FIGHT!
SPORTOVI
FIGHT!
KOMENTAR UFC 273 PRIREDBE

Khamzat Chimaev pokazao je kvalitetu potrebnu za tron, Petra Yana porazile vlastite emocije

Intrigantna UFC 273 priredba dala je ljubiteljima borilačkog sporta puno tema za razmišljanje

Khamzat Chimaev, Petr Yan vs. Aljamain Sterling (Foto: Afp)

Prije svake UFC priredbe, posebno onih najvećih, koje volimo nazvati "brojevima", postoje neka najvažnija pitanja. Kao izvor odgovora tih pitanja trebale bi poslužiti borbe i to najčešće tako bude.

Slijedom navedenog, prije proteklog vikenda održane UFC 273 priredbe također su postojala neka bitna pitanja. Većinom su bila vezana za glavne tri borbe pa ćemo se ovim putem njima posvetiti i pokušati iz onoga što smo vidjeli izvući tražene odgovore.

Je li Alexander Volkanovski trenutno najbolji borac u UFC-u?

I odmah krećemo s pitanjem koje je zapravo postalo aktualno nakon što je Australac makedonskih korijena došao do svoje treće obrane titule UFC prvaka i ujedno 11. UFC pobjede iz jednako toliko nastupa. Pitanje vezano uz ovu borbu koje se postavljalo prije iste odnosilo se na to ima li Chan Sung Jung ikakve šanse doći do titule. Odgovor je Volkanovski jako brzo dao.

Bila je to jedna od dominantnijih predstava nekog UFC prvaka u posljednje vrijeme. Prije svega po tome što je borca čiji stil borbe predstavlja kretanje prema naprijed uspio jako brzo odvratiti od toga. Iako sedam centimetara niži od Korean Zombieja, Volkanovski je distancu uspio poništiti pravovremenim munjevitim ulascima u udarce, koji su jako dobro pronalazili prostor do mjesta koje izazivač u tom trenutku neće blokirati.

Već na kraju treće runde situacija je bila takva da se borbu moglo bez previše razmišljanja prekinuti, ali sudac Herb Dean dao je Korejcu još jednu šansu. Nakon 45 sekundi četvrte dionice bilo je jasno da on u toj borbi nema što tražiti i ista je bila prekinuta. Apsolutno prebijen Korejac je napustio Octagon, možda i posljednji put u karijeri, dok je Volkanovski mogao slaviti bez gotovo ikakve primljene šteta. Nevjerojatan je to luksuz nakon jedne borbe za UFC titulu.

Snimka kraja borbe

Svakom borbom Volkanovski izgleda sve bolje pa ne treba čuditi što su se počela postavljati pitanja radi li se o najboljem borcu svijeta u ovom trenutku. U situaciji gdje većina kategorija ima podosta novije prvake, on je zapravo tu u vrhu, odmah uz Kamarua Usmana i Israela Adesanyu. Oni su jedini prvaci UFC-ovih muških kategorije s minimalno tri obrane titule, a osim toga i sva trojica imaju dvoznamenkasti broj ukupnih pobjeda u UFC-u. U svojim kategorijama isto tako ne znaju za poraze.

Ovdje ćemo ipak donijeti zaključak da Volkanovski taj naziv još uvijek nije zaslužio. Iako je protiv Briana Ortege oduševio izlaskom iz dva teška gušenja te nakon toga podjednakom dominacijom, i dalje je tu sjena druge borbe protiv Maxa Hollowaya. Prethodnom prvaku titulu je čisto oduzeo, no revanš je bio puno neizvjesniji. Nećemo govoriti da je pobjeda trebala pripasti Hollowayu, no bilo je izuzetno gusto. Čekamo tu treću borbu. Uspije li Volkanovski slaviti bez ikakvih repova, tad može ući u konkurenciju za gore navedeni naziv.

Kako je Petr Yan uspio izgubiti?

Nakon svega viđenog prije 13 mjeseci, Petr Yan postavljen je za apsolutnog favorita u borbi protiv Aljamaina Sterlinga, čovjeka koji mu je oduzeo pojas na najneslavniji način u povijesti MMA-a. Impresivna izvedba protiv Coryja Sandhagena pojačala je dojam, dok je Sterling s druge strane tvrdio kako je ono bilo njegovo najgore moguće izdanje te da tako nešto ne može ponoviti.

Okrenimo se borbi. Je li Yan trebao pobijediti? Ne, nitko to nema pravo tvrditi. Borbu je zapravo vrlo lako rezonirati. Druga i treća runda uvjerljivo su pripale Sterlingu, četvrta i peta Yanu, dok je borbu odlučila prva. Runda u kojoj nije viđena gotovo nikakva akcija, a koju je potrebno nekako presuditi. Najpoštenije bi bilo neodlučeno, što bi rezultiralo neodlučenom borbom, ali to je nešto od čega Amerikanci zaziru i zbog toga suci rijetko kad razmišljaju o tome da probaju rundu presuditi 10-10. Statistika udaraca govori u prilog Sterlinga pa tako možemo reći da je odluka korektna. Što se znači da ne bi bila jednako korektna da je pobjedu odnio Rus. No, ne možemo govoriti o nikakvom zakidanju ili krađi.

