Paul George pojavio se u prvoj utakmici doigravanja kao ''Playoff P'', nazvavši tako svoj alter ego koji je dao Oklahomi prijeko potrebni impuls da dođe do prve pobjede u playoffu. Bio je to George iz svojih najboljih dana u Indiani, izjednačivši klupski rekord po broju trica u jednoj playoff utakmici. Jedini igrač kojemu je to pošlo za rukom bio je Gary Payton 1997. godine, kada je Thunder još uvijek bio poznat kao Seattle Supersonics.

Bivša zvijezda Indiane time se probudila u najboljem trenutku, kada Oklahoma mora izvući ono najbolje iz sebe kako bi pobijedila Jazz. Westbrook i George najbolji su igrači u ovoj seriji, ali Utah je ta koja ima bolje usklađenu momčad i zato je ovo bila velike pobjeda Thundera. Nemojmo zaboraviti kako je Utah završila regularni dio sezone s omjerom 29-6, a jedino je Houston bio bolji u tom periodu.

Na tom putu Quin Snyder je izgradio najbolju obrambenu ekipu lige i s razlogom ušao u uži krug kandidata za trenera godine. Rudy Gobert oslonac je te obrane, ali ne možemo sa sigurnošću reći da će dobiti nagradu za najboljeg obrambenog igrača godine jer je odigrao samo 56 utakmica. No ako je netko zaslužan za transformaciju Jazza, to je onda prvenstveno gorostasi Francuz. Takva Utah mina je za većinu momčadi u doigravanju pa tako i njihovog protivnika Oklahomu.

Jedna od najboljih verzija Oklahome

I nakon svih godina u Indiani s nedostatkom kolega superstarova da mu pomognu u ovo doba godine, čini se kako je George konačno dobio pratnju s kojom može ostaviti trag. Da, još uvijek smatramo da je to Westbrookova momčad, no isto tako treba reći da je George predodređen za vođu ove ekipe. Samo da Westbrook ne napravi iste pogreške kao s Durantom.

Možda se neće svi složiti s nama, ali mišljenja smo da je nejasna situacija oko lidera momčadi i jasno određenih uloga u završnicama utakmica bila jedna od bitnih stavki u Durantovoj odluci. Jasno da odgovornost snosi i trener, ali igrači sami između sebe trebaju prepoznati kada je nečije vrijeme. Ovo je bila jedna od najboljih verzija Thundera koja se ukazala u savršenom trenutku protiv odlične momčadi poput Utahe.

Postsezona uvijek na površinu izbacuje igrače koji su za velike utakmice. Pobjednike bez obzira gdje se nalazili, sjetite se samo Roberta Horryja. Za Georgea smo znali da ima ono nešto u sebi, samo što je njegova posljednja playoff utakmica bila sasvim suprotna od ove, kao i Victora Oladipa, koji se također ukazao u sjajnom izdanju. I kad bi sada ponovno pogledali trade između Oklahome i Indiane, možemo li reći da je netko na gubitku?

Oladipo je definitivno nadolazeća zvijezda, ali još uvijek ne možemo reći da je bolji od Georgea. PG je predvodio Pacerse do konferencijskog finala dvije godine zaredom i vjerojatno bi otišao u finale da nije bilo fenomenalnog Miamija. Oladipo još mora doći do te razine, ali nastavi li ovako kao u debitantskoj sezoni u Indiani, onda ni taj scenarij nije nemoguć.

Posljednji put kada je bio u playoffu, George je promašio 16 od ukupno 21 šuta u porazu od Cavsa. Sada je šutirao herojskih 13/20 (8/11 za tricu). No kolika je njegova prava snaga pokazuje visoka razina obrane. Joe Ingles je u prvoj utakmici protiv Oklahome šutirao 1/5 iz igre i 0/2 za tricu u 36 posjeda kada ga je čuvao George, a radi se o igraču s najboljim postotkom šuta za tri poena u sezoni.

Ključ za uspjeh

George je u zadnje dvije utakmice zabio ukupno 76 koševa i 16 trica šutiravši iz igre 26/40. Prije toga, od All-Star pauze pa sve do 9. travnja bio je na prosjeku od 19,7 koševa sa samo 37 posto šuta iz igre i 30,2 za tricu. Mora očito da je zagrijavanje u finalnoj utakmici regularnog dijela sezone protiv Memphisa napravilo čudo. U Oklahomi se samo nadaju da će tako nastaviti.

Thunderova sezona mogla bi nekako biti definirana Georgeovim nastupima u playoffu. Njegova sposobnost da se izdigne čak i iznad Westbrooka i činjenica da je treća opcija jedan Anthony, koji uvijek može imati seriju, čini Oklahomu potencijalno zastrašujućim protivnikom. Dobar dio sezone je taj trojac nedosljedan, a to je ono što ih može podići na stepenicu više.

Može li Oklahoma daleko dogurati u doigravanju i hoće li nakon sezone George i dalje biti u gradu, najviše ovisi o uspjehu momčadi. Jer kada igraju dobro, stvarno izgledaju opasno. No Billy Donovan ne smije se osloniti samo na Georgeove šuterske večeri. Što kada lopta neće ulaziti? I zato je za Thunder najbolje analizirati sve detalje koji nisu štimali, kao što su i trenuci kada je Jazzu dozvoljavana lagana tranzicija.

Jedno je sigurno, I George i Oladipo danas se nalaze u boljim sredinama nego što su bili prije godinu dana. Konačnu ocjenu dat će njihov učinak u doigravanju, ali ono što već sad možemo zaključiti je da su obojica idealni primjeri razvoja igrača. Kao što Oladipo polako izrasta u superstara, tako je i George polako izrastao u igrača koji je u stanju staviti pritisak sam na sebe i onda isporučiti. Naravno da neće uvijek moći tako šutirati, ali za uspjeh Thundera potrebno je da bude jako dobar u kontinuitetu.