijim igračima. Mlad igrač treba povjerenje, netko mora stati iza njega, a ja to u Augsburgu nisam imao. Odlučio sam otići na posudbu, prvo u Zwickau, a onda u Wehen Wiesbaden. Kada se pojavila mogućnost da odem u Varaždin, nisam puno razmišljao. Elitna hrvatska liga ipak je kvalitetnija i puno je bolji izlog nego 3. njemačka“, ističe Stanić, koji je vrlo brzo pokazao da je veliko pojačanje za Varaždin.
Izludio Oršića i Biuka
Da je britak i teško prolazan, pokazao je to u najzahtjevnijim utakmicama - protiv Dinama i Hajduka, kada je odlično čuvao ponajveće zvijezde lige Mislava Oršića i Stipu Biuka.
„Protiv Dinama izvukli smo remi i zasad smo jedini u ligi koji su mu otkinuli bodove, a protiv Hajduk smo izgubili, mislim nezasluženo s obzirom na prikazanu igru. Bili smo bolji, no previše smo promašivali, a oni imaju Livaju koji kažnjava takve promašaje.“
Koliko se sjećam, i Oršić i Biuk bili su dosta nervozni, posebice Oršić koji se često žalio na vašu britkost. Prilično ste ih izludjeli svojom upornošću, nisu se baš naigrali, loše su ocjenjeni na tim utakmicama.
„Nisam sam se dao tek tako proći, ha, ha, ha… U Njemačkoj se igra dosta tvrđe nego u Hrvatskoj. Ima više duela, fizička igra je jača, to i suci puštaju, pa sam i ja naučio tako igrati. U HNL-u su igrači tehnički jako dobro potkovani. Neću reći da su bolji što se toga tiče nego u Bundesligi, tamo ipak igraju velike zvijezde, sve ovisi o kojim klubovima pričamo, naravno da su u Bayernu ili Borussiji Dortmund svi igrači veliki znalci, ali ako uzmemo prosjek, po tome se HNL može mjeriti s Bundesligom. Hrvatska liga me ugodno iznenadila, igra se dobar i tehnički potkovan nogomet.“
"Biuk fizički jači, Oršić opasniji po gol"
Dakle, čuvali ste i Oršića i Biuka, vjerojatno najboljeg i najtalentiranijeg krilnog igrača HNL-a. Mjerodavni ste dati ocjenu koga je teže čuvati?
„Teško pitanje jer obojica su vrhunski igrači. Biuka je možda teže čuvati u smislu fizike i pokrivanja terena. Vraća se po loptu, jači je u duel igri, dok je Oršić izravniji, opasniji po gol. Zna ekspresno proći i ima odličan šut desnom nogom, uvijek je u stanju pogoditi. Mislim da sam u oba slučaja dobro obavio zadatak, ali o tome neka drugi sude.“
Osjeti li se na terenu kvalitativna razlika između Dinama i Hajduka?
„Da, osjeti se to jako dobro. Vidi se da je Dinamo jači, bolje čuva lopta, gradi napade, igrači su mu jači na lopti, lakše razvijaju igru. Dinamo je uvjerljivo prvi na ljestvici, a igra i Ligu prvaka, pobijedio je veliki Chelsea. Naravno da sve to nije slučajno. Hajduk je dobar, ima dobrih igrača, ali Dinamo je ipak bolji. Čini mi se da ima i osjetno širi izbor kvalitetnih igrača.“
Kako je s Petkovićem ući u duel?
„Ja sam fizički jak, ali bome je i on. Moćan je, zna se zagraditi, a vidi se i da zna. Nekoliko puta sam to osjetio u duelu.“
Gostovanje na Poljudu i Maksimiru
U sljedeća dva kola opet ćete se sudariti s Bijelima i Modrima. Prvo Hajduk na Poljudu, a onda Dinamo u Maksimiru.
„Bit će to za nas dva velika izazova. Ne znam hoćemo li igrati u Split, postoji neka mogućnost da možda igramo u Varaždinu jer nije jasna situacija s terenom na Poljudu. Kako god, čekaju nas dvije jako teške utakmice. Protiv Hajduka nećemo imati Teklića na raspolaganju, to nam je veliki hendikep. On nam je jako značajan igrač. Jedva čekam istrčati na Poljud, osjetiti tu atmosferu, ali i na Maksimir. Čuo sam da je nešto posebno istrčati na taj slavni maksimirski travnjak“, sa širokom osmijehom kazivao nam je Stanić.
