Kako stvari stoje, od opće demokratizacije Dinama ostat će samo malo d. To je otprilike zaključak nakon posljednje sjednice Izvršnog odbora Dinama, koja je održana u ponedjeljak i na kojoj se jasno moglo nazreti što će biti s prijedlogom novog Statuta, koji je trebao donijeti kakvu-takvu demokratizaciju maksimirskog kluba.
Kapetan Crvene zvezde nakon ispadanja iz Lige prvaka: "Nemamo što tražiti ovdje"
Kažem kakvu-takvu jer ni takav Statut, za koji su znalo da je majka svih bitaka u bitki za Dinamo, nije ni blizu onog što su najgorljiviji navijači Dinama i razne udruge zahtijevali godinama i što je obećano na onoj čuvenoj Skupštini u ožujku.
Parolu "jedan član, jedan glas" u međuvremenu je bestraga odnijela Sava, šapuće se da pluta negdje po Crnom moru i već mjesecima nitko je više ne spominje. Ni navijači, ni razne udruge i aktivisti, na to upozore tek poneki novinari. Lakonski i bez grča na licu prešlo se na zamjensku parolu o "jednom članu i gotovo 50 posto glasa", a sudeći prema raspletu priče, čini se da ni od toga neće biti ništa.
Ide daljnje smanjivanje navijačkog udjela u Skupštini
Sada se već u eter gura priča o tek trećini "navijačkog udjela" u Skupštini, što se, gle čuda, gotovo podudara s prijedlogom (25 posto) koji je predsjedničko savjetodavno tijelo pod okriljem noći htjelo progurati još krajem proljeća, no od toga su naprasno odustali, pokazalo se tek privremeno, nakon što im je namjera otkrivena i izišla u javnost, djelomično i mojom zaslugom.
Kada uzmemo u obzir da se odustalo i od zahtjeva za četvoricom članova u Izvršnom odboru i dvojicom u Nadzornom odboru, te se pristalo na Barišićevu ponudu o tek polovici tih zahtjeva, slobodno se može reći da su navijači, ili njihovi predstavnici, ili, ako hoćete, takozvani novi val, svi skupa drastično odstupili od svega što se tražilo godinama, a što se javno formuliralo slatkorječivim javnim obećanjima čelnika Dinama na ožujskoj Skupštini.
Dok su tada mnogi lakomisleno kliktali o navijačkoj pobjedi i najavljivali nezaustavljive demokratske promjene, skupštinska klika mudro se smješkala s golemom figom u džepu. U trenutku ljutog međufrakcijskog rata za Dinamovo žezlo, odnosno blagajnu, trebala im je podrška navijača, ali ni u jednom trenutku nisu namjeravali ispuniti obećanja.
Što košta obećati, je li tako? To je vjekovna krilatica na ovim prostorima, koja za razliku od parole "jedan član, jedan glas" nikada ne izlazi iz mode. Godinama prateći maksimirska zbivanja i poznajući modus operandi Dinamovih čelnika na čelu s Mirkom Barišićem, bilo mi je posve jasno da ne misle iskreno i već tada sam upozorio navijače da paze da ih ne prevedu žedne preko vode.
Mnogi su prevedeni žedni preko vode, ali neki nisu ostali žedni
Na kraju su mnogi u navijačkom, pa i medijskom miljeu, preveslani jer su mladi, naivni i neiskusni, ali neki od njih teško da su ostali žedni. Neki su se spremno uhvatili u kolo. Znate onaj skeč iz Top liste nadrealista na temu radničkog štrajka.
Otprilike: Ne možemo pregovarati sa svima. Dajte nam komisiju i sve će biti riješeno. Ako se razumijemo, a siguran sam da se razumijemo. Kamo ide taj brod, malo pronicljiviji mogli su nazreti već na toj Skupštini u ožujku, jer što se doista mijenja ako glavni šefovi ostaju u sedlu i tko im može vjerovati na riječ kada se jako dobro zna koliko ona vrijedi.
