Rezultat kriznog sastanka u Maksimiru glasi: Mario Kovačević ostaje trener Dinama! Dodali bismo: do daljnjeg.
Tri vijesti o kojima se priča
Da neće biti promjene, moglo se naslutiti već sinoć kada se pojavila informacija da je predsjednik Dinama Zvonimir Boban odjurio u Zagreb nakon havarije Modrih u Puli protiv Istre te da je sazvao popodnevni sastanak sa stožerom. Da je mislio smijeniti Kovačevića, ne bi ni sazivao sastanak. To je čista logika, ionako je sve znao i nisu mu trebala dodatna pojašnjenja.
Boban donio odluku: Kovačević ostaje trener Dinama
Sastanak je počeo točno u podne i trajao je nešto više od dva sata, a odigrao se nakon jutarnje komemoracije u Maksimiru za preminulu Dinamovu legendu Rudolfa Rudija Belina. Što su si točno rekli sudionici sastanka nije poznato, no činjenično je stanje da nije došlo do smjene trenera nakon što su Modri u zadnjih sedam utakmica doživjeli čak četiri poraza, dva zaredom protiv Celte i Istre.
Nekako je opći dojam da je Kovačević ispustio uzde Dinamova rasnog konja, da ne vlada igračima i ne upravlja krizom kako bi trebalo. Momčad mu se rasula i razbila u stotinu dijelova, a on nije uspio pronaći ljepilo da sve to spoji.
Već danima se spekuliralo o sukobima unutar svlačionice i nezadovoljstvu pojedinih igrača. Iako su u Maksimiru demantirali ili barem pokušavali sve to pomesti pod tepih, sve se jasno vidjelo u Puli. Igrači Dinama međusobno su se svađali na travnjaku, a prepirka je nastavljena i u svlačionici.
Nema adekvatnog rješenja
Navodno ih je Kovačević ostavio u svlačionici da si kažu sve što imaju jedni drugima u lice. Može li jedan takav otvoreni razgovor riješiti sve probleme, nismo baš sigurni, no u Plavim salonima očito su zaključili da trenera ne treba mijenjati, barem zasad.
Neki će to protumačiti kao Bobanovo tvrdoglavo nepriznavanje vlastitih pogrešaka i tjeranje inata, u principu stvar ega, drugi će reći da čelnici Dinama nemaju adekvatno rješenje, da jednostavno ne znaju koga bi postavili za novog trenera, pa makar i privremenog, treći će reći da je škrabica prazna i da nema novca za neko viđenije trenersko ime, posebice inozemno. Možda je najispravnije zaključiti da tu ima od svega pomalo.
Mijenjati trenera samo da bi se mijenjalo i nema nekog prevelikog smisla. To se jasno vidjelo u posljednjih godinu-dvije kada je napravljeno nekoliko promjena, čak su instalirana poznata imena za koja se pretpostavljalo da će svojim autoritetom dovesti u red svlačionicu i postaviti stvari na svoje, a naposljetku se to nije dogodilo.
Boban je glavni šef i posljedično je najodgovorniji
Kihnuli su svi poznati "stručnjaci", Dinamo je izgubio prvenstvo i došlo je do ozbiljnih promjena u ustrojstvu i rukovođenju kluba, odnosno novih izbora za predsjednika i glavna tijela. Boban je došao kao spasitelj probušenog broda, postao je novi predsjednik s velikim ovlastima u rukama. Objedinio je funkciju predsjednika Uprave i predsjednika kluba te je postao neprikosnoveni šef Dinama.
Boban u Dinamu u principu o svemu odlučuje, njegova je zadnja po svakom pitanju, najviše u izboru trenera i dovođenju pojačanja. Cinci će reći i u forsiranju nekih svojih ljubimaca. Dakle, on nije samo suodgovoran već je njegova odgovornost najveća.
Koji je točno razlog zašto je ostavio Kovačevića u sedlu, to zna samo Boban. Poznato je da još nijednom nije održao press-konferenciju za medije, čak ni na predstavljanju, ali u četvrtak će stati pred navijače na javnoj tribini i vjerojatno će dati neke odgovore na spomenute teme, koje su sigurno od najveće važnosti za navijače Dinama.
Naslov prvaka je imperativ
Kako god, situacija u maksimirskim dvorima nije blistava. Hajduk je pobjegao na četiri boda i igra sve bolje, dok Dinamo trokira, i rezultatski i igrom. Naravno da su svi odgovorni; i trener, i igrači i vodstvo kluba, ali najviše onaj koji je glavni šef, a zna se da je to Boban. Vraćanje naslova prvaka Hrvatske u maksimirske trofejne vitrine proglašen je u Dinamu glavnim ciljem sezone, imperativ nad imperativom. Ova sezona krucijalna je za daljnji razvoj plavog klub i održavanje za hrvatske prilike golemog proračuna.
Ne biti drugu sezonu zaredom prvak s proračunom koji nadmašuje budžete svih ostalih klubova zajedno u ligi, pa još kada dodamo da je Dinamo ove sezone uložio u pojačanja 17-18 milijuna eura, a ostatak lige niti puna dva milijuna, doista bi bio teški debakl, koji si nova vlast i novi predsjednik jednostavno ne smiju dopustiti.
Ugrožen kredibilitet nove vlasti
I to ponajprije zbog vlastitog imidža i kredibiliteta, a još više zbog problematične financijske situacije koja bi uslijedila. Posve je jasno da bi bez dva plasmana u Ligu prvaka zaredom bilo jako teško, gotovo nemoguće održati trenutačni proračun od sedamdesetak milijuna eura, pogotovo jer je najkvalitetnija supstanca iscrpljena i nove lukrativne prodaje igrača nisu na vidiku. Još jednim fijaskom u hrvatskoj ligi cijena igrača dodatno bi se smanjila, to je posve jasno.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, nije teško zaključiti da je situacija u Dinamu vrlo ozbiljna te da svaka naredna odluka može imati dalekosežne posljedice. Pitanje trenera i vođenja momčadi spadaju u najvažnije odluke. Tu se svaka pogreška jako skupo plaća. Jesu li u Maksimiru dobro procijenili ostavljajući Kovačevića na čelu Modrih trupa, to će samo vrijeme pokazati. U svakom slučaju, i Kovačevića i Bobana očekuju jako teški i nervozni dani. Na kocki je puno toga.