Znači li to da ste privatno dinamovac?
„Ja navijam za Augsburg, ha, ha, ha…“, ispalio je i na naše opetovano pitanje nije želio odgovoriti.
„To ću zadržati za sebe. Jako cijenim i Dinamo i Hajduk, to su dva najveća hrvatska kluba, znam da velika većina Hrvata navija za njih“, pokazao je mlađahni Stanić da se razumije u diplomaciju.
Pa, dobro, nije nikakav grijeh reći za koga se privatno navija. Eto, u momčadi Varaždina ima igrača koji otvoreno govore da su hajdukovci. Nitko im ne zamjera. Možda su čak i u većini u svlačionici?
Zadirkivanje dinamovaca i hajdukovaca u svlačionici Varaždina
„Nisu većina, ali ima ih 5-6. Uh, samo da vidite kakve su to rasprave u svlačionici, ha, ha, ha…“
Znači, ima dosta zadirkivanja...
„Kad to krene, ja samo gledam i smijem se. Držim se neutralno, ipak sam ja rođen u Njemačkoj i ne kužim baš sve, ha, ha, ha… Sve je to prijateljska šala. Imamo odličnu atmosferu, baš smo klapa. Nema iskakanja, samo pozitiva i međusobno pomaganje. Mislim da je to jedan od glavnih razloga naših dobrih igara i rezultata.“
Možete li nam otkriti neku anegdotu iz tako razigrane svlačionice?
„Imamo neku igru. Tko pretjera sa zezancijom, mora u samicu. Za to smo odvojili jednu sobicu. Tamo idu zločesti.“
I tko je češće u samici: dinamovci ili hajdukovci?
„Ma, hajdukovci, ipak je kapetan Oli Zelenika, a njega se mora slušati, ha, ha, ha…“, duhovito je odvratio s glasnim smijehom.
U Varaždinu je baš veselo. Izgleda da ste se jako dobro snašli.
„Je, baš mi je odlično. I grad, i ljudi, i suigrači su vrhunski. Osjećam se kao kod kuće.“
"Rado bih ostao u Hrvatskoj"
Ugovor s Augsburgom istječe vam 2024. Biste li rado ostali u Varaždinu i HNL-u?
„Ne bih imao ništa protiv. Iako je u Njemačkoj mentalitet dosta drukčiji, ja sam ipak Hrvat i sasvim solidno govorim hrvatski pa mi je to velika prednost. Nije mi trebalo puno da se uklopim.“
Znate li gdje ćete biti iduće sezone? S obzirom da ste se iskazali, ima li kakvih ponuda?
„Čujem da ima, ali to prepuštam svojem menadžeru. Ne želim se s time zamarati. Teško je reći što će biti idućeg ljeta, sve opcije su otvorene.“
Ako ovako nastavite, možda je moguć prelazak u jedan od četiri najveća hrvatska kluba – Dinamo, Hajduk, Osijek ili Rijeku?
„Daj Bože, ne bih imao ništa protiv. Bila bi mi velika čast, ali trenutačno sam u Varaždinu i mislim jedino na njega. Nema smisla razmišljati unaprijed, to može samo poremetiti koncentraciju.“
Senzacija u Beču
Vaše igre nisu ostale nezamijećene u HNS-u. Nakon nekoliko godina opet ste se vratili u reprezentaciju. Ovaj put u preko noći oformljenu U-23 vrstu, koja je s igračima iz HNL-a nedavno odigrala prijateljsku utakmicu s Katarom u Beču. Kako ste se osjećali kada ste dobili Jarnijev i Krpanov poziv?
„Bio sam presretan, nisam to očekivao jer bilo je iznenada. Izbornika Jarnija poznavao sam od ranije, vodio me je u U-19 reprezentaciji, a Krpana sam sada bolje upoznao. Obojica su me impresionirali znanjem i profesionalnošću.“
Veliko priznanje dobio je i klub Varaždin. Pozvana su čak tri njegova igrača.
„Da, poziv su još dobili Tonio Teklić i Luka Jelenić. Ja i Teklić smo igrali od prve minute, Teklić je zabio i gol iz penala, a Jelenić je ušao. Mislim da smo sva trojica dobro odigrali. U Varaždinu su bili ponosni na nas, nije to mala stvar za klub. Niti jedan klub osim Varaždina nije imao trojicu igrača u Beču.“
Glatko ste pobijedili nacionalnu momčad Katara koja se sprema za Svjetskog prvenstvo. To je odjeknulo, prava senzacija.