VIDEO Novi kaos na ulicama Napulja: Opet njemački huligani u akciji, ovaj put iz Berlina!
Dva-tri mjeseca poslije već je sve trebalo biti jasno i onima kojima pronicljivost nije jača strana, a pola godine od te Skupštine samo pojedini likovi iz Mućki ne shvaćaju što se događa i kamo to sve ide. Barišićeva bezvremenska strategija odugovlačenja i otezanja, očiglednog kupovanja vremena, pregovaranja s pojedincima i sastavljanjem komisija polučuje potpuni uspjeh. Veći nego što se vjerojatno nadao.
Jako dobro je znao da će se vještim mućenjem vode i uključivanjem partikularnih interesa prije ili kasnije rasplinuti navijački zanos i razbiti jedinstvo grupe te smanjiti podrška javnosti, čija će se pozornost zacijelo preusmjeriti na druge, važnije probleme, kojih u Hrvatskoj nikada ne manjka. U tom kontekstu navijački sukobi u Ateni maksimirskim neimarima došli su kao as na desetku.
Neredi u Ateni bili su as na desetku maksimirskim neimarima
Klatno javne podrške oštro se okrenulo protiv najgorljivijih navijača, koji su na svojim plećima nosili priču o promjenama, što je ekipi iz Plavih salona leglo kao budali šamar. To im je bio jasan znak da mogu otvoreno krenuti u rušenje priče o demokratizaciji. Vjerojatno ni sami nisu očekivali da će im to tako lako proći, da neće biti gotovo nikakvog otpora i da će druga strana prihvatiti praktički sve što im se servira.
Kad se podvuče crta, koga uopće može čuditi što o prijedlogu novog Statuta nije bilo ni riječi na posljednjoj Skupštini, a kamoli da je usvojen kako je to obećano još ožujku. Ali tko se toga više sjeća… Koga može čuditi kako je prošla posljednja sjednica IO-a i što se već otvoreno priča o novom prijedlogu koji je će dodatno smanjiti broj skupštinskih mjesta iz redova navijača.
S obzirom na to da nema gotovo nikakva otpora, ne bi me čudilo da uskoro osvane prijedlog u kojem navijači neće dobiti ni tu pišljivu trećinu, s kojom će ionako biti samo klasični skupštinski dekor. Kako god, ispada da je novi val ne samo preveden žedan preko vode nego će na kraju balada postati i smokvin list. Glumit će u filmu privida demokracije, bit će suučesnici u iluzionističkoj točki, čista opsjena.
Navijači su prevareni i još su svojski pomogli Barišiću i ekipi da zabetoniraju vlast
Maksimirskoj kliki dat će savršenu izliku da nastavi upravljati po starom modelu, slomi svu oporbu i zadrži potpunu kontrolu nad klubom i blagajnom, što je njima zapravo najvažnije. Uopće nije važno tko će pobijediti u dvorskim borbama - Barišićeva, Zorićeva, Mamićeva ili neka četvrta struja.
Sve je to iz iste vreće i nema nikakve razlike. Sve su to više-manje spremni dizači ruku da Dinamo nije oštećen u Mamićevim marifetlucima. Pa, koja je onda razlika? I tko uopće kaže da se još bore, kada je izgledno da na mnogim razinama i dalje jako dobro surađuju!?
Koja god struja pobijedi, ako uopće ima borbe i nije već sve dogovoreno, a najvjerojatnije će to biti Barišićeva, usvajanjem Statuta po njihovu receptu zabetonirat će njihovu vladavinu na tko zna koliko godina. U nekim budućim analizama i almanasima ironično će zvučati zaključak da su im u tom umnogome pomogli upravo navijači, možda čak presudno. Već sada se može reći da su mnogi nasamareni i prevareni. Maksimirski farizeji smiju im se u lice i nitko se ne buni. Eto nove potvrde da revolucija jede svoju djecu, ako je revolucije uopće bilo.
