Uoči utakmice malo je tko mogao predvidjeti takvu dramu. Dinamo je slovio kao veliki favorit, no nogomet piše romane, a u Maksimiru su ispisani svjetski bestseleri. Dinamo i infarktni trileri očito idu ruku pod ruku. Preokret za povijesne knjige.
Kriminalno prvo poluvrijeme bez agresije
Rezultat u nogometu može biti svakakav, može se promašiti i taktika, pa i da ti ništa ne polazi za nogom. No ono što je Dinamo odigrao u prvih 45 minuta bio je teški užas – uistinu kriminalna igra. Gubiš 2:0, a momčad je totalno bez agresije, intenziteta, pa čak i zalaganja. Djelovali su nekako bezvoljno, anemično i nezainteresirano.
Tri vijesti o kojima se priča
Dojam je da su Modri očekivali da će suparnik podići ruke, predati se u startu ili sam sebe pobijediti, pa su se iznenadili i uvrijedili što im je pokazao zube. Švicarci su došli u Zagreb s potpuno drukčijim ambicijama i predaja im nije bila ni na kraj pameti.
Kazna za balkanski pristup
Kada tako uđeš u utakmicu, po onoj staroj balkanskoj "lako ćemo", naravno da je poslije sve teško. Onda te ni lopta ne sluša, a suparniku sve polazi za rukom. Thun je solidna momčad, nisu slučajno prvaci svoje zemlje. Švicarci puno trče, bore se i nisu neznalice, ali sveukupno gledajući, to nije momčad koja bi po bilo čemu trebala impresionirati.
Dinamo protiv takvoga suparnika u najmanju ruku mora dominirati, ako ga već ne može lako pobijediti. U prvom poluvremenu ni po čemu se nije moglo zaključiti da je Dinamo favorit, a kamoli da je znatno bolji.
Crveni karton budi nadu
Logično je bilo očekivati da će u drugom dijelu biti bolje, jer lošije jednostavno nije moglo. Modri jesu zaigrali malo žustrije i angažiranije, no sve do isključenja Bürkija, Thunova kapetana i strijelca, nisu stvorili ozbiljniju šansu.
S igračem više Dinamo je u potpunosti zagospodario terenom. Pritisak na vrata gostiju bio je sve veći i bilo je jasno da pogodak mora doći prije ili kasnije. Beljo je nekako zabio glavom i nagovijestio veliki preokret.
Povratak u život i oprez u završnici
Kada je Kačavenda izjednačio na 2:2, Thunove šanse ponovno su pale na razinu s početka utakmice. Dinamo je u džepu imao remi, igrača više i u najmanju ruku osigurane produžetke.
Kada na terenu imate brojčanu prednost, to je golem plus, pa u zadnjim minutama nije bilo potrebe srljati i riskirati da kakav "zalutali metak" završi u Filipovićevoj mreži. U dodatnih pola sata igre, čak i ako primite pogodak, imate dovoljno vremena za izjednačenje i preokret.
Valinčićev projektil za golemo olakšanje
Začudo, Thun je u produžetku zaigrao nešto ofenzivnije. Švicarci su aktivnije izlazili u kontre i stvorili jednu vrlo opasnu šansu. Naravno, kada se s remijem uđe u drugi dio produžetka i kada znate da vrijeme opasno curi, nervoza silno raste. Dinamu je trebao taj jedan gol kojim bi dokrajčio uporne goste. Pritiskao je, kružio oko kaznenog prostora, no trebalo je nekako ugurati loptu u mrežu.
A onda je Valinčić opalio i raspametio Maksimir. Donio je golemo olakšanje za cijelu momčad Dinama, a posebice za trenera Kovačevića i svečanu ložu. Modri nisu igrali dobro najveći dio utakmice, ali uspjeli su se nekako izvući. Najvažniji su pobjeda i prolaz dalje, a sve ostalo past će u zaborav ako momčad u idućim utakmicama podigne formu i zaigra bolje. Ipak, pouke moraju izvući, jer ih ima napretek.