„Nismo znali što očekivati, ipak smo igrali protiv reprezentacije domaćina Mundijala. To je jaka momčad. Izbornik nam je rekao da se opustimo i igramo svoju igru. Odigrali smo sjajno, zabili jedan, pa drugi i treći gol.“
"Katarani su bili šokirani"
Jesu li Katarani bili iznenađeni? U kakvom su sastavu igrali?
„Pa, jesu, bili su prilično šokirani, nisu mogli vjerovati, moglo se to zamijetiti. Iskazali su dosta nervoze kada su vidjeli u kojem smjeru ide utakmica. Očito su očekivali da će nas lako pobijediti. Ljetos su remizirali ili pobijedili renomirane klubove iz talijanske Serie A i španjolske La Lige. S Marokom su odigrali 2:2. Na kraju su nam čestitali, ali nije bilo nikakvog druženja nakon utakmice. Koliko sam vidio, sve su to bili igrači koji igraju za njihovu A reprezentaciju. Teško mi je reći koji im je prvi sastav, ali promijenili su puno igrača na poluvremenu pa opet nam nisu zabili. Zapečatili smo našu mrežu.“
Što vam je rekao izbornik Jarni?
„Bio je jako zadovoljan partijom koju smo pružili. Rekao nam je da smo napravili odličan rezultat i da možemo biti ponosni.“
Utakmica nije prenosila televizija, Katarani nisu dopustili, ali svjedoci kažu da ste odigrali jako dobro, kao i cijela momčad. I predstava na toj utakmici može biti vaša odskočna daska za daljnju karijeru.
„Nadam se da je tako, ali moram nastaviti raditi i biti maksimalno discipliniran i strpljiv. To je preduvjet za uspjeh. To sam poručio i mojem mlađem kolegi i prijatelju Franji Ivanoviću, mladom hrvatskom reprezentativcu koji je nedavno napunio 19 godina i pred vratima je prve momčadi Augsburga. Ja sam tu fazu prošao, znam koliko je teško. Mora biti strpljiv i nastaviti raditi, šansa će doći. On je jako talentiran, ima veliki potencijal i vjerujem da će uspjeti.“
"Čolak je u Glasgowu velika zvijezda"
Čujemo da ste i jako dobar prijatelj s Antonijem Čolakom, napadačem Glasgow Rangersa koji kontinuirano zabija golove i kuca na vrata Dalićeve vrste.
„Znamo se iz Njemačke, čujemo se često. Kad uhvatim vremena planiram skoknuti do njega u Glasgow. Antonio je u fantastičnoj golgeterskoj formi, stvarno igra odlično. Čujem da je u Glasgowu velika zvijezda, postao je ljubimac navijača, u gradu ga svi prepoznaju. S obzirom na to kako igra, mislim da zaslužuje dres reprezentacije, ali izbornik odlučuje, njega se pita.“
Što kažete na igre i rezultate hrvatske reprezentacije?
„Vatreni su sjajni, plasirati se u Final Four Lige nacija veliki je uspjeh. Može se reći da je Hrvatska sada legitimni kandidat za naslov prvaka svijeta. Jedan od 6-7 glavnih favorita. Hrvatska ima sve, i koncentraciju kvalitete i širinu. Puno je tu odličnih igrača.“
Sanjate li seniorski hrvatski dres…
„Naravno da sanjam, ali nema smisla o tome previše govoriti. Daleko sam ja još od toga, ali dat ću sve od sebe da ispunim snove.“
"Srna najviše u fokusu, Havertz odlično igra i mali nogomet"
Imate li uzore među Vatrenima?
„Nemam neke posebne idole, ali naravno da gledam i upijam. Srna je igrao na mojoj poziciji, pa mi je on možda najviše u fokusu.“
Jako dobro poznate njemački nogomet. Što se događa s njihovom reprezentacijom? Jeste li u juniorima možda igrali protiv nekog od njenih današnjih reprezentativaca?
„Jesam jednom na nekom turniru malog nogometa protiv Havertza. I mali nogomet igra odlično. Nijemci imaju problema, to se vidi. Po meni kvaliteta nije sporna, imaju oni jako dobrih igrača, pa i svjetskih klasa, ali neke druge stvari nisu kako treba biti. Dojam je da se loša atmosfera iz Bayerna prelijeva na reprezentaciju. Teško je reći kakvi su tu odnosi, ali vidi se da nešto ne štima“, zaključio je Stanić.
