Dojam je da Rijeka ima veliku šansu. Možda je pretjerano reći da se prometnula u favorita nakon velike pobjede na Poljudu, ali kako izgledaju Modri i Bili na početku proljetnog dijela sezone, ne bi bilo neko čudo da Riječani na kraju budu prvaci.
Spremni smo za olimpijski kvalifikacijski turnir: Ovo svakako znamo!
E, sad, ove se sezone dogodilo toliko obrata, posrtaja i kiksova na sve tri strane da je teško prognozirati bilo što. Svako sljedeće kolo donosi moguću promjenu raspoloženja i atmosfere. Ali jedna se konstatacija stalno provlači i čini se da čvrsto drži vodu: izgleda da će prvak biti ne najbolja, nego najmanje loša momčad.
Dinamo ili Hajduk, teško je reći tko ima lošiju igru
Hajduk se iz sezonu u sezonu doima kao izgubljen slučaj. Klub s vječno nerješivim problemom. Već odavno izgubio je mentalitet pobjednika i u stanju je poput klasičnih luzera sve uprskati čak i kada se čini da je to nemoguće ili vrlo teško.
Nikola Karabatić neupitno je najveći, ovo što je on osvojio teško će itko ikad ponoviti
Evo, zar nisu stvoreni svi preduvjeti da ove sezone konačno trijumfira? Međutim, Bilima je teško vjerovati jer se uvijek iz petnih žila potrude uprskati šansu. To što je Hajduk odigrao protiv Rijeke, pa na koncu i prosuo vodstvo, gledamo već godinama. Umjesto da iskoristi šansu i zada smrtni udarac prvenstvu, odnosno utrci za prvaka, Hajduk tu šansu elegantno baci u rijeku.
Autodestrukcija i strah od uspjeha
Umjesto da im prepun Poljud i sjajna atmosfera budu inspiracija i poticaj da ubace u petu brzinu, Hajdukovim igračima to je očito težak kamen oko vrata. Kada se stvore svi uvjeti da pokupe šlag, oni uprskaju. I tako već godinama. Deja vu priča, prilično autodestruktivno ponašanje.
Hajduk u velikim problemima: Od fešte do krize koja bi mogla erumpirati u subotu
Hajdukovi igrači kao da se boje uspjeha ili, bolje rečeno, kao da se pretjerano boje neuspjeha. Možda nisu pretjerano kvalitetni, što i nisu, ali nije baš da igraju protiv Manchester Cityja ili Liverpoola. Iako teže ostaviti dojam velikog samopouzdanja, lako je primijetiti da su duboko nesigurni. U takvom psihološkom stanju nerijetko podcjenjuju svoj talent i potencijale.
Op ili trop u Osijeku
Svakom se čovjeku to zna dogoditi u životu, događa se i najvećim klubovima, no u slučaju Hajduka to traje predugo da ne bi ostavilo dublje posljedice. Špranca se prečesto ponavlja da ne bi bila uočljiva.
Očito je da Bili teško podnose pritisak favorita i kao da samo čekaju trenutak da se raspadnu. A u sljedećem kolu idu na teško gostovanje u Osijek. Ta utakmica mogla bi biti okidač: op ili trop. Hajduk će u Osijek doći bitno oslabljen, neće imati na raspolaganju ni Livaju, ni Sahitija, ni Sigura. Štoviše, Livaja bi zbog ozljede gležnja moga propustiti dva ili tri sljedeća kola.
Modri svesrdno pomažu
Mogu li Bili to prevladati, izdignuti se iznad vlastitih slabosti i konačno zasprintati prema cilju, pitanje je za milijun dolara. U svakom slučaju, Modri se svojski trude da im pomognu. Dinamo je nikad lošiji, ali još uvijek živi, i to samo zahvaljujući ovakvom Hajduku.
Da je to neki stari, pradavni Hajduk, ili da je to nedavni Dinamo, utrka bi već davno bila završena. No oba su hrvatska velikana u teškoj komi, što se tiče igre i kvalitete, a to je i jedini razlog da se još mogu nadati da će na kraju slaviti. Osim ako im oboma planove ne pomrsi Rijeka...