Najbolji trenuci borbe

Postavlja se pitanje gdje je nestao onaj Yan kakvog poznajemo i zašto se upalio tek u posljednje dvije runde. Jedan dio odgovora jako je dobro dao UFC-ov borac Belal Muhammad, kroz "tvit" koji je čak emitiran u prijenosu. On je napisao kako se Sterling bori mozgom, a Yan srcem i emocijama.

Ovo što je naveo Muhammad zapravo itekako ima smisla. Yan je jednostavno izgorio prije početka borbe. Sva želja da dokaže kako je on pravi prvak, potreba da svi vide kako je Sterling odglumio nemogućnost nastavka prošle borbe, sve to rezultiralo je njegovim nerezonskim ulaskom u borbu.

Sterlingova "trash talk" igra je upalila. Sva naslikavanja s pojasom i samonazivanje legitimnim prvakom doveli su do frustracija koje Yan nije uspio pravilno kanalizirati. Srljao je i upadao u zamke sve dok ga njegov kut nije uspio smiriti, ali bilo je prekasno. Čak i kad je došao u dominantnu poziciju, Yan nije težio tome da borbu završi.

Umjesto toga je Rus kontrolirao situaciju do kraja četvrte i pete runde, uvjeren kako će mu suci dodijeliti prvu. Već sama uvjerenost u to, odnosno nesvjesnost da je prva runda bila pasivna, nedovoljno sadržajna i izjednačena, daju nam do znanja koliko je on zapravo bio psihički nespreman za borbu. Umjesto da je išao prebiti Sterlinga kad je napokon dobio priliku, ono što je mjesecima najavljivao da mu je najveća želja, on je odabrao gurati borbu do sudačke odluke.

Svi znamo čime je to rezultiralo. I Yan se sad treba zamisliti. Nećemo izbjegavati činjenicu da je neprisutnost njegovih glavnih trenera utjecalo na ovo. Oni su ti koji bi mu svakako na vrijeme mogli dati savjet po pitanju koga kakav je odnos snaga u borbi te što treba napraviti da bi ju preokrenuo u svoju korist. Ne smijemo naravno zanemariti činjenicu da je Sterling, kako je i najavio, došao puno spremniji nego prvi put i da ne mora značiti da bi Rusu to išta pomoglo.

I sam Sterling je nakon borbe otkrio kako ovo vjerojatno nije njihov posljednji okršaj. Veselimo se potencijalnom trećem poglavlju.

Hoće li Khamzat Chimaev doći do naslova UFC prvaka?

Pitanje bi zapravo trebalo biti je li Khamzat Chimaev stao iza cijelog "hypea" koji se uz njega stvorio. Odgovor je da je. Čisto je pobijedio drugoplasiranog borca ljestvice izazivača velter kategorije i sad će se sam tamo smjestiti. To što su neki protiv Gilberta Burnsa očekivali vidjeti dominaciju jednaku onoj u nekim prethodnim borbama jednostavno ne vrijedi posebno komentirati. Iako u takve, što zaključujemo iz postavljenog tečaja, spadaju i bookmakeri, nevjerojatno je tako što u sportu kao MMA uopće pretpostavljati.

Khamzhat Chimaev trebao bi u budućnosti doći do titule prvaka. Ne znamo hoće li to biti već ove godine ili će se malo pričekati, hoće li prije toga doživjeti koji poraz ili će njegova nula ostati netaknuta. Ali, prezentirao je da posjeduje ono što je potrebno za do titule doći.

Izjednačenu prvu rundu uspio je serijom udaraca pred njen sami kraj osigurati sebi, da bi onda došla runda koju je izgubio, ali isto tako runda u kojoj je bio ozbiljno uzdrman. Upoznao je nešto što do sada nije, ali uspio je ostati dovoljno sabran da se u trećoj vrati onakav kakav treba biti da se dođe do pobjede.

Najbolji trenuci borbe

U trećoj rundi pokazao je Khamzat onu kvalitetu za koju su se mnogi pitali ima li ju, a koja je jako često ključna po pitanju šampionskih ambicija. Pokazao je snagu volje i ustrajnost u trenucima kad treba biti sposoban održati sve pod kontrom, kad je najvažnije ne prepustiti onome što se u borbi dogodilo da te odvrati od plana.

Znali smo kako Khamzat posjeduje fantastično hrvanje, no ovog puta isto nije previše forsirao, svjestan kakvog vrhunskog majstora zahvata u parteru ima protiv sebe. Odlučio je boksati i na taj način je izvukao pobjedu. Mogao si je priuštiti da u prvom planu ne koristi svoje najjače oružje i to je zapravo najbolje što smo mogli vidjeti od njega u borbi protiv Burnsa.

Chimaev više nije neuništiva zvijer, nema više takvu reputaciju kakvu je zaradio nakon svojih prvih UFC nastupa, ali to bi mu mogla biti olakotna okolnost. Potvrdilo se ono čega smo zapravo svi trebali od početka biti svjesni, da je on samo čovjek. Ali čovjek koji je opako dobar u MMA-u te isto tako čovjek kojem je tek 27 godina. Ako ne postane UFC prvak već sada, posebno ako bude prerano bačen na Kamarua Usmana, u budućnosti mu to ne bi smjelo promaknuti. Naravno, ostane li predan onome čime se bavi.

Da, Khamzat Chimaev itekako ima kvalitetu potrebnu za dolazak do titule UFC prvaka.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Više o

Nastavi čitati
divider