Nakon što su Warriorsi ostali bez Kevina Duranta, mnogi su vidjeli povijesnu priliku Houston Rocketsa jer nasuprot njih bio je nikad ranjiviji Golden State. Momčad koja je prije godinu dana jedva preživjela protiv iste ekipe i koja se morala suočiti s problemima u rotaciji te tražiti doprinos od igrača koji praktički cijelu sezonu nisu bili u dobrom ritmu.

Trebao je to biti potencijalni početak kraja, ali umjesto toga od te pete utakmice polufinala Zapada Kerrova momčad ne zna za poraz. Ne samo da je izvukla seriju protiv Houstona, nego je Stephen Curry nakon što je očitao lekciju Jamesu Hardenu i Chrisu Paulu, isto to učinio Damienu Lillardu i CJ McCollumu i njihovim Blazersima, koji su pometeni s 4:0.

Sve ono što Houston nije mogao odraditi bez Paula, ali i s njim i Hardenom, Golden State elegantno je odradio bez Duranta. Reći će neki da su Warriorsi bolji bez njega, ali teško da netko može biti kvalitetniji bez Duranta. Može ljepše igrati i biti na trenutke efikasniji, ali za otići do kraja naravno da je bolje uza sebe imati zdravog dvostrukog MVP-a finala.

Međutim, izostanak Duranta Warriorsima je donio to da su proigrali svi ostali. Pogotovo Curry, koji je u posljednjih pet utakmica nije ubacio manje od 33 poena koje je stavio u drugom poluvremenu šeste utakmice protiv Houstona i koji je završio seriju protiv Portlanda s prosjekom od 36,5 poena, 8,3 skoka i 7,3 asistencije.

Također, ubacio je najviše poena u povijesti u seriji od četiri utakmice. Steph je zatrpao Portland s ukupno 146 poena. Prije njega rekord je držao Shaquille O’Neal, koji je u NBA finalu 2002. došao do brojke od 145 poena.

Ako je netko do ovogodišnjeg doigravanja mislio da je Curry samo šuter i da teško može odvesti ekipu do finala, onda je ili zaboravio što je bio prije Duranta ili jednostavno odbija vidjeti realnu sliku. Steph Curry mnogo je veći igrač od samog šutera.

J. J. Redick fenomenalan je šuter, ali ne može raditi stvari koje radi Curry. C. J. McCollum odličan je igrač s loptom u rukama i ubojitim mid-rangeom, ali ne može odvlačiti pažnju obrane kao Curry. Russell Westbrook nezaustavljiv je na otvorenom terenu, ali ne može odigrati u clutchu kao Curry.

A da ne govorimo o mentalnoj razini. O razini pobjednika koji je prošao sve situacije u karijeri i koji jako dobro poznaje pritisak velikih utakmica. Jedna takva bila je šesta u Houstonu, kada su Curryjevoj eksploziji prethodili podrugljivi statusi na račun njegove igre. I ponovno su ljudi zaboravili. Smetnuli su s uma kako je dovoljna i jedna iskra za buđenje čovjeka koji je promijenio košarku.

Sličnim stilom komentirale su se šanse Warriorsa tijekom prvog pohoda na titulu. Ne može biti prvak momčad kojoj je playmaker najbolji strijelac ili ne može osvojiti naslov ekipa koja živi od trica. Pet godina kasnije oni su i dalje tu. Prvi nakon legendarnih Celticsa iz 60-ih koji su pet puta zaredom dogurali do velikog finala. I to nešto govori.

Način na koji je Curry pokrenuo svoje suigrače i galvanizirao cijelu momčad nešto je najkvalitetnije što je napravio u svojoj dosadašnjoj karijeri. Možda je serija protiv Portlanda završila bez rezultatske neizvjesnosti, ali oni koji su gledali utakmice znaju da to nije bio nimalo lagan protivnik i da je Curry odigrao svoju ponajbolju seriju u životu.

Playmaker Warriorsa nikad dosad nije tako dominirao jednom serijom kao u posljednje četiri utakmice protiv Blazersa. Ako tome pridodamo i drugo poluvrijeme u Houstonu, možemo reći da se radi o četiri-pet najboljih izdanja u Curryjevoj karijeri.

Zašto? Prvo, Warriorsi od svog prvog pohoda na titulu nisu bili u težem položaju. Drugo, Curry kao prva opcija dosad nije morao iznijeti veći teret i treće, dosegao je razinu u kojoj je normalizirao veličinu. Sve su to odlike najvećih igrača, lidera koji su spremni istupiti kad je najteže i onih koji su stvarno posebni.

Curryjeva veličina nije samo u dalekometnim tricama, nego u njegovoj cjelokupnoj ulozi i utjecaju koji ima na momčad. Malo ljudi primjećuje koliko se taj čovjek puno i vješto kreće bez lopte i koliko može pretrčati samo kako bi se ponekad oslobodio na dvije-tri sekunde, koliko mu je vremena preostalo da u danom trenutku donese odluku.

Rijetko koji igrač danas svojom prisutnošću na terenu privlači toliku pažnju obrane. A Curry je doveo svoju igru na razinu gdje je vrlo spretan i snalažljiv u prodoru na obruč, gdje izvrsnom kontrolom lopte može poremetiti cijelu obranu, gdje može vrtjeti pick s Draymondom Greenom na strani i stvarati glavobolje i gdje na koncu posjeduje šuterski instinkt.

Koliko je njegov učinak protiv Portlanda impresivan, govori i činjenica da su samo dva igrača prije njega uspjela ubaciti najmanje 35 poena u svakoj od prve četiri utakmice finala konferencije, a to su Jerry West (1965.) i LeBron James (2009.). Da se sve ne vrti samo oko poena, Curry i Green pobrinuli su se da postanu prvi suigrači u povijesti koji su u jednoj utakmici doigravanja upisali triple-double.

Ako ste kojim slučajem navijač Warriorsa, ovo su dobri dani za uživanje i naslađivanje. Tri puta se vratiti iz deficita protiv izrazito karakterne momčadi ne može svatko niti je stvoreno za svakoga. Pritom Curry nije dao Blazersima nijednu utakmicu. Štoviše, svaki put kad je Portland uhvatio seriju i odmakao, on je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme i održao momčad, bilo dodavanjima ili koševima.

Naravno da puno toga može zahvaliti i svojim suigračima, prvenstveno Klayju Thompsonu i Greenu, koji su također raritetni i izraziti kompetitori. No Curry je taj od kojega sve kreće. Tako je bilo prije nego što je pokrenuo revoluciju trica i tako je danas. Nemilosrdni natjecatelj. Ne samo najveći šuter u povijesti, već jedan od najboljih igrača uopće na svojoj poziciji.