Prošli ponedjeljak, dan prije 83. rođendana, napustio nas je Rudolf Rudi Belin, jedan od najvećih i među navijačima najomiljenijih Dinamovih igrača. Ispraćaj je predviđen za sljedeći ponedjeljak u 14:15 u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj, dok je komemoracija na rasporedu istoga dana u 11 sati u glavnoj loži maksimirskog stadiona.
Tri vijesti o kojima se priča
Belin je istinska legenda Dinama i hrvatskog nogometa. U svoje vrijeme, dakle 60-ih i poslije, bio je velika zvijezda Dinama i cijele ondašnje jugoslavenske lige. Izazivao je pažnju gdje god bi se pojavio, na terenu i izvan njega pravi šmeker, veliki gospodin, i u kopačkama i u cipelama, a u isto vrijeme silno duhovit i pozitivno nastrojen tip.
Koliko je Belin bio popularan zorno svjedoči i činjenica da je akter možda i najslavnije sportske fotografije u Hrvata. Riječ je o njegovu poziranju sa slavnim Peleom, brazilskom nenadmašnom ikonom i jedinim pravim Kraljem nogometa. Nije važno koliko imate godina, sigurno ste vidjeli tu kultnu fotografiju. Zamrznuta slika u vječnosti, fotka od milijun dolara. Dvojica idola, dvojica velikih majstora najljepše igre. Mora da se mnogi pitaju kako je ta fotografija nastala i tko ju je napravio?
Kako je nastala kultna fotografija Rudija Belina i Pelea...
Autor je neuništivi Radiša Mladenović, doajen sportske fotografije, vjerojatno najdugovječniji fotoreporter na ovim prostorima. Mladenović ima 93 godine, ali oduševljava koliko je vitalan, lucidan i oštrouman. Još uvijek radi i fotografira. Tijekom desetljeća visprenog rada postao je autor bezbrojno značajnih sportskih fotografija, no je li mu ova ipak broj 1?
"Ma, sigurno", kao iz puške potvrđuje nam Radiša, kojem samo ime sugerira o kakvom se profesionalcu radi.
"To je moja najslavnija, rekao bih najvažnija i najobjavljivanija fotografija. Napravio sam ih doista jako puno, neke su zanatski bolje, ali ova je najpoznatija. Poznata je i ona gdje mi poziraju Zambata i Jašin, kojeg sam tom prilikom uhvatio dok je fotografirao sa svojim Zorkijem prilikom jedne prijateljske utakmice našeg Dinama s moskovskim Dinamom, veliki ruski vratar bio je zaljubljenik u fotografiju, ali ova Belinova fotografija s Peleom doista je kruna moje karijere. Tko zna koliko je puta objavljena u raznim medijima", priča nam Radiša, koji unatoč poodmakloj dobi izgleda i funkcionira sjajno.
"Ima bistriji mozak od nas dvojice. Dobro, to i nije tako teško, ali Radiša doista ima nevjerojatnu memoriju", dok smo razgovarali o Radiši i hoće li se sjetiti nastanka fotografije, u šali mi je dobacio kolega Miroslav Tomašević, nekadašnji ugledni novinar Vjesnika, a već godinama zaposlenik Dinama, poznati sportski publicist i autor brojnih knjiga i brošura o maksimirskom klubu.
Dinamo protiv Santosa 1969. u Maksimiru
I doista, Mladenović se bez razmišljanja prisjetio gdje je i kako točno nastala ta slavna fotografija.
"To je bilo na onoj čuvenoj prijateljskoj utakmici Dinama i brazilskog Santosa u rujnu 1969. u Maksimiru. Nastala je prije početka utakmice. Belin i Pele bili su kapetani svojih momčadi, pa sam ih pričekao da izađu iz tunela i zamolio ih da mi poziraju. Fotografirao sam ih dok su tribine pucale, Maksimir je bio dupke pun, bila je neviđena gužva, stajao je čovjek na čovjeku. Eto, fotografija je nastala u takvoj atmosferi", prisjetio se Mladenović, koji je Pelea pratio u stopu tijekom cijelog zagrijavanja:
"Bio mi je to veliki užitak, posebice kada sam ga gledao kako tehnicira, bandažira gležnjeve i priprema se za utakmicu. Bio je iznimno ozbiljan i fokusiran."
Kralj se nije folirao kao današnje superzvijezde?
"Ma, kakvi, Pele je bio pravi gospodin, jednako kao i Belin. Po tome su vrlo slični."
Možete li se prisjetiti kako je izgledao Belinov i Peleov susret? Je li Pele znao tko je Belin?
"Mislim da je znao. Vrlo srdačno su se pozdravili i razgovarali, izgledalo je kao da se dugo poznaju. Od buke nisam čuo što su si pričali, ali izmijenili su nekoliko rečenica. Belin je znao jezike, a Dinamo i jugoslavenska reprezentacija išli su na južnoameričke turneje, pa se vjerojatno otud poznavao s Peleom."
Jedna od najslavnijih sportskih fotografija u Hrvatskoj
Jesu li razgovarali poslije utakmice? Izvješća kažu da su bili najbolji igrači svojih momčadi.
"Ne znam, čim je utakmica završila, ja sam morao hitati natrag u redakciju da predam film na obradu. Zato sam ih fotografirao prije utakmice jer sam znao da poslije neće biti vremena. Znate kako je bilo u ono vrijeme, rokove se moralo poštovati, a nije bilo interneta i servera kao danas da samo pošalješ."
Jeste li slutili da će ta fotografija postati jedna od najslavnijih u hrvatskom sportskom novinarstvu?
"Nisam o tome tada razmišljao, ali jasno je bilo da će imati publicitet. Pele je bio neprikosnovena svjetska zvijezda, a Belin je imao status velike zvijezde o ondašnjoj Jugoslaviji. Kada vam takva dva velikana poziraju, to mora biti velika stvar", kazao nam je simpatični Mladenović, koji i dalje radi i fotografira, onako za dušu.
"Ne dam se, to mi je bio posao, ali i najveća ljubav, radit ću dok god mogu. Ajde, mali, čujemo se, hitam kćeri u Austriju. Bok, bok", u svojem prepoznatljivom stilu zaključio je razgovor naš dobri i skromni Radiša, koji je svoju veliku arhivu nesebično poklonio Sportskom muzeju i uvijek je pri ruci kolegama novinarima da pomogne u pronalasku povijesnih fotografija. Ako ih nema Radiša, nema ih nitko. Njegova fotografija krasi i predvorje Dinamove press-dvorane. Akcija iz 1982. u kojoj sudjeluju Cico Kranjčar, Mustedanagić i Cerin. Još jedna čuvena fotografija.
Neviđena gužva, rekord Maksimira
Nakon toga okrenuli smo broj Marijana Čerčeka, Belinova suvremenika i dugogodišnjeg mlađeg suigrača, vrlo važnog člana slavne Dinamove generacije 1967., koja je osvojila Kup velesajamskih gradova.
"Kada bi ušao u prostoriju, sve bi živnulo i zasvijetlilo. Bio je poseban", s dubokim, teškim uzdahom započeo je Čerček.
"Bili smo i ostali veliki prijatelji do posljednjeg trenutka. Ma, cijela naša generacija bila je takva. Nažalost, sve nas je manje. Okupljali smo se na Belinovim rođendanima i uvijek smo se jako dobro zabavljali. Bilo je puno smijeha i veselja, Belin i Lamza držali su banku, obojica su bili velike šaljivđije, silno duhoviti i vedrog duha. Uveseljavali su nas svojim šalama i držali na životu. Eto, obojica su otišla… Belinu smo se s radošću spremali doći na rođendan. Zamislite, otišao je dan prije 83.", s neskrivenom tugom u glasu govorio nam je Čerček, koji se ne sjeća kako je nastala slavna fotografija, ali dobro se sjeća utakmice:
"Bio je to neviđeni spektakl, pred nikad punijim Maksimirom."
Neki tvrde da je bilo više gledatelja nego na onoj utakmici Zagreba i Osijeka, koja slovi kao najposjećenija u povijesti Maksimira.
"Siguran sam da je bilo više gledatelja na Santosu. Službeno je bilo 64 tisuće, ali realno ih je bilo dosta više, možda i više od 70 tisuća. Bila je nevjerojatna gužva, ljudi su se toliko tiskali na tribinama da ni šibica nije mogla pasti. Hitna pomoć non-stop je radila, mnogi su padali u nesvijest. To je bila ludnica", prisjetio se Čerček i nastavio:
Belin i Pele najbolji
"Iako je utakmica bila revijalna, nije se igralo nimalo prijateljski, već iznimno ozbiljno, baš šarf u smislu natjecateljskog ritma. Pa, tko će pred tolikim brojem gledatelja i u takvoj buci igrati prijateljski? Svi smo se htjele pokazati, i mi i oni. Utakmica je u smislu kvalitete bila top, svi smo odigrali odlično, ali Belin i Pele bili su najbolji."
Jeste li uočili trenutak kada su se zajedno fotografirali pred Mladenovićevim objektivom?
"Kroz maglu, ali ne sjećam se kada je to točno bilo; prije, za vrijeme ili poslije utakmice. To Radiša najbolje zna. Ma, davno je bilo, ali sjećam se da su poslije utakmice pričali i srdačno se pozdravili na putu do svlačionice."
