Prošlo je točno 25 godina od gola koji je obilježio jednu eru. Nije bio posebno važan u natjecateljskom smislu, ali pamtit će se zauvijek.
Dana 12. listopada 1996. brazilski Ronaldo je u Santiago de Composteli potpisao nezaboravno remek-djelo - gol snage, sprinta i vještine u 47 metara.
Mbappe i Haaland nisu bili rođeni, ma ni u planu. U Santiagu, u svečevu gradu, na stadionu San Lazaro, protutnjao je superbrzi vlak. Zvao se Ronaldo i nosio je broj 9 na dresu Barce. Magični Brazilac postigao je vječni pogodak protiv Compostele.
Nevjerica Bobbyja Robsona
Internet je još bio u povojima, a YouTube ni puka maštarija. Gol je ostao upamćen i reakciji trenera Barcelone Bobbyja Robsona. Slika urezana u vremenu. Slavni Englez uhvatio se u nevjerici za glavu, nije mogao vjerovati što je vidio.
Ronaldu je trebalo je 10 sekundi za gusti slalom od 48 metara.
Pedantni statističari izbrojali su da su mu trebalo 34 koraka i 16 dodira.
"Dobio sam loptu u sredini terena. Primijetio sam kako su me okružili, ali nastavio sam trčati. Vidio sam kako je sva obrana išla naprijed i ušao sam u prostor između dva igrača. Kad sam izašao iz driblinga, vidio sam da mogu pucati. I to je bilo to", lakonski je ispričao tada mladi Ronaldo nakon utakmice kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
Kažu da je na povratku zrakoplovom u Barcelonom uzao mikrofon i s karakterističnom osmijehom predstavio se putnicima kao kapetan Ronaldo.
"Kao Pele sa 17 godina"
Svaki nogometni podvig ima junake, žrtve i gledatelje. Bobby Robson je 1986. na Azteci bio žrtva i gledatelj kada je Maradona uzeo loptu i predriblao mu sve igrače za onaj čuveni gol. Na San Lazaru je mogao gledati i slaviti.
"Ronaldo je bio kao Pelé sa 17 godina. Možete ići bilo gdje po svijetu i sigurno nećete pronaći tako lijep pogodak", kazao je Robson.
I protivnici su bili zadivljeni.
Fernando, vratar Compostele, priznao je: "Bio je to najbolji gol koji sam primio u karijeri. Mislio sam da će pasti od svih tih prekršaja koji su mu napravljeni, ali on je samo jurio i nije se dao srušiti. Gledao sam ga kako dolazi i pomislio: 'O moj Bože, to je nevjerojatno.'"
I Ronaldovi suigrači bili su zadivljeni. Za Popescua je to bio najljepši gol koji je vidio u životu zajedno s Maradoninim protiv Engleske.
Miguel Angel Nadal, stric Rafe Nadala, uživo više pamti Robsonovu ekspresiju.
„Tek kad sam pogledao snimku shvatio sam kakav je gol postigao“, kazao je kasnije.
Guillermo Amor je zaključio: "Samo igrači poput njega usuđuju se to učiniti."
"Ronaldo je na treningu zabijao i bolje golove"
Guardioli je odmah bilo jasno da će taj gol ući u povijest nogometa, a Luis Enrique je pridodao: "Ronaldo je postigao mnogo bolje golove. Vidio sam ih na treningu."
Gol ne bi pao da sudac Esquinas Torres nije osjetio trenutak i davao prednost bez obzira na nasrtaje suparničkih braniča.
"Pustio sam ga da nastavi akciju iako sam zviždaljku stavio dva ili tri puta u usta."
Najbolji trenuci utakmice Hrvatska- Slovačka
Marca je na naslovnici napisala: "Genij". U izvještaju utakmice opisan je podvig koji će se pamtiti dok je nogometa: "To je bio Ronaldov meč. Izvanredna akcija Brazilca zauvijek će ostati u sjećanju ljubitelja nogometa. San Lazaro se predao genijalnom igraču."
Ljutiti predsjednik Compostele
Na stranicama El Munda procijenjeno je da Di Stéfano sada nosi Barçu. El Mundo Deportivo povukao je neizbježnu usporedbu s Maradonom: "Ronaldo je bio je na razini Maradonina umjetničkog dojma."
Među 14 tisuća gledatelja na stadionu koji su se ustali i ovacijama pozdravili Ronaldovu majstoriju za sva vremena bio je i Compostelin predsjednik Jose Maria Caneda. Njemu nije bilo do divljenja. Opisao je gol kao „teško sranje“.
„Vraga bi meni tako zabio. Da sam tamo na terenu, uvalio bi mu lakat da ne bi znao gdje se nalazi“, navodno je bijesno prokomentirao gledajući kako mu Ronaldo obilazi igrače kao čunjeve.
Za nogomet je ipak bolje da je bio u loži.
