Samo nekoliko minuta nakon završetka sinoćnjeg finala Lige prvaka Barcelona se oglasila putem društvenih mreža i korektno čestitala na pobjedi svojem najvećem rivalu.
Tri vijesti o kojima se priča
Barca je također čestitala Realu na sličan način i osvajanje La Lige. Ne znamo je li iz srca, ali je gospodski. Svakako dobro radi smirivanja uvijek napetih tenzija između Madrida i Barcelone.
Real je u Parizu pobijedio Liverpool 1:0 i tako je u svoje trofejne vitrine unio 14. naslov prvaka Europe.
9 Kraljeva kao cijela Barca
Pojedini madridski mediji ne propuštaju priliku bocnuti Katalonce ističući da pojedini igrači trenutačne momčadi Reala imaju jednak broj Liga prvaka kao i cijela Barcelona.
Katalonski klub bio je prvak Europe pet puta. Barca je svoj prvi naslov dugo čekala, osvojila ga je tek 1992. Drugi put je slavila s Ronaldinhom na čelu 2006., a potom s Messijem u momčadi 2009., 2011. i 2015.
U današnjoj momčadi Reala pet puta su dizali „ušati“ trofej hrvatski kapetan Luka Modrić, Marcelo, Carvajal, Benzema, Isco, Nacho, Kroos (4 s Realom i jednu s Bayernom), Casemiro i Gareth Bale. Dakle, njih čak 9.
Da je Cristiano Ronaldo ostao u Realu, ovo bi mu bio šesti naslov prvaka. Četiri je osvojio s Realom i jedan s Manchester Unitedom.
Modrić, Benzema, Carvajal i Ronaldo nastupili su u pet finala, dok su Kroos, Marcelo, Casemiro i Bale nastupili u četiri.
Iz prve trofejne Realove generacije, koja je harala Kupom prvaka prvaka sredinom i krajem 50-ih, pet naslova prvaka Europe osvojili su veliki Alfredo Di Stefano i Jose Maria Zarraga. Njih dvojica bili su zapisnicima svih finala, a piše se još Hector Rialu, Juanu Alonsu, Juanu Santistebanu, Marquitosu i Rafaelu Lesmesu.
Paolo Maldini i Alessandro Costacurta (koji nije bio kadru Milana za finale 2007., ali piše mu se naslov prvaka) jedini su nogometaš koji su osvojili pet naslova prvaka Europe, a da nisu igrali u Realu. Svi pet naslova osvojili su s Milanom.
Gento na vrhu liste
Na vrhu liste još uvijek je Francisco Paco Gento. Realova legenda osvojila je pet uvodnih Kupa prvaka zajedno s Di Stefanom, a šesto je upisao s posve drugom generacijom 1966. u finalu protiv beogradskog Partizana u Bruxellesu.
U tom trenutku malo tko je mogao zamisliti da će Real sljedeći naslov prvaka čekati čak 32 godine. Madriđanima se ponovno „pipa otvorila“ 1998. kada su pobijedili Juventus u amsterdamskom finalu onim kontroverznim pogotkom Predraga Mijatovića.
VIDEO Raul emotivno proslavio osvajanje Lige prvaka: Sve grlio pa skočio na ogradu
U osam finala Lige prvaka Real je slavio svih osam puta. U ukupno 17 finala Kupa prvaka i Lige prvaka pobijedio je čak 14 puta.
Jedina tri poraza Realu su nanijeli Benfica 1962., Inter 1964. i Liverpool 1981.
Da se radi o košarci, koja je puno egzaktniji sport od nogometa, bio bi to nevjerojatan postotak.
Milan i Bayern drugi su po broju finala. Igrali su u njih 11; Milan je slavio sedam, a Bayern šest puta. Liverpool je igrao u deset finala, slavio je šest puta, dok je Barca igrala u osam finala i pobjeđivala je pet puta.
Barca propustila šansu uloviti Real
Početkom prošle dekade činilo da bi se Barca sa svojom zlatnom generacijom mogla opasno približiti Realu po broju titula, no Real je potom uključio motore i opet svim odmaglio na, čini se, nedostižnu razliku.
Teško da će u našim životima, barem sredovječne generacije, netko uloviti Real. U kakvom je stanju Barca ta se razlika u korist Reala može samo povećati. Tako trenutačno izgleda, naravno da se sve u godinu-dvije može promijeniti, to je nogomet, ali bili živi pa vidjeli.
Madriđani drže brojne rekorde. Carlo Ancelotti osvojio je, recimo, drugi naslov prvaka Europe s Realom i četvrti ukupno, prva dva je osvojio s Milanom, čime je postao trenerski rekorder.
Florentino Perez dostigao je najvećeg Realova predsjednika Santiaga Bernabeua s ukupno šest naslova prvaka Europe, a još uvijek je dovoljno „mlad“ da se može nadati još pokojoj „kanti“.
VIDEO Hazard dao gutljaj šampanjca Kroosovom sinu, pogledajte kako je Nijemac reagirao
S obzirom na to kako izgleda i da pršti od energije i novih ideja, može se reći da mu je tek 75. Kako mu je krenulo, možda dočeka i stvaranje Superlige, njegovog nerođenog čeda.
Trenutačno to možda izgleda nemoguće, ali nije li izgledalo nemoguće još tamo 2009. kada se drugi put vratio na čelo Reala da će posvajati sve što je osvojio?
Te sezone rođena je Barcina najzlatnija generacija. Barca je 2009. započela dominaciju španjolskim i europskim nogometom te se činilo da joj nitko ne može stati na put.
Modrićevi Kraljevi imaju više Liga prvaka od Messijeve Barce
Katalonci su pod vodstvom Pepa Guardiole, pa i Luisa Enriquea, uglavnom pobjeđivali u međusobnim ogledima i dugo nabijali komplekse Madriđanima, no konobar ispostavlja račun na kraju večeri.
Na kraju je najveća Barcina momčad i po mnogima jedna od najvećih u povijesti osvojila manje Lige prvaka od trofejne Realove momčadi, u kojoj su još uvijek glavni igrači tridesetogodišnjaci koji su dugo gutali gorke pilule protiv Barce.
Madriđani su strpljivo čekali svoj trenutak i dočekali su ga. I obilato su ga naplatili. Ne samo da su više osvojili nego su i prvi obranili naslov Lige prvaka. I to dvaput. Tko zna kada će netko sljedeći put osvojiti tri Lige prvaka u nizu. Godinama se to činilo nemoguće jer nitko nije uspio ni jednom obraniti, pa ni Messijevoj Barceloni to nije uspjelo.
Messijeva, Xavijeva i Iniestina generacija napravila je puno, ali dojam je da je ta Barca mogla puno više.
Ali to je ta osnovna razlika između Reala i Barce. Real mahom sve svoje šanse iskoristi, a Barca pogađa tek svaki treći ili četvrti put. Konačni zbir trofeja daje najbolju sliku. Barca je propustila šansu opasno se približiti Realu i tko zna kada će i hoće li uopće sljedeći put imati sličnu priliku.
Prvaci Europe:
Real Madrid: 14
Milan: 7
Paco Gento: 6
Liverpool: 6
Bayern: 6
Marcelo, Carvajal, Nacho, Isco, Benzema, Kroos, Modrić, Casemiro, Bale, Cristiano, Di Stefano, Zarraga, Rial, Juan Alonso, Santisteban, Marquitos, Lesmes (svi Real), P. Maldini, Costacurta (Milan): 5
Barcelona: 5
