Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
KRIZA U OSIJEKU

Je li Nenad Bjelica uistinu kriv za sve?

Nenad Bjelica u Osijeku je izgubio podršku i onoga tko mu se činio kao najčvršći oslonac, navijača.

Nenad Bjelica (Foto: Davor Javorovic/PIXSELL)

Dugo se kuhala jedna ljuta čorba u kotlu pod imenom NK Osijek. Dugo je vrijala, dolazila do vrha, no nije kipjela van iz tog, za ove naše prilike očito premalog i previše užarenog kotla. Sve dok ga izvjesni Kone u dresu Kizilžara nije još malo "založio" te doveo do kaosa.

Ukratko, problemi u NK Osijeku nisu se pojavili u četvrtak kad se dogodila najveća blamaža te vjerojatno najbolniji i najneočekivaniji poraz u povijesti kluba. A sve se otvaralo, ždrijeb je bio odličan, kao i rezultat prve utakmice koji je mogao (morao, op. a.) biti i bolji. Pripreme su određene odlično, ostvarilo se sedam pobjeda i dobro se ušlo u sezonu. Sjajno, zar ne?

Kizilžar je odjednom otvorio Pandorinu kutiju

Navijači Osijeka već su maštali o 2. kolovozu i ždrijebu koji će otkriti tko to čeka njihove ljubimce nakon što borbenom i uvjerljivom igrom savladaju ciparski APOEL. Kizilžar je zapravo već bio apsolviran. Zaboravio se poraz od Lokomotive i blijeda igra. Preko pet tisuća ljudi došlo je na stadion proslaviti prolazak u treće pretkolo. A onda znamo što se dogodilo.

Tko je prezentiran kao krivac? Samo i jedino Nenad Bjelica!

Odjednom je neki kolektivni narativ postalo ono što su kroz medije, društvene mreže, kuloare i forume isticali tek određeni navijači ili analitičari. Osijek već dugo vremena nema igru, nema kemiju te na kraju svega nema rezultat.

Igrači Osijeka jedan po jedan konstantno padaju u formi, a kad netko padne se teško ili nikako ne uspijeva vratiti. Sve to vidio je onaj tko Osijek prati na redovnoj bazi. O igri Osijeka, odnosno nedostacima iste mogao bi se složiti jedan poseban ovoliko dug tekst, no to sada nije glavna tema.

Je li za to uistinu kriv isključivo Nenad Bjelica?

Bjelica je, u ljeto 2020. godine, u Osijek došao s ogromnim trenerskim referencama nakon svih rezultata koje je napravio u Dinamu. Njegov dolazak bio je "boom" poput dovođenja spektakularnog igračkog pojačanja te je odmah smatran najvećim transferom u povijesti Osijeka, većim od onog kad se upravo Bjelica prijelazom s 1999. na 2000. vratio u bijelo-plavi dres kao igrač.

Nenad Bjelica Bjelica ne misli dati ostavku, odbrusio je Kohorti: "Nastavljamo dalje, pokušat ćemo biti bolji" divider

Rezultati su se odmah pojavili. Iako Basel nije uspio apsolvirati te je europska jesen ostala san, Bjelica je stvorio momčad koja se uključila u utrku za naslov prvaka te koja je posebno na proljeće igrala jedan oku ugodan efikasan nogomet. U borbi za titulu su zastali, no imali su sjajan temelj za sezonu iza.

Sve je krenulo pucati onda kad je trebalo biti najbolje

Prošle sezone dodatno je Osijek pojačan (tako je izgledalo) i s razlogom se puno očekivalo. Europa je donijela još jedno veliko razočaranje ispadanjem od sofijskog CSKA na drugoj prepreci, no u prvenstvu se krenulo dobro. Iako je bilo puno traženja, mijenjanja formacija te neuvjerljive igre, rezultat je bio tu. Neki bodovi osvajali su se u završnicama utakmica kad se kretalo na sve ili ništa te je Bjelica još uvijek bio junak tribina.

Problemi su se pojavili proljetos. Osijek je bio u otvorenoj borbi za titulu prvaka, a Bjelica je odjednom na konferencijama za medije krenuo voditi neke svoje vlastite ratove. Nezadovoljan radom nekih viših organa kluba, vidno nervozan svoje je medijske istupe umjesto momčadi okretao njima.

Ako je to bila pila naopako, nije uspjela. Osijek je jedva pobijedio Hrvatskog Dragovoljca i našao se u prilici da do kraja prvenstva odlučuje sam o sebi, da ima priliku uzeti titulu. No, neuvjerljiva igra postala je loša, rezultati su nestali i krajnji epilog bilo je tek treće mjesto uz čak deset bodova iza prvaka Dinama.  

