Točno 15 godina prošlo je od jednog od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskih borilačkih sportova. Tog dana, točno na svoj rođendan, Mirko Filipović osvojio je Prideov Grand Prix.
Tri vijesti o kojima se priča
Mirko je prvo u polufinalu svojim zaštitnim znakom nokautirao Wanderleija Silvu, a zatim u finalu još jednu legendu Josha Barnetta prisilio na predaju i tako na 32. rođendan osvojio, po mnogima, najjači turnir slobodne borbe svih vremena.
"Imao sam jaku dugu karijeru, ali nekako je taj Prideov pojas i taj 10. rujan 2006. godine najdraži trenutak moje sportske karijere", rekao je Filipović.
Kako i ne bi bio, kad su pored spomenutog legendarnog dvojca Silva - Barnett, na turniru nastupali Minotaur, Mark Hunt u naponu snage te već malo mlađi ali velike zvijezde Werdum i Overeem.
"Pa, ne baš. Ne mogu reći da sad nešto posebno idem to gledati. Tu i tamo mi iskoči neki video na Facebooku ili "Bilo na današnji dan", netko se toga sjeti i to objavi, ali da idem to ciljano gledati, to ne", odgovara Filipović na pitanje pogleda li nekad video te borbe.
No, zato emotivan govor nakon finalne borbe ostaje zapečaćen u sjećanju.
"Danas mi je najsretniji dan. Samo za jednom stvari žalim. Nažalost, prije 12 godina umro mi je otac i zato ovaj pojas posvećujem njemu", rekao je Filipović za svog oca prije 15 godina.
Na tom Pride Grand Prixu trebao je nastupiti i Fjodor Jemeljanenko, ali je odustao zbog ozljede. Tako nije došlo do revanša za poraz godinu rana ranije, ali Cro Cop ne žali za time.
"Ne žalim ni za čime- Zaista, neke stvari su mogle biti drugačije, ali i porazi su sastavni dio života. Njih treba cijeniti i poštivati. Volim svaki dio svoje karijere, pobjede i poraze", zaključio je Filipović.
Pobjeda je bilo mnogo, mnogo više. Na sreću svih njegovih navijača, a na Cro Copov ponos, ali Grand Prix iz 2006., pamti se i pamtit će se najviše.
