Dvanaesti listopad 1996. Bio je to prohladan, maglovit dan u Santiago de Composteli, glavnom gradu sjeverozapadne španjolske pokrajine Galicije, najpoznatijem po katedrali sv. Jakova i hodočasničkom ishodištu, ali i gotovo podjednako slavan po „golu svih golova“ koji je pao u istom gradu.
Legenda kaže da je kralj Alfonso II od Leona početkom osmog stoljeća dao izgraditi kapelu na mjestu ponovnog otkrivenja groba jednog od apostola Isusa Krista te da je postao prvim hodočasnikom u novo svetište. Dva stoljeća poslije na tom se mjestu počela graditi današnja katedrala, a gotovo tisuću godina nakon toga u Apostolov grad stigao je nogometaš koji će zadiviti svijet i postati idol generacija.
Mourinho je vrištao
Ne vjerujući vlastitim očima šokirani Bobby Robson držao se za glavu, mlađahni Jose Mourinho vrišteći je utrčao u teren, a Pep Guardiola s osmijehom od uha do uha i razrogačenim očima potrčao je među prvima u zagrljaj strijelcu.
Akcija i gol genija, kako je dan kasnije napisala Marca. As je uskliknuo „Povratak Pelea!“, El Pais „Vanzemaljac u Santiagu“, a katalonski El Mundo Deportivo „Apostol Ronaldo“.
Ronaldo Luís Nazário de Lima, daleko poznatiji samo kao Ronaldo, ali onaj pravi, nepatvoreni, jedan jedini, brazilski, za mnoge nikada nadmašeni, najbolji igrač svoje ere i posljednjih tridesetak godina, unatoč Zidaneu, Ronaldinhu, Cristianu pa čak i Lionelu Messiju.
Igrao je i radio čuda u vrijeme kada je klupski nogomet bio puno ujednačeniji i stoga je bilo sve teže nego danas kada tek nekoliko klubova vlada Europom i svijetom, a ostali uglavnom statiraju. Da ne govorimo o konkurenciji u ligama...
Ronaldovo remek-djelo
Vjerojatno najbolji gol 90-ih, nebrojeno puta odvrtani film, i dvadeseakt godina kasnije gledan i prepričavan. Tih 12 sekundi, 14 dodira i sedam „žrtava“ - Willian, Bellido, Passi, Fabiano, Jose Ramon, Mauro i Chiba – i naposljetku taj gol njegovo je remek djelo, najskupocjenija ostavština Barceloni, Ronaldova „Sagrada Familia“.
Završnica prvog poluvremena, Ronaldo je uzeo loptu dva-tri metra unutar svoje polovice terena i onda je krenuo „show“. Potezali su ga za dres, gurali rukama i tijelom, podmetali noge, ali nisu ga mogli zaustaviti. Filigranski baratajući loptom u punoj brzini odvezao je slalom i potom matirao nemoćnog vratara Compostele Fernanda.
Ludnica na San Lazaru
Na San Lazaru nastala je „ludnica“, na noge se digao cijeli stadion i obje klupe, kao da je svima bilo jasno da su svjedočili trenutku koji će se prepričavati desetljećima.
„Njegova igra je kao da zamolite Boga da vas učini najboljim nogometašem na svijetu i on vam ispuni želju. I još vas iznenadi dodatnim poklonom“, nadahnuto je napisao jedan od autora u Asu.
Čak je i legenda Real Madrida bila impresionirana.
„On nije samo jedan čovjek, on je jato ljudi“, izjavio je slavni Argentinac i nekadašnji napadač Reala Jorge Valdano.
I prije toga gola Ronaldo je bio veličanstven, a nakon tog gola postao je „Fenomen“, kako će ga kasnije u Italiji najčešće zvati.
Najdraži gol karijere
„Ne znam ni sam kako sam to izveo, morat ću pogledati na televiziji“, kazao je Ronaldo nakon utakmice, a nakon završetka karijere taj je gol okvalificirao kao najdraži, uz ona dva koja je postigao u finalu Svjetskog prvenstva 2002. protiv Njemačke.
Ronaldo je te sezone zabio do tada rekordnih 48 golova za Barcelonu u svim natjecanjima. Bio je prvi strijelac lige sa 34 gola u 37 nastupa, te je godine osvojio i svoju prvu Zlatnu loptu France Footballa, no ipak ga navijači Barcelone nisu izabrali za igrača sezone 1996/97.
Nagradu je odnio Luis Enrique, a titulu prvaka Capellov Real, koji je sezonu završio sa dva boda više (92-90), iako je Barcelona postigla 17 golova više (102-85).
Nisu ga voljeli
Nakon dolaska iz PSV-a Ronaldo je već u prvoj sezoni imao fenomenalne brojke i pokazao neviđeni talent. Barcelona je ponajviše njegovom zaslugom osvojila Kup kralja i Kup kupova, no prvenstvo je izmaklo i to je jako pogodilo Katalonce. Tražio se krivac i pronašli su ga u Ronaldu.
