Nezgodno je raditi analize jesenskog dijela sezone SuperSport HNL-a jer je ostalo još jedno kolo prije zimske stanke, a ishod tih utakmica može značajno determinirati nastavak sezone. Najviše ukupnu atmosferu oko vodećih klubova.
Primjerice, ako Dinamo još jednom kiksa, ako ne pobijedi Varaždin u Maksimiru, jasno je da bi takav ishod imao duboke posljedice. Nenad Bjelica to bi jako teško preživio, ma kolika god da mu je otpremnina. Da je rezultat te utakmice nebitan u smislu smjena, ne bi Izvršni odbor prolongirao zaključke iza zadnjeg kola. Uostalom, u priopćenju o aktualnoj sportskoj situaciji upotrebljen je imperativ u simptomatičnoj rečenici:
Bjelici još visi mač nad glavom
"Zaključak je kako u ovom trenutku svi u klubu trebaju biti maksimalno koncentrirani da se polusezona imperativno završi pobjedom protiv Varaždina."
Prilično jasna poruka IO-a svima u maksimirskom klubu, a najviše treneru: sječivo giljotine još je zraku i lako se može spustiti. S druge strane, ako Dinamo pobijedi Varaždin, a Hajduk i Rijeka posrnu protiv Šibenika i Slaven Belupa, u Maksimiru bi puno lakše disali. Modri bi na zimsku stanku otišli s velim olakšanjem, atmosfera bi se istog trenutka popravila, dok bi na Poljudu i Rujevici sve bilo obratno.
Hoće li Hajduk opet žaliti?
Teško je predvidjeti kako će završiti to posljednje jesensko kolo jer smo svjedoci svakojakih obrata i šokantnih iznenađenja. Sve je otvoreno, sve je moguće. Ipak, nekako je dojam da u vodećem tercetu Rijeka može biti najzadovoljnija, iako ni u Hajduku ne moraju biti nezadovoljni ako se vrate na stanje kakvo je bilo na početku sezone. Iako je Hajduk propustio šansu da se još više odlijepi od Dinama, mora se imati u vidu da bi ljetos ovakvu situaciju prije zadnjeg jesenskog kola objeručke prihvatili svi na Poljudu.
Opet, kada navijači Hajduka vide što je sve njihova momčad propustila, sigurno im ostaje žal da već nisu riješili prvenstvo. Žal za propuštenim logična je kada se zna kako je Hajduk prolazio zadnjih godina i što se sve događalo na Poljudu u trenucima kada se činilo da bi Bijeli konačno mogli do naslova prvaka.
Metafizika na Poljudu
Raspadi sistema postali su im tradicija, jednako i kardinalne pogreške njegovih igrača u ničim izazvanim situacijama. Zašto, primjerice, Lučić ne stavi igrača na prvu vratnicu protiv Gorice, a onda onako pokloni gol Rijeci? Kako objasniti Livajine promašaje bitnih penala? Kako objasniti da Hajduk u pravilu uprska kada mu se pruži prilika da se nedostižno odvoji? Čista metafizika, racionalno se to teško može objasniti.
Hoće li Bijele propuštene prilike opet skupo stajati, nemoguće je decidirano reći, ali činjenica je da se kod mnogih navijača Hajduka može osjetiti ta bojazan. Iako se može reći da Hajduk uvijek spremno baci Dinamu pojas za spašavanje u trenucima kada ga može potopiti do kraja, sedam bodova razlike pred glavnim rivalom nije malo i to treba imati u vidu.
Dinamo sada mora čekati kikseve i Hajduka i Rijeke
Modri drukeri mogu reći da ima puno sličnosti s prošlom sezonom i da će opet sve biti po starom jer Dinamo može biti samo bolji na proljeće, ovako loš jednostavno ne može biti, no ima i jedna bitna razlika. Dinamo sada mora čekati kikseve dvije, a ne jedne momčadi. To može biti jako komplicirano.