SuperSport HNL SuperSport HNL: Raspored i rezultati utakmica 2022./2023. divider

Bjelica je ostao bez titule prvaka na sličan način kao s poljskim Lech Poznanom, gdje su se istu u krivo vrijeme vodile krive bitke.

Naravno, govorilo se o njegovom odlasku, uz onu već svima poznatu temu kako je to moguće napraviti jedino sporazumno. Uprava u slučaju otkaza Bjelici duguje treneru velike novce, a isto to duguje on klubu ako odluči otići sam. Dojam je da protiv rastanka niti jedni nemaju apsolutno ništa, no isto se tako Bjelica nije spreman odreći novaca koje po ugovoru treba dobiti, još manje onih kojima bi morao sam isplatiti svoj odlazak, dok niti ekipi iz kluba nije baš do isplata otpremnina treneru i cijelom njegovom stožeru.

Vratimo se na glavno pitanje ovog teksta

Malo smo se odmakli od onog postavljenog pitanja, ali trebalo je ipak objasniti cijelu pozadinu priče koja je do ovoga dovela. Dakle, nervoza je krenula u proljeće, kulminirala je pred ljeto, a onda se primirila kad su pripreme stvorile jednu optimističnu sliku i kad se imalo igrati za nešto itekako vrijedno. 

Poraz od Kizilžara je veliki šamar za kojeg se počelo činiti kako ga je najlakše primio onaj tko bi trebao snositi najviše krivnje za isti, upravo Bjelica.

Nevjerojatno je samo pogledati situaciju koja govori da je Bjelica izveo svoju najjaču momčad, protiv gosta koji je od 2019. do danas samo jednu utakmicu u gostima pobijedio s dva ili više razlike te da je izgubio 0:2. Ali ne samo to, uz dodatak kako Osijek nije tijekom cijelog susreta napravio niti jednu priliku te da su posljednji ozbiljan udarac na gol imali u 51. minuti dok je još bilo 0:0.

Ivan Ljubić i Mateo Pukšar Bjeličin salto mortale: Sve što se događa u Osijeku izgleda kao Dead man walking divider

Kad vam momčad očito nema kemije, nema mehanizme napadačke igre, ali niti ideju što napraviti u određenim situacijama, posebno protiv zatvorenijih momčadi, jasno je da krivnju trebaju snositi trener i stožer. Jasno je da na naplatu dolazi sve ono što se vidjelo i ranije. Ne može se konstantno igrati na individualnu kvalitetu igrača, njihova vlastita rješenja kao plod inspiracije, čvrstu obranu te neke šablonske akcije koje završavaju ubačajima s boka. Da ne spominjemo duge lopte na Miereza, Mancea ili Topčagića, neovisno tko god igrao kao udarna igla napada.

Nije lako pronaći mu obrambene argumente

Nije lako pronaći neke argumente prema kojima Bjelica ovdje ne bi bio označen i potvrđen kao krivac. Loše je postavio utakmicu, a onda ju još lošije vodio, bez pravih poteza kojima bi sliku na terenu promijenio. Jednako kao što je nekoliko dana ranije lošim izmjenama dopustio Lokomotivi da svoju bolju igru okruni preokretom za pobjedu i jednako kao što jučer nije pronašao način za promijeniti sliku na terenu i pogoditi mrežu Slaven Belupa. Ali, sve to ide puno više unazad.

Kao što je gore navedeno, Bjelici se opraštala loša i negledljiva igra sve dok je postojao rezultat. Čak mu je od velikog djela navijača oprošteno ono što je napravio pred kraj prošle sezone kad je svojim osobnim nesuglasicama napravio nezdravu atmosferu u momčadi koja je trebala biti najfokusiranija ikad, koja je trebala pokušati u Grad na Dravi donijeti titulu prvaka Hrvatske.

Nije samo Bjelica kriv za ovo što se događa, dio krivnje svakako snosi spomenuta Uprava koju je toliko prozivao, a dio je uvijek i na igračima koji očito trenutno ne igraju niti blizu svog maksimalnog potencijala. Ali, Bjelica je apsolutno kriv za to što je na kraju sve palo na njega i što je stvorio dojam svoje apsolutne krivnje.

Ključan dio svega zove se - ego

Ono što je njegov problem je ego. Onaj zbog kojeg je još kao trener Dinama zaradio mnoge oponente i onaj zbog kojeg je jednako toliko puta prolazio kao negativac u medijima, koji ga vrlo vole jer im donosi čitanost i pažnju, ali koji u jednom određenom broju isto tako vole kad ga imaju priliku razapeti među svojim redovima teksta.