Navijači Barcelone nisu ga voljeli, smatrali su ga bahatim i arogantnim, sklonim samoisticanju i soliranju. Pamti se Mourinhova izjava s početka sezone.
„Govorimo Ronaldu da nije dobro ako zabije pobjednički gol i ostatak utakmice stoji“, izjavio je Portugalac nakon što je Ronaldo zabio prvijenac za Barcelonu.
Izluđivao je Robsona i Katalonce
Tada još mlađahan i zaigran, izluđivao je čelnike kluba, navijače i trenera čestima odlascima na lude provode u Brazil. Robsona je raspalio kada se na karnevalu u Riju fotografirao uz seksipilne plesačice u zlatnom kostimu, ofarbana lica i s perjem na glavi. No, legendarnog Engleza najviše je razbjesnio kada je javno kritizirao njegove taktičke postavke.
„Taj mali ima jedva 20 godina i već mi soli pamet“, grmio je Robson, no Ronaldo nije ustuknuo i opet mu je javno prigovorio.
Kakav je u to vrijeme bio možda najbolji govori sljedeći podatak. Dobio je odličnu financijsku ponudu da pozira za neki kalendar uz Cindy Crawford, koja je u to vrijeme bila jedna od najpopularnijih manekenki. Ronaldo je odbio ponudu sa zanimljivim obrazloženjem.
Anegdota sa Cindy Crawford
„Krivo su mi pristupili. Ona se sa mnom treba slikati, a ne ja s njom.“
Barcelona je bila nezadovoljna s Ronaldom, a Ronaldo s Barcelonom i katalonskim medijima pa je u ljeto 1997. njegov menadžer istresao 27 milijuna dolara u sjedištu Saveza kako bi otkupio ugovor i odveo ga u Inter, gdje je dobio bajoslovnu plaću i gotovo neograničenu ljubav navijača, koji su isprva tolerirali sve njegove nepodopštine, no na kraju se i s Interom rastao u ne baš veselim okolnostima.
Ozljede, Juventus i suci, može i obrnutim redom, spriječili su ga da vrati Interu naslov prvaka Italije koji nije osvojio od 1989. Nije uspio, ali dobio je poziv koji se ne odbija. Florentino Perez je u Realu okupljao „galacticose“, a Ronaldo je trebao biti šlag na tortu, i jasno transfer u inat Barceloni.
Prvenstvo je osvojio, ali Liga prvaka ostala je nedosanjani san. Da, Ronaldo je završio karijeru bez najvažnijeg klupskog trofeja, no zato je u Japanu i Koreji osvojio općenito najvažniji trofej u nogometu.
Za Ronaldinha nema dileme tko je najbolji
Kako god, ostat će zapisan kao jedan od najboljih igrača svih vremena. Ono što je on mogao ne pamti se od Peleova vremena. Za mnoge suvremenike nema mu ravna. Kakav je igrač bio možda najbolji govori komentar suigrača iz reprezentacija i jednog od najvećih „čarobnjaka“ nogometne igre, Ronaldinha, zapravo 'malog Ronalda“.
VIDEO: Slavlje Francuza na Maksimiru, Vatreni nisu uspjeli u osmom pokušaju!
„Tko je najbolji? Pa jasno Ronaldo. Ono što mi svi radimo u drugoj brzini, on to radi u petoj“, odgovorio je „Gaučo“ na novinarsko pitanje još dok je bio u naponu snage.
Ronaldo je teško ponovljiv, a gol protiv Compostele ostaje u memoriji kao zaustavljena slika tog vremena i dokaz što je sve kadar bio napraviti na travnjaku.
'Nesretnici' iz Compostele sačuvali dostojanstvo
Nike je htio taj gol iskoristiti u reklamne svrhe svoje. Američka kompanija ponudila je pozamašnu svotu igračima koji su sudjelovali u akciji da prodaju prava na korištenje, no oni su to odbili pokazavši da dostojanstvo nema cijenu.
„Nema šanse. Jednom nas je ismijao, više neće“, poručio je Jose Ramon.
I doista, nema igrača koji je svoje čuvare na takav način znao učiniti smiješnima.
Dvije godine kasnije nakon „nesretnika“ iz Compostele, Alessandro Nesta osjetio je što to točno znači u finalu Kupa Uefe.
"Krenuo Ronaldo, a ja i Nesta sami u obrani..."
„Danima nakon utakmice razmišljao sam što sam krivo radio, pregledavao snimke, analizirao, a onda sam shvatio da zapravo ništa krivo nisam napravio. Kada ima svoj dan, Ronalda je nemoguće čuvati. Izgledao sam pored njega poput usporenog snimka. Nikada nisam igrao protiv takvog igrača, on nije s ove planete“, izjavio je u smiraj svoje karijere ponajbolji obrambeni igrač svoje generacije.
Nesta je možda najbolje opisao o kakvom se igraču radilo. Kad mu se pridoda i legendarna izjava suigrača Siniše Mihajlovića, priča je zaokružena:
„Krene Ronaldo u kontranapad, a ja i Nesta sami u obrani…“
