Dani Olmo igrač je RB Leipziga i španjolski reprezentativac čija je karijera usko vezana uz Hrvatsku. Olmo je još kao tinejdžer stigao iz Barcelone u Dinamo, a to se pokazalo odličnim potezom jer je u Zagrebu doživio igračku afirmaciju, postao zvijezda i član moćne Furije.
Olmo je pokupio mnogo simpatija u Hrvatskoj kao jednostavan, skroman i vrijedan dečko koji je pritom i odlično naučio hrvatski. Da je ljubav obostrana, pokazuje i njegova ispovijest za Players Tribune, platformu koja profesionalnim sportašima omogućuje da izraze svoje misli i osjećaje.
Prenosimo dijelove teksta koji u cijelosti možete pročitati ovdje.
"Znam što mislite. Znam što želite znati. To je pitanje stalno dobivam. Kako sam iz Barcelone otišao u Zagreb pa onda u Leipzig? Kakav to katalonski dječak, rođen samo 25 kilometara od Camp Noua, uopće odlazi iz La Masije u Hrvatsku?", započeo je Olmo svoju priču.
"Brzo sam se navukao na Hrvatsku"
"Igrao sam neke sjajne turnire u Barceloni, upoznao sjajne ljude i puno naučio. Čak sam jednom igrao i na svetom travnjaku Camp Noua. Bio je to san.
Dakle, zašto sam otišao nakon sjajnih sedam godina? Pa, trebao sam projekt i naravno, jer sam takav, trebao sam igrati. Trebao sam loptu.
Teška ozljeda hrvatskog rukometnog reprezentativca, završio je u bolnici
U početku, u Barceloni nisu vjerovali da odlazim. Nitko ne ide iz Barcelone u Hrvatsku. To se jednostavno ne radi. Ali ja sam to napravio. Čim mi je otac rekao za ponudu, rekao sam: 'Idem.' Tako jednostavno. Otac mi je rekao: 'Ova momčad, Dinamo Zagreb, želi napraviti projekt od tebe, uložiti sve na tebe.' To je sve što sam htio čuti", opisao je način na koji je stigao u Dinamo.
"Dinamo je slavan po stvaranju mladih talenata i prodaji istih u top europske klubove. Dotad im je najveća prodaja bio Luka Modrić u Tottenham. Kada kao tinejdžer čuješ da netko vjeruje u tebe toliko, da ti kažu da bi mogao biti vrjedniji od Modrića... wow.
Cvjetao sam i navukao sam se. Nije mi dugo trebalo ni da se navučem na Hrvatsku kao državu. To je predivno, prelijepo mjesto i još ga smatram drugim domom. Tijekom praznika, imam izbor: otići u Španjolsku gdje je moja obitelj, ili u Zagreb gdje je moja druga obitelj!
"Vidio sam posljedice rata. To me šokiralo"
Hrvatska je fantastična država, ali još je mlada, znate? Još ima znakova rata koji se dogodio ne tako davno, mnogi se još oporavljaju. To je manje očito u velikim gradovima poput Zagreba, ali kada bi igrali u manjim gradovima uz granicu, posljedica rata još su bile vidljive.
Kako to objasniti? Kao da... na tim mjestima dižete durgačiji zrak. U nekim gradovima još je moguće vidjeti rupe od metaka i djecu kako igraju nogomet ispred oštećenih građevina. To mi je ostalo u glavi. To me šokiralo", prisjeća se.
Top deset slobodnih zvijezda koje će uzdrmati tržište: Oko njih će se voditi velika bitka!
"Kako sam naučio jezik, zapamtio sam pjesme koje su navijači pjevali. Počeo sam shvaćati značenje tih riječi. Pričale su o boli i patnji, o žudnji za ujedinjenošću kada je nije bilo. Čovječe, još dobijem trnce od tih riječi", kaže Olmo, pa se prisjeća kako je došlo do transfera u RB Leipzig i poziva u reprezentaciju.
Vijesti mu je priopćio Nenad Bjelica, a igrači su mu čestitali tako što su ga pljuskali dok je išao kroz tunel. Kao utakmicu koja je bila prekretnica njegove karijere ističe derbi Dinamo - Hajduk, kada je kao 19-godišnjak zabio za vodstvo Dinama.
"Dinamo - Hajduk je kao El Clasico, samo još žešće"
"Ne mogu da vam ne pričam o utakmici Dinamo - Hajduk. Vječni derbi. Ta utakmica, čovječe. Kao El Clasico, samo još žešće. Kada bih, nevezano uz nogomet, došao u Split, ljudi bi gledali u mene. Kao da ne smijem biti tamo, kao sam iza neprijateljskih linja. Ljudi bi mi dobacivali stvari na ulici - i to ne lijepe stvari!", prisjeća se.
Bivši suigrač Perišića i Kovačića napao roditelje, priveden krvavih hlača
"Mnogima moram zahvaliti za svoju priču dosad, ali od svih mjesta i ljudi, Hrvatska je odmah negdje u vrhu. To je sjajna država koja mi je dala pet nevjerojatnih godina, u kojoj me najbolji klub u državi napravio svojim projektom. Toliko dugujem Hrvatskoj, mom drugom domu. Zato se želim uključiti u projekt Common Goal.
Sada sam jedan od 160 nogometaša koji jedan posto svake plaće doniraju za pomoć nogometnih neprofitnim organizacijama diljem svijeta. Moja donacija pomaže organizaciji koja se bavi pomoći u posljedicama rata na Balknu, pomažući djeci, bez obzira na spol i porijeklo, da dobiju obrazovanje i sretno djetinjstvo.
Na kraju, uvijek djeca najviše pate od sukoba. Želim im pomoći i dati im mogućnost da žive svoje snove i slijede loptu, pa gdje god ih to odvede. Baš kao mene", zaključio je.