Previše puta do sada Bjelica je izražavao nezadovoljstvo na po mnogima neprimjeren način. Puno je puta pod naletom emocija gubio svoje gospodske manire i jednako tako je u nekoliko navrata u različitim situacijama iznosio različite stavove, zbog čega su ga nerijetko nazivali i licemjerom.

Sve je to bio spreman Bjelica istrpjeti za momčadi rezultat. Postavio je svoja leđa onako kako to treneri rade. Možda ne na najbolji način, ali na onakav kakav se njemu čini najefikasniji i najprikladniji. On je osoba koja pokušava konflikt prebaciti na sebe, ali koja i vjerojatno uživa u pažnji i akciji koju isti donosi.

Kad se pojavi ovakva kriza, to postaje veliki minus. Bjelica postaje čovjek s previše neprijatelja i bez onoga tko bi mu u ovakvoj situaciji pružio ruku. A ako će on uistinu do kraja sezone ostati trener Osijeka, onda su mu takvi itekako potrebni. 

Bjelica trenutno radi sve ono što mu ne treba

Onda mu ne treba situacija gdje igrači dođu na sastanak s navijačima, a on se na isti ogluši. Onda mu ne treba tvrdoglavo pridržavanja vlastitih nogometnih filozofija, samo da svima dokaže kako je bolji od svih, što nas ne bi čudilo da je stav kakav on uistinu gaji. U takvoj situaciji mu ne treba izlazak iz tsvlačionice i svađanje s tribinama. U ovakvoj situaciji mu treba malo poniznosti i dijaloga, za što ne možemo biti siguran da je on spreman.

I zbog toga nas ne čudi da trenutno situacija izgleda kao da je Bjelica ostao sam protiv svih te da je na njega uperen svaki prst koji pokazuje na krivca za ono što se u Osijeku događa. 

Odgovor na pitanje svakako možemo dati. Nenad Bjelica nije apsolutni i jedini krivac za to, ali je glavni krivac za to što to tako izgleda i što je ono gdje su se klub i on doveli vjerojatno nepopravljiva situacija. 

Sjetimo se jedne Bjeličine izjave koju je dao medijima kad je već bio trener Osijeka, a kad je pokušavao objasniti kako to izgleda u Dinamu, kojeg je napustio uz ružan završni scenarij. Bjelica se tada prisjetio pitanja Zdravka Mamića koji mu se obratio "Nenade, ljubavi, treba li ti nešto?". On u tom trenutku nije ni shvatio kakav je zapravo kontraefekt napravio time. 

Gotovo nitko se nakon toga nije uhvatio Mamića, nego su konstantno isti citat počeli koristiti kad je Bjelicu trebalo razapinjati, kamenovati ili barem onako usputnu popljuvati.

A upravo sada bi mu bilo najbolje da ga netko utjecajan pita treba li mu nešto te kako mu to može donijeti.

U Osijeku treba biti pruženo nekoliko ruku pomirbe ili razumijevanja

Dojam je da Bjelici i NK Osijeku treba jedan bezbolan i prijateljski razlaz, jer sve se čini da je voda došla do grla i da izlaza iz ovoga nema. Pitanje je samo može li se i to izvesti ili će se veliki povratak Osijekovog djeteta, jednog od najboljih igrača kluba, ovog puta kao trenera, završiti na ružan način, niti blizu onome što su svi vjerovali da će se dogoditi kad je ovaj na klupu stigao.

Nenad Bjelica nikoga ne ostavlja ravnodušnim, svojom pojavom i svojim potezima ili izjavama, pa je isto tako jasno da kod njega ne može niti sve biti normalno ili nekim uhodanim stopama. Ali, takvi su vrlo često uspješni treneri, posebno oni nešto osebujniji, među kakve junak naše priče svakako spada.

Nažalost, i takvi uspješni treneri imaju neke neuspješne epizode, iako se ova u Osijeku, kako god završila, u potpunosti nikako ne može takvom zvati. Bjelica je momčad stabilizirao i podigao te postavio neke rezultate kakve nitko prije njega nije. Postavio je neke temelje za kasnije uspjehe. Uostalom, to je napravio u većini klubova gdje je bio. Spezia je tako već nekoliko sezona prvoligaš, a Lech je prvak Poljske.

Jedino će sve U Osijeku vjerojatno završiti nekoliko razina ispod toga gdje je momčad svojim početnim potezima doveo.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider