Barcelonina sportska politika vrlo je upitna posljednjih godina, a možda najbolji simbol njihova lutanja jest danski napadač Martin Braithwaite. Njega je Barcelona dovela u veljači iz Leganesa aktiviravši posebno pravilo Primere o dovođenju igrača izvan prijelaznog roka.
To su im omogućile dugotrajne ozljede Ousmanea Dembelea i Luisa Suareza, ali pitanje je bi li Barca uopće morala raditi ovakve akrobacije da se nisu olako riješili dvojice svojih mladih igrača – Carlesa Pereza, kojeg su prodali u Romu, i Abela Ruiza, koji je posuđen Bragi.
Na kraju su za Braithwaitea platili 18 milijuna eura, ali Danac se baš i nije naigrao: skupio je 128 minuta u tri utakmice prije nego što je natjecanje prekinuo koronavirus. Prema španjolskim medijima, plan je Barcelone da i ne odigra puno više – već na kraju ove sezone, kad god ona završi, žele ga prodati.
Međutim, Braithwaiteu se ne žuri. Potpisao je petogodišnji ugovor s otkupnom klauzulom od 300 milijuna eura. Podaci o njegovoj plaći nisu javni, ali zasigurno i fino zarađuje. Taman kad su se pojavile priče o njegovoj prodaji, Danac je javno ustvrdio da ne planira ići nikamo.
''Siguran sam da ću ostati više od četiri i pol godine. Sada samo želim igrati i osvajati trofeje jer zbog toga sam tu'', rekao je za ESPN. Nešto ranije, u akciji pitanja i odgovora navijača na Twitteru, bio je još ambiciozniji. Napisao je da ''želi postati legenda Barcelone''.
Takav rasplet događaja jedva su dočekali u Madridu, pa tamošnja Marca, list blizak Realu, donosi članak s naslovom: ''Možda su u Barceloni mislili da je Braithwaite glup''. Jasno je na što aludiraju, da Danac planira uživati u svom vremenu u Barci i fino zarađivati te da ne planira biti kratkotrajni flaster na otvorenu ranu kojeg će se riješiti samo tako. Kako bi rekao Ivan Rakitić, ''kao vreće krumpira''.