U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolji Modrićev gol. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatski kapetan Luka Modrić odigrao je za Vatrene 164 utakmice i postigao 23 gola. Svaki od njih ima svoju povijest i vrijednost, ali pokušat ćemo izdvojiti tri najvažnija.
Euro 2016. u Francuskoj, 1. kolo skupine D, Park prinčeva (43,842):
Turska – Hrvatska 0:1 (Modrić 41)
Nakon razočarenja na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu, Hrvatska je stigla na Euro u Francuskoj s velikim očekivanjima. Vatreni su imali nekoliko igrača u velikim, pa i najvećim europskim klubovima, s kojima su osvajali najvažnije klupske trofeje i imali važne uloge u svojim momčadima. Izgledalo je da su najbolji hrvatski nogometaši na vrhuncu svojih karijera i da su konačno sazreli za veliki rezultat.
Na svakom turniru prva utakmica je iznimno važna, ponekad i najvažnija jer puno toga ovisi o tome kako ćete otvoriti turnir. To je važno svima, a pogotovo momčadima koje nemaju velika dostignuća, a ta hrvatska generacija još uvijek je lovila svoj prvi veliki rezultat. Usporedbe s brončanima iz Francuske bile su neizbježne. Dostizanje rezultata prve zvjezdane hrvatske generacije bio je veliki izazov, ali i teret. Za to je trebalo imati široka leđa, posebno je bilo teško nakon onog traumatičnog poraza od Turske u četvrtfinalu Eura 2008. To ostavlja traga na psihi.
Frustracije iz Brazila
Nakon posrtaja u Brazilu, Modrićevi Vatreni bili su pod velikim pritiskom, frustracije su bile velike. Već su kružile priče da nikada neće napraviti nešto veliko kada već nisu u Brazilu, gdje su stigli s velikim očekivanjima i jako potentnom momčadi, barem se tako činilo. No opet su pukli pod pritiskom i ispali već u skupini. Stoga ne čudi što se crv sumnje uvukao u svekoliko hrvatsko pučanstvo, a ni Vatrenima nije bilo svejedno.
Razočarenje nisu mogli sakriti, a kada se posrće u nizovima, to mora ostaviti traga. Postavljaju se bezbrojna pitanja, sumnje se roje, samopouzdanje biva nagriženo.
S druge strane, sve to skupo silno je motiviralo Vatrene da konačno naprave iskorak i dokažu da su kadri ući u iste kopačke s brončanom generacijom.
U takvom napetom iščekivanju dočekana je utakmica s Turskom. Traumatični poraz u Beču bio je lajtmotiv svih priča. Hrvatska je već uzvratila Turcima izbacivši ih u doigravanju za Euro 2012., ali kako tamo nije ostvaren rezultat, važnost te pobjede ipak se smanjila. Osim toga, jedno je pobjeda u kvalifikacijama, a drugo na velikom turniru, pogotovo u nokaut-fazi. Nije to ista težina.
Hrvatska je realno imala bolju momčad, bila je favorit, ali ne tako uvjerljiv. Mnogi u inozemstvu nisu vjerovali Vatrenima, posrtaji iz bliske prošlosti napravili su svoje. Bilo je, kao, Hrvatska po imenima ima dobru momčad, ali uvijek joj nešto nedostaje. Kakvo je nepovjerenje vladalo prema Vatrenima, svjedoči i činjenica da su turski novinari smatrali kako je njihova momčad al pari Hrvatskoj. Čvrsto su vjerovali u to, što je nama izgledalo odveć optimistično i nerealno s njihove strane.
Modrićev volej razoružao Turke
Međutim, autoritet i ugled stječu su samo s pobjedama i značajnim rezultatima na velikim turnira, a čak ni tada ako se radi o samo jednom velikom rezultata. Eto, primjera u Kataru, svjedoci smo da je malo tko od inozemnih novinara i navijača vjerovao da Hrvatska može napraviti sličan rezultat kao u Rusiji, čak ni nakon što su Vatreni pobijedili Francusku i Dansku u Ligi nacija i plasirali se na završni turnir. Sada je situacija već puno drukčija. Srebro pa bronca i najmanje polufinale Lige nacija već je niz koji izaziva osjetno poštovanje čak i kod najbahatijih suparnika i javnosti njihovih zemalja.
Elem, vjerujemo da smo dočarali atmosferu koja je vladala uoči utakmice s Terimovom Turskom na pariškom Parku prinčeva. Od prve minute Vatreni su uzeli konce igre u svoje ruke, vidjelo se da su osjetno bolji, dominirali su terenom, no nogomet se igra za golove, a njega nije bilo u prvih 40. minuta igre. Vatrenima je nasušno trebao pogodak kako bi mirnije otišli na odmor.
Igrala se 41. minuta, bio je korner za Hrvatsku s lijeve turske strane. Darijo Srna centrirao je desnom nogom na vrh peterca, u buketu igrača netko je od Turaka glavom odbio loptu prema desnoj strani, gdje je prihvaća Ivan Rakitić, okreće se na desnu nogu i odmah centrira u gužvu pred turska vrata. Lopta se odbila od nekoga i pala na travu, točno ispred nogu Selcuaka Inana, koji je stajao na vrhu peterca i bio okrenuti prsima vratima.
Inan pomalo panično izbija loptu u polje preko glave u visokom luku. Činilo se da su Turci otklonili najveću opasnost, međutim, na loptu natrčava Modrić i snažno puca iz voleja desnom s nekih 25 metara. Lopta se u blagom luku spušta na zemlju i odskače u desni kut ispod ruku turskog vratara Volkana Babacana.
Hrvatska sjajna igra u skupini i kočenje protiv Portugala
To je ostao jedini gol na utakmici i Hrvatska je upisala važna tri boda. Vatreni su se tom pobjedom napumpali samopouzdanjem i na kraju su osvojili skupinu ispred favorizirane Španjolske. Za mnoge je Hrvatska u skupini prikazala najbolji nogomet na turniru i akcije su joj značajno skočila, postala je jedan od favorita turnira. Rasplet znamo.
Uslijedilo je još jedno gorko razočarenje. Hrvatska je kao favorit ušla u okršaj s Portugalom u osmini finala, no dojam je da je izbornik Ante Čačić postavio krivu taktiku odlučivši se za puno oprezniju igru nego u skupini, što je na kraju Vatrene skupo stajalo.
Portugalci su igrali strpljivo, igrali su povučeno i čekali svoju šansu. Dočekali su je u završnici produžetka, kada je Ricardo Quaresma pobjegao je hrvatskoj obrani i u 117. minuti postigao pogodak za pobjedu. Čačićev ziheraški pristup u ključnom trenutku nije se isplatio.
Ukupno gledajući, Hrvatska je možda bila malo bolja, ali to nije bila ona igra koju smo gledali u skupini. Poraz bi lakše pao da je Hrvatska nastavila igrati sa svojim stilom, otvoreno i napadački. Ovako je ostao gorak okus u ustima. Još jedno veliko razočarenje za Vatrene i cijelu Hrvatsku, pogotovo kada se zna da su Portugalci na kraju osvojili Euro. Uz samo malo više sreće i hrabrosti to je mogla biti Hrvatska.
Nadali smo da će se sve to negdje vratiti. I vratilo se u Rusiji za dvije godine. Pod vodstvom Zlatka Dalića Vatreni su na Svjetskom prvenstvu 2018. osvojili srebro, a četiri godine poslije u Kataru i broncu.
