Kad su hrvatski navijači u pitanju, gotovo je nemoguće sve zadovoljiti. Posebna smo sportska nacija koja je jedan dan u stanju biti u potpunoj euforiji, a drugi sve nabiti na stup srama. I po tome smo specifični. Nikad do kraja zadovoljni i nerijetko prekritični, a pogotovo kad se ne osvajaju medalje. Iz tog kuta košarkašima je možda najteže, njihov post traje već dugi niz godina i silno bi ga željeli prekinuti. Ali ne ide sve preko noći.

Pobjednički mentalitet gradi se godinama. Ni Španjolska ne bi bila ovo što je danas da je htjela sve na silu. Dakako, na ruku im ide što se pojavila veličanstvena generacija predvođena braćom Gasol, ali vidjeli smo kako su najbolji hrvatski košarkaši itekako ''al pari'' s takvom reprezentacijom. Znači li to onda nešto? Zasad još ništa. Hrvatska se tek treba dokazati u onim pravim utakmicama.

Savršeni omjer ništa ne znači, nokaut faza daje odgovor na veliko pitanje

Kako bi rekao Aco, "ovo je bio samo jači trening". Iz jednostavnog razloga jer ni pobjeda protiv Španjolske ni omjer 5-0 u skupini ne znače ništa ako se ne prođe osmina finala. Pa čak i četvrtfinale možemo staviti u kontekst onog jesi ili nisi. Sve ostalo će biti manje važno. Da je kojim slučajem pala Španjolska, a izgubila se prva utakmica u nokaut fazi, bi li se netko sjećao odlične igre i velike pobjede?

Tek će nokaut faza dati ocjenu koliko je uistinu dobra ova reprezentacija i koji su njeni pravi dometi. A svjesni su toga i igrači, koji nam ovdje zajedno s izbornikom učestalo ponavljaju kako je važan jedino 10. rujan. Međutim, veseli činjenica da je Hrvatska protiv Furije ostavila dosad najbolji dojam na prvenstvu. Da je pokazala karakter i srce kada je bilo najvažnije. I ne, nije se prepala pobjede. Bio je to takav dan.

Najveći dobitak je predstava Darija Šarića, koji je upisao monstruozni ''double-double'' noseći se protiv najboljeg centarskog para Europe. To puno znači i njemu i cijeloj momčadi. Vjerujte, značilo je i svima koji su potegnuli do Cluja samo radi te utakmice. Tako se stvara atmosfera i respekt. Iako Dario ima punu podršku cijele reprezentacije i svih nas novinara od samog početka. Razloga za brigu nema, ovo je putokaz kojim se treba nastaviti.

"Dobili" smo Šarića, ali i neke druge igrače

Nije Hrvatska dobila samo Šarića, ono o čemu smo pisali prethodnih dana konačno je počelo izlaziti na vidjelo. U tome zasluge ima i Aco, koji je otvorio utakmicu bez klasičnog centra, ali i bez jednog od dvojice playmakera. Rezultat svega bila je puno brža igra i efikasniji napad, a kolektiv je onda izbacio pojedince. Pa Bojan Bogdanović je zabio prve koševe tek u trećoj četvrtini, a dotad su uz Šarića vukli Simon i Popović. U nekoliko navrata dobro je reagirao i Bender. I to je ono čemu se treba radovati.

S ovakvim Šarićem i obećavajućom igrom ne treba se nikoga bojati. Treba razmišljati o protivniku, ali i sebi, jer da se nitko neće predati sam od sebe pokazale su i uvodne utakmice. Hrvatska nije Španjolska pa da je protivnici izbjegavaju u ždrijebu, ali treba postati dovoljno sigurna u svoje mogućnosti kako bi drugi izgledali nemoćno.

Pobjednik se postaje u ovakvim utakmicama, samo što ova nije utjecala na konačni rasplet, a takve čekaju u Istanbulu. Tada će trebati biti mirne glave ispred vrućeg srca. Zaboraviti sve što se prije dogodilo i razmišljati kao da se kreće iz početka. Dojma smo kako više nego ikad prije postoji šansa za jednim ozbiljnim rezultatom. No, za to će biti potrebno sanirati taktičke propuste i kroz razgovor s igračima postići da se ne ponove identične pogreške.

Uspjeh ne dolazi preko noći! No na dobrom smo putu

Pod time ne mislimo da svi nužno moraju biti perfektni. Hrvatska protiv Španjolske nije bila savršena, inače ne bi ni izgubila utakmicu, ali mogla je vidjeti puno više nego u svim dosadašnjim dvobojima. Isprobati varijante s različitim postavama i dobiti još neke igrače za daljnji tijek natjecanja. A u tome je uspjela. Petorka s početka i završetka utakmice je jedno od oružja s kojim se može dosta postići.

Svakome će biti teško braniti postavu u kojoj Šarić i Bender igraju na visokim pozicijama, jer tada u napadu svih pet igrača prijete s vanjskim šutom. Još kad je Šarić raspoložen tako da dijeli asistencije bez gledanja, dominantno kupi lopte pod košem i sa samopouzdanjem vuče kompletnu momčad, onda ima razloga za optimizam. Samo treba vjerovati.

Nadamo se kako je ova utakmica svima poslužila kao prijemni ispit i vlastito testiranje. No, zbog budućnosti je jedino važan konačni uspjeh. Ni dojam ni broj Bogdanovićevih koševa ni atraktivni potezi Darija Šarića. U ovom trenutku momčad je na prvom mjestu i tako mora biti.

Naravno da bi svi mi htjeli i da dobro igraju i da se pobjeđuje, ali tako bi i sve ostale 23 reprezentacije na ovom Eurobasketu. No, uspjeh se gradi na jakim temeljima koji podrazumijevaju naporan rad i međusobno povjerenje, a Hrvatska se polako kreće u tom smjeru.

Najbolje koeficijente ostvarite u Kladionici Hrvatske Lutrije.