Jose Mourinho bio je blizu povratka na klupu Real Madrida, no u zadnji trenutak pretekao ga je Zinedine Zidane.
Prema navodima španjolskih medija, predsjednik Reala Florentino Perez isprva je htio angažirati Mourinha, o čemu se pisalo mjesecima, još nakon smjene Julena Lopeteguija. Mourinho i Perez ostali su u prijateljskim odnosima nakon što je Portugalac napustio klupu Reala 2013. tako da po tom pitanju nije bilo prepreke.
Dapače, Mourinho je Perezu omiljeni trener i predsjednik Reala bio je njegov najveći zagovornik. Problem je bio u tome što je Mourinho u tom trenutku bio menadžer Manchester Uniteda. U međuvremenu je Mourinho dobio otkaz na Old Traffordu i ponovno je postao jedan od glavnih kandidata za klupu Reala.
Četiri senatora protiv Mourinha
Mourinho je dugo kotirao kao prvi favorit i nakon što je postalo jasno da se Santiago Solari neće predugo zadržati na klupi Kraljeva. Prema vrlo sugestivnim izjavama Portugalca, moglo se zaključiti da je blizu povratka na Santiago Bernabeu.
No na kraju su se u Realu odlučili okrenuti Zidaneu, ljubimcu navijača i madridskih medija. Perez je uspio nagovoriti Francuza da se vrati za kormilo Kraljeva devet mjeseci nakon što je podnio ostavku.
Dva su ključna razloga zbog kojih je Mourinho izgubio utrku sa Zidaneom. Prvi je taj što su se neki igrači pobunili protiv te ideje. Kapetan Sergio Ramos navodno je bio predvodnik skupine koja je minirala Mourinhov povratak u Real. Uz Ramosa su još stali senatori Gareth Bale, Marcelo i Karim Benzema.
Dekadentni nogomet
Drugi je razlog taj što su navijači, mediji, ali i bliski Perezovi suradnici bili protiv te ideje. Sve su ankete pokazivale da navijači ne žele Mourinhov povratak, da žele Zidanea, a Perez si nije mogao dopustiti da uđe u novi sukob s navijačima, koji su opet počeli tražiti njegovu ostavku nakon brodoloma u nedavnim sudarima s Barcelonom i Ajaxom.
Portugalčeva zvijezda opasno je potamnjela nakon posljednjih neuspjeha u Chelseaju i posebice Manchester Unitedu. Nisu u pitanju samo loši rezultati obaju klubova pod njegovim vodstvom nego i potpuno negledljiva igra, a zna se da su navijači Reala jako zahtjevni, da žele gledati isključivo spektakl i da teško mogu provariti „mučenje lopte“, na što je nalikovala igra Chelseaja i Man Uniteda.
Mnogi su mišljenja da je Mourinha pregazilo vrijeme, da njegov dekadentni nogomet nema više prođu. Možda su to ipak pretjerane opaske, jer ipak treba podsjetiti da je Mourinho s Realom igrao sasvim drugačije, prilično ofenzivan i napadački nogomet.
Mourinhov Real prvi srušio Messijevu Barcelonu
Real je u to vrijeme možda samo u ogledima s najuspješnijom momčadi Barcelone u povijesti pribjegavao defenzivnijem stilu, ali ni tada Real nije igrao sasvim zatvoreno. Ni približno. Treba se prisjetiti glasovitog finala Kupa kralja 2011., kada je Real sjajnom igrom konačno srušio Messijevu Barcelonu i nagovijestio stvaranje šampionske generacije, koja je, doduše, zablistala punim sjajem pod vodstvom Zidanea, ali Mourinho je bio njezin začetnik.
Mourinho je nakon trogodišnje dominacije Barcelone osvojio španjolsko prvenstvo te je nakon niza godina neuspjeha Reala u Ligi prvaka, ispadao je već u osmini finala šest puta zaredom, Mourinho je doveo Kraljeve u polufinale triput uzastopce.
Dok je Perez predsjednik Reala...
To ipak nije bilo dovoljno za uvijek najviše ambicije Reala i naposljetku je morao otići. Po uobičajenom Mourinhovu scenariju, došlo je do visokih tenzija u svlačionici, sukoba s najvećim zvijezdama i medijima, tako da je rastanak bio neizbježan.
No Mourinho je ostao u dobrim odnosima s Perezom, koji je smatrao da je s obzirom na situaciju u kojoj je preuzeo Real, dakle u jeku Barcelonine dominacije, obavio jako dobar posao, te je već tada najavio da bi ga jednog dana mogao vratiti na klupu Reala. Ovaj put se nije dogodilo, no u nogometu nikad ne treba reći nikad. Dok je Perez predsjednik Reala, Mourinho će uvijek biti u kombinaciji.
