Iako su Dinamo i Hajduk uvijek u fokusu, iako ih više-manje svi vide kao glavne favorite za naslov prvaka Hrvatske, Rijeka se ne smije podcijeniti. Dapače. Opet su šulja iz prikrajka i ovog bi se puta možda mogla došuljati do drugog naslova prvaka. Riječani imaju vrlo dobru momčad, a ipak nisu pod takvim pritiskom kao Dinamo i Hajduk.
Tri vijesti o kojima se priča
Bjelica opasno živi: Hoće li Hajduk žaliti za propuštenim i kako objasniti da uvijek uprska?
Malo tko je ljetos mogao pretpostaviti da će Riječani biti vodeći uoči zatvaranja prvog dijela sezone, posebice nakon onog kraha protiv ljubljanske Olimpije u europskim kvalifikacijama.
Đalović ugodno iznenađenje
Da je kojim slučajem Franjo Ivanović ostao u Rijeci ili da su Riječani doveli nekog kvalitetnijeg napadača, vjerojatno bi sada imali najmanje dvije-tri pobjede više i bili bi glavni favoriti za naslov prvaka. Ovako su ih brojni remiji uslijed slabije realizacije i promašaja čistih šansi, ponajviše u derbijima s Dinamom i Hajdukom, dosta stajali. Dodajte im tu po dva boda i oduzmite po bod Dinamu i Hajduku, to bi već bila osjetna razlika.
Iako u vršku napada nema kvalitetnijeg izbora, Radomir Đalović uspio je osoviti Rijeku na noge i naći barem kratkoročno rješenje s Tonijem Frukom na mjestu lažne devetke. Đalović je ugodno trenersko iznenađenje, možda najugodnije iza trenera Slaven Belupa Marija Kovačevića, ako je potonji uopće iznenađenje jer je radio odličan posao i na klupi Varaždina.
Ministarstvo počinje s obnovom igrališta hrvatskih klubova: 11 je sretnika
Đalović poput Kovačevića traži dolazak do protivničkih vrata kroz igru i kombinatoriku, a da ima već zrelu momčad koja ne gubi lako glavu, najviše se vidjelo u derbijima. Ako već nisu mogli pobijediti, nisu ni izgubili. Iskustvo iz prošle sezone može puno pomoći Rijeci. Neke pouke zacijelo su izvučene.
Galešić sve drži
Nije slučajno što Rijeka još nije osjetila gorčinu poraza u prvenstvu. Riječka obrana prilično je tvrda i uigrana, sigurno najbolja u ligi. Dosta je dobila s dolaskom Ante Majstorovića i Mladena Devetka. Nije se osjetio ni odlazak Nediljka Labrovića jer ga je Martin Zlomislić vrlo dobro zamijenio.
Ipak, Niko Galešić glavna je figura zadnje linije, a možda i cijele momčadi. O njemu uvelike ovisi cjelokupna igra Rijeke. Galešić je i stup obrane i svojevrsni plejmejker iz zadnjeg reda. Jesenas ga ne ide gol kao proljetos, no vidi se da je iskusniji i sigurniji u obrambenim zadacima. Za stopera je iznimno tehnički potkovan. Pregled igre, iznošenje lopte i udarac glavni su mu forte, no taktički je zreliji, osjetno je popravio duel i obrambenu skok-igru. Za mene je on najbolji stoper lige.
Rijekin i Đalovićev diplomski rad jeseni bit će okršaj sa spomenutim Kovačevićem i njegovim Slavenom. Ako to Rijeka uspješno apsolvira, na najbolji mogući način iskazat će šampionske ambicije. Tada će na crtu biti istjeran i predsjednik Damir Mišković. Njegova momčad natjerat će ga da izvadi zvečarku iz džepa.
Rijeka treba samo napadača, Mišković na potezu
Kako Dinamo i Hajduk izgledaju, Rijeka doista može biti prvak. Mislim da je to vrlo realna prognoza. Rijeci ne treba puno, možda jedan ili dva igrača. Neka bude i jedan, ali pravi. Pravi napadač. I da ne bude prodaja, naravno. Ovaj drugi samo ako Selahi ode. Ostane li Rijeka na okupu i uspije li dovesti pravog centarfora, bit će vrlo opasna.
Spomenuo sam samozatajnog Kovačevića. Na njegovu mjestu mnogi bi se tukli u prsa, njega jedva da se čuje. To što radi više ne može biti slučajno. Napravio je dopadljivu i uspješnu igru s Varaždinom, a onda je u rekordnom kratkom roku podigao Slaven.
Ali ne nabijanjem i bunkerom, stani u blok, pa na kontru, kako to radi većina trenera u ligi, nego napadačkom igrom. Preuzeo je Slaven kada je bio na dnu po svemu, bio je ružno pače lige, a sada je raskošni labud. Čovjek očito zna znanje, zna napraviti igru, čak i s tako oskudnim kadrom.
Kovačević pokazao da zna znanje
Neki s puno jačim rosterima toliko kukaju i zapomažu da buše uši. Te nemaju ovog ili onog, te nisu slagali, te nisu pripremali, te stožeri, te pojačanja... Što bi tek rekli da su sjeli na Slavenovu klupu u trenutku kada je Kovačević uskočio u živo blato? Njemu nisu trebali kamioni i avioni, a radi za svotu kakvu Bjelica i Gattuso potroše na placu.
Bilo bi zanimljivo vidjeti Kovačevića na klupi Dinama ili Hajduka. Zacijelo bi došao i pješke, samo za šansu, kakvo pitanje o plaći. Lovu bi uzeo kasnije. Ako je uspijevao napraviti tako dopadljivu igru, i to u rekordnom roku, s Varaždinom ili Slavenom, pa kako ne bi mogao s igračkim kadrom koji imaju Hajduk i pogotovo Dinamo?
