Mladi hrvatski košarkaši u finalu su Europskog prvenstva u dramatičnoj završnici sa 71:70 srušili Španjolsku i postali novi europski U-16 prvaci.
Najzaslužniji za fantastičan rezultat hrvatskih kadeta je Roko Prkačin, sin proslavljenog bivšeg košarkaša Nikše Prkačina. Prkačin je proglašen najkorisnijim igračem turnira, a zajedno s Borisom Tišmom, koji je već s 13 godina iz Dubrave prešao u veliki Real Madrid i također je odigrao sjajno u finalu, nalazi se u idealnoj petorci prvenstva.
Način na koji je Prkačin, koji će tek u studenom napuniti 16 godina, riješio finale protiv Španjolske doista je impresivan.
"On je rođeni pobjednik"
U posljednjoj minuti izveo je dva sjajna poteza za pamćenje. Prvi je izveo 16 sekundi prije kraja, kada se sjurio prema košu i silovito zakucao protivniku ''u facu'' za vodstvo Hrvatske!
! #FIBAU16Europe
— FIBA (@FIBA) August 18, 2018
https://t.co/67KyPKFfyo@CbfHks pic.twitter.com/j6sWRTNzKx
Nakon toga je u zadnjem napadu, nakon što su Španjolci pogodili tricu za minimalno vodstvo, rutinski, kao da se radi o njegovu prekaljenu ocu, riješio situaciju jedan na jedan i tri sekunde prije kraja zabio koš za pobjedu Hrvatske.
Treba pohvaliti i izbornika Milana Karakaša koji je nacrtao odličnu akciju nakon time-outa, te ostatak momčadi koji je njegovu ideju proveo u djelo.
''Rekao sam treneru da nacrta neku akciju za mene'', rekao je Prkačin za FIBA-u nakon utakmice.
''Nije da sam imao neki drugi plan'', rekao je uz smijeh izbornik Karakaš, i dodao: ''To samo govori kakav je on karakter, on je rođeni pobjednik.''
Sličan ocu, a opet potpuno različit
Roko Prkačin je krilni igrač visok 201 centimetar. Sličnost s ocem, nekad sjajnim centrom, vidi se u vrlo čvrstoj građi – Prkačin je fizički moćniji od većine vršnjaka, a bez problema se nosio čak i s atletski iznadprosječno nadarenim reprezentativcima Francuske i Španjolske.
No što se tiče igre, Roko je poprilično različit od oca Nikše. Dok je otac bio poznat po leđnoj igri - prije svega svom legendarnom i teško branjivom okretu – sin više voli igrati licem prema košu. Posjeduje širok repertoar sjajno izrađenih finti i poteza, odličan je u tranziciji koju često sam započinje skokom u obrani, briljira kao kreator i pokazuje sjajan osjećaj za igru na oba kraja parketa.
Skok ili monstruozna blokada u obrani, silovito zakucavanje u kontri, koš iz jedan na jedan situacije - bilo leđima, bilo licem prema košu, razigravanje suigrača – malo je toga što Prkačin ne može na parketu. Njegovo ime sasvim se sigurno već nalazi u bilježnicama NBA skauta – draft analitičar američkog ESPN-a Mike Schmitz pratio je prvenstvo, a u svojim izvještajima na Twitteru nije štedio na pohvalama za mladog Prkačina.
Prkačin spušta loptu na zemlju
''NBA tijelo s visinom od 201 centimetar, duge ruke, dobre fizičke predispozicije, igra na oba kraja terena. Veoma sam impresioniran njegovim osjećajem u napadu. Sjajna vizija i sudjelovanje u kretanju lopte. Tek mu je 15 godina", napisao je za Prkačina, kojeg je ocijenio kao jednog od igrača s najviše potencijala za NBA na ovom turniru.
Some excellent moments from Croatian forward Roko Prkacin. NBA body at 6'8, long arms, good athlete, plays both ends. Really impressed with his offensive feel. Ball-mover with tremendous vision. Still only 15 years old.
— Mike Schmitz (@Mike_Schmitz) August 12, 2018
Ipak, još je daleko put do seniorske košarke i NBA-a, a svjestan je toga i sam Prkačin koji je spustio loptu na zemlju. Pred njim je još puno rada, prije svega na šutu - iako je još prilično neprecizan, fina tehnika i izbačaj sugeriraju da radi na tom segmentu.
''MVP nagrada i ovo zlato nisu mi uteg, nego nešto što će me potaknuti da radim još više. Sada su svi vidjeli da sam talentiran igrač, vrijeme je da uložim još više rada. Nemam nikakvih želja za budućnost, ni aspiracija da zaigram za seniorsku momčad. Želim samo raditi koliko god mogu'', rekao je krilni igrač Cibone.
Sjajan stav jednog mladog košarkaša u zemlji u kojoj su se kroz povijest mnogi veliki talenti ''pogubili'' na prijelazu iz mlađih u seniorsku kategoriju. Nadamo se da Prkačin neće biti jedan od njih – sudeći po dosad viđenom, hrvatska košarka ima pravog dragulja, ne samo po košarkaškim vještinama, nego i po stavu, radnoj etici i hrabrosti u trenucima u kojima se lomi utakmica.
