Mislav Oršić već je otišao u Southampton, neki španjolski mediji povezuju Dominika Livakovića s Villarrealom, a turski Brunu Petkovića s Galatasarayem, dok hrvatski Germanijak piše da bi Arijan Ademi mogao prijeći u Valenciju…
Tri vijesti o kojima se priča
Vlada krenula u akciju, zakuhava se u Maksimiru: Sportska inspekcija pokreće nadzor nad Dinamom
To je što je izašlo van, a puno toga još se nalazi ispod stola i čeka otkrivenje. Hoće li se koji od navedenih transfera ostvariti, veliko je pitanje, no čini se da popriličan broj Dinamovih igrača želi napustiti Maksimir.
Najpesimističniji pratitelji maksimirskoga kluba spominju riječ egzodus. Možda je pretjerano, a možda i nije kada čujemo i vidimo što se sve događa. U najmanju ruku, Dinamo se nalazi u delikatnoj, nadasve osjetljivoj situaciji.
Egzodus s Maksimira
Svatko od igrača ima svoje razloge; uglavnom je riječ o senatorima koji su se zasitili hrvatske lige i zacijelo bi se htjeli oprobati u inozemstvu, po mogućnosti u nekoj od liga petice, ali bitnu ulogu u cijeloj priči igra i trenutačna upravljačka kriza u Maksimiru.
Nesmiljeni rat dviju struja za Dinamovo prijestolje unosi nesigurnost u svlačionicu i uzima svoj danak. Došlo se do faze kada se sukobljene strane međusobno optužuju i javno otkucavaju.
Mnogo toga već je procurilo, a što će još isplivati, sam Bog zna. Sjetimo se samo onog nedavnog kontroverznog maila člana Nadzornog odbora koji je procurio u javnost, a u kojem se najavljuje opći potop ako prljavo rublje izađe van u punom obimu. Ili urbi et orbi otkrića člana Izvršnog odbora o lukrativnim prodajama dvaju igrača (Ćorić i Moro) i "isparenju" polovice sume od odšteta.
Ispadaju kosturi iz ormara
Tko zna koliko je još kostura u ormaru, ne bih se začudio da se radi o šleperima. Sveopći rat u Maksimiru već je započeo, a sve je to još uvijek kamilica što bi se sljedećih tjedana i mjeseci moglo događati.
Sačekajmo Skupštinu, izvanrednu ili redovitu, sasvim svejedno, možemo očekivati neviđeni kinoprogram, još jači nego na onoj opjevanoj Skupštini HNS-a, kada je duboko involvirani čovjek u ovoj priči patentirao čuveni poklič: "Nećeš, razbojniče!"
Livaković na meti poznatog španjolskog kluba? Evo koliko bi trebao dobiti Dinamo
Dinamovi igrači sve to gledaju, praktički uživo prate igru prijestolja i ne treba biti odveć pronicljiv da bi se zaključilo kako bi mnogi od njih radije napustili brod koji je upao u orkansku oluju i lako bi se mogao nasukati. Lako za nasukavanje, ali tko zna kakav bi teret mogao izbaciti na oštre hridi, da ne kažemo zašiljene olovke i sudske stolove?
Kriza u maksimirskom zaljevu
U takvoj situaciji mnogi su došli ili bi mogli doći do zaključka kako je najpametnije taj cirkus gledati sa sigurne udaljenosti. Povlačenje u zaštićenu luku, po mogućnosti u neki bogati inozemni klub.
Kriza u maksimirskom zaljevu ima i dobru stranu za Dinamove igrače koji žele u inozemstvo. Svakako je lakše isposlovati ispisnicu, odnosno ispregovarati uvjete transfera, točnije visinu odštete. Što je manja odšteta, to je veća plaća u drugom klubu. Jasno kao dan.
Neki će reći da je transfer Mislava Oršića u Southampton najbolji pokazatelj upravljačkog nereda i još više poslovne nesposobnosti u Maksimirskoj 128.
Bi li Mamić bolje prodao Oršića?
Je li se moglo isposlovati više od 6,8 milijuna eura plus bonusi, je li to premalo za brončanog hrvatskog reprezentativca koji je rušio Tottenham i West Ham i bi li to u danom tržišnom trenutku bolje odradio međugorski bjegunac od hrvatskog pravosuđa, teško je decidirano reći. Oršić je ipak ušao u neke godine, no činjenica jest da kada u pregovore u prodaji najboljeg igrača ulazite s čvrstim stavom, onda dotičnog ne ostavljate proscu u Zagrebu "na izvol'te", nego ga vodite na pripreme i tako pokazujete da ste spremi za licitiranje, a ne svlačenje gaća.
U svakom slučaju, to nije dobra taktika, ma koliko god igrač želio otići. Ususret mu se moglo izaći i na ljeto, uvijek ima vremena za ispunjavanje želja.
Kad pukne, najbolje je biti daleko
I tako, dok se dojučerašnji jataci međusobno optužuju i prijete artiljerijskom paljbom dok grmi i sijeva, a u isto vrijeme "detektivi i špije" šetaju oko kluba i sve pomno prate i bilježe, nije uputno vrzmati se oko Maksimira, a pogotovo biti u njegovoj utrobi. Što bi Matan rekao vridnom Šunji: kad pukne i bukne, najbolje je biti na sigurnoj udaljenosti.