Je li bilo druženja s Brazilcima prije ili poslije utakmice, na kakvoj večeri u restoranu ili nekom klubu?
"Nije, ni prije, a ni poslije utakmice. To vam govori koliko je ozbiljno shvaćena. Zagreb je tresla euforija i svima je bilo važno kako će se prezentirati. Ni nama ni njima nije bilo svejedno. Ma, kakvi. Odigrati loše ili tek tako pred takvim auditorijem nije dolazilo u obzir. Branili smo čast Dinama i Zagreba, morali smo se pokazati protiv slavnog brazilskog kluba", kaže Čerček i podcrtava:
Dinamov dres bio je svetinja
"Znate kako je to bilo prije, sramota je bila šetati gradom ako se odigra loše u bilo kakvoj utakmici, a kamoli u takvoj atmosferi. Mi smo živjeli i umirali za Dinamo. Doslovce tako. A ne kao ovi danas, ma baš njih briga, samo je bitno pokupiti lovu. Što ove strance veže za Dinamo? Ništa osim novca."
Čerček je povukao paralelu današnje Dinamove momčadi s njegovom slavnom generacijom.
"Naša momčad bila je sastavljena od domaćih igrača, mahom od Zagrepčana, pravih purgera. Nama je Dinamo bio sve, ljubav bez granica. Dinamov dres bio nam je svetinja. Shvaćam da se može izgubiti, pa i da ponekad ne ide, ali da nema strasti, zalaganja, maksimalne borbe… E, to ne mogu shvatiti. Vidim da svi sada kritiziraju Mišića, ja ne. Barem je pokazao gard, da mu je stalo, da mu nije svejedno. Ne mogu suparnici doći u Maksimir i mahati našim igračima rukama pred nosom, a da to samo tako prođe. Kao, nikom ništa. Mišić je emotivno reagirao i ja ga podržavam", rezolutan je Čerček, koji je bio jedan od najboljih Belinovih učenika.
"Bio mi je mentor, od njega sam puno naučio. Upijao sam njegove savjete. Ostajali bismo poslije treninga i pucali slobodnjake. Bio je nenadmašan izvođač slobodnih udaraca i jedanaesteraca, a ja sam uz njega učio i izvještio se. Zaslužan je za moj doista odličan centaršut, nesebično mi je pokazivao kakav zamah mora biti, kako stopalo postaviti, kako zatvoriti loptu.,. Ma, bio je veliki majstor. Tukao je desnom, ali znao je i lijevom. Imao je takav pas da je pogađao u trepavicu. Bio je iznimno polivalentan, mogao je igrati na svim pozicijama, a ja ga najviše znam kao zadnjeg veznog. Ma, dijelio je lopte kao rukom."
Velemajstor slobodnih udaraca
Je li bio velemajstor slobodnjaka u svjetskom smislu?
"Apsolutno, to su mu svi priznavali. Sigurno jedan od najboljih u svijetu. I danas bi zabijao kao na traci. Ne vidim nikoga da ima takav slobodnjak. Ma, ni blizu. Ne znam koliko je golova postigao u karijeri iz slobodnih udaraca, ali ja sam svjedočio barem njih 15-20. A s kakvim stilom je igrao, najbolje govori podatak da mu je nadimak bio Džentlmen."
Priča kaže da je Belin izvođenje slobodnjaka podučavao i današnjeg predsjednika Dinama Zvonimira Bobana.
"To ne znam, ali lako je moguće, Belin je bio trener u Dinamo 80-ih godina i tada je sigurno radio s Bobanom."
Je li vic i duhovitost izvan terena prenosio na zeleni travnjak?
"Ja bih rekao da je s travnjaka to prenosio u život. Bio je iznimno duhovit, on i Lamza kada bi se udružili, to je bio pravi šou. Jako mi nedostaju… Sve nas je manje iz te naše slavne generacije, ali što se može, život ide dalje. Ostale su nam prekrasne uspomene", sjetno je zaključio Čerček.
Zagreb, 12. 9. 1969.
Prijateljska utakmica:
Dinamo – Santos 1:1
Stadion Maksimir
Dinamo: Dautbegović, Cvek, Gračanin, Belin (Miljković), Ramljak, Blašković (Kiš), Čerček, Pirić, Novak, Gutzmirtl, Rora
Trener: Ivica Horvat
Santos: Gilmar, R. Delgado, Turcao, C. Alberto (Negreiros), Clodoaldo, D. Dias, Lima, J. Camargo (Nene), Edu, Pele, Abel (Douglas)
Trener: Antoninho
Sudac: Drago Horvat (Zagreb), Gledatelja: 64.000
Strijelci: 1:0 Gutzmirtl, 1:1 Edu
