6. rujna 2006. godine, prva službena utakmica Slavena Bilića na klupi hrvatske nogometne reprezentacije. Gostovanje kod Rusije, na Lokomotivinoj RZD Areni i na kraju sjajan start kvalifikacija, veliki bod iz utakmice bez pogodaka.
Bilić je tako uspješno krenuo u kvalifikacije utakmicom gdje je postavio nešto dotad neviđeno u našoj reprezentaciji. Formacija 4-4-2, gdje su se na krilima nalazili Niko Kranjčar i Milan Rapaić. No, dešnjak Kranjčar bio je lijevo, a legendarni Miki na desnoj strani.
Bilić postavio kontra nogu dok to još gotovo nitko nije igrao
Odnosno, postavio je na krila igrače kontra noge, koji bi imali priliku ulaziti u sredinu vodeći loptu jačom nogom, što im odmah otvara više opcija, ali također time osiguravaju prostor bočnim braničima za utrčavanje.
VIDEO Luka Modrić potpisao novi ugovor s Real Madridom!
Da, Bilić je zaigrao nešto tada novo, što smo mogli viđati kod nekih ekipa, ali nije bilo standard. I dalje smo većinom gledali klasične formacije 4-4-2, 4-3-3 ili 3-5-2, ali na raspolaganju tog dana nije bilo Darija Srne i Bilić je odabrao eksperiment.
Kranjčaru je na navedenoj poziciji ostao vjeran dulje vremena, dok je s Rapaićem to bio kratak projekt. No, dovoljan da Miki s iste pozicije sudjeluje i u onoj sjajnoj maksimirskoj 2:0 pobjedi protiv Engleske.
Rapaić je posljednju utakmicu za Hrvatsku odigrao protiv Makedonije u ožujku 2007. godine.
U međuvremenu su se u nogometu neke stvari promijenile, ofenzivna krila koja igraju kontra nogom postala su zapravo standard, većinom kroz sustave 4-3-3 ili 4-2-3-1 te nekad i 3-4-3. S druge strane, Hrvatska od posljednje Rapaićeve utakmice takvog igrača nije imala. Može se reći kako se već 16 godina snalazimo na razne načine.
Bilić nastavio vjerovati Srni pa isprobao Rakitića
Slaven Bilić prvo je tu vjerovao Dariju Srni, no s vremenom, većinom na račun umirovljenja Roberta Kovača, Vedran Čorluka selio se na sebi prirodnu poziciju stopera, a Srna na desnog beka. Na desnom krilu tako je Bilić od 2009. do 2012. izvrtio Kranjčara, Ivana Perišića, pa čak i Ivicu Olića, koji je jedini ljevak među njima, a u ključnim utakmicama za Euro 2012. vratio je Srnu. Onda je na Euru prva opcija postao Ivan Rakitić pa nakon toga ponovno Srna.
Perišić na udaru novog trenera: Postao višak, ali nije jedini
Bilića je naslijedio Igor Štimac, koji je također probao s Rakitićem te jednu utakmicu i s Eduardom da Silvom, no ni to nije bilo rješenje. Štimac je postao naš jedini izbornik koji je savladao Srbiju, no onda je u posljednje četiri utakmice kvalifikacija uzeo samo bod te je isto tako postao jedini koji nas nije odveo na veliko natjecanje.
Kovač došao najbliže krilu kakvo se traži
Klupu je preuzeo Niko Kovač i onda preko dva susreta s Islandom izborio Brazil. Desno krilo odigrali su prvo Ivo Iličević, a onda i Ivan Perišić. Obojica, naravno, dešnjaci.
Kovač je ostao vjeran Ivanu Perišiću, koji je bio standardno desno krilo na Svjetskom prvenstvu, no uz povremenu rotaciju pozicija s Ivicom Olićem.
Messi otvoreno o odlasku iz PSG-a: "Došlo je do sukoba sa značajnom grupom navijača"
Olićeva igra na desnoj strani kod Kovača, u formaciji s tri napadača, od svega što smo igrali zapravo je nešto najbliže današnjim modernim desnim krilima.
Ostao je Kovač vjeran toj ideji i u kvalifikacijama, uz dodatak da je protiv Malte oprobao Alena Halilovića. No, ni on nije izdržao do kraja kvalifikacija, presudio mu je poraz u Norveškoj i loša atmosfera u momčadi. Zamijenio ga je Ante Čačić i na desno krilo instalirao još jednog dešnjaka, Marka Pjacu.
Da, Marcelo Brozović igrao je desno krilo
Hrvatska je izborila Euro, a Čačić je izmislio novo desno krilo. Da, dobro se sjećate, bio je to Marcelo Brozović. Ponavljamo još jednom, Broz na desnom krilu. Ostao je Čačić vjeran toj ideji sve do listopada 2017., kad je Pyry Soiri na Rujevici po mnogima spasio hrvatski nogomet.
Umjesto Čačića došao je današnji izbornik Zlatko Dalić. Njegov izbor u prvim utakmicama bili su Kramarić i Mario Mandžukić, zapravo njihovo rotiranje između pozicije krila i centralnog napadača. Time je odveo reprezentaciju u Rusiju, do koje je standardno desno krilo postao Ante Rebić.
Rebić je uglavnom zadržao Dalićevo povjerenje sve do njihove svađe nakon Europskog prvenstva odigranog u ljeto 2021. godine. Dok je Rebić bio ozlijeđen, isprobani su Mario Pašalić, Josip Brekalo i Nikola Vlašić. Što im je zajedničko? Desna noga kao jača noga, naravno.
Otkako je ostao bez Rebića, Zlatko Dalić traži rješenje
Odlaskom Rebića Dalić još uvijek traži tu poziciju i na njoj je izrotirao Pašalića, Kramarića i Vlašića. Unatoč tome, uspio je osvojiti svjetsku broncu, osvojiti jaku skupinu Lige nacija te zaigrati u finalu tog natjecanja, bez kojeg smo ostali tek lošijim izvođenjem kaznenih udaraca protiv Španjolske.
No, kritična pozicija uistinu je takva kad pogledamo širu sliku. Mlada hrvatska reprezentacija trenutačno se nalazi na Europskom prvenstvu u Ukrajini, gdje se nismo proslavili. Nakon dvije utakmice naši momci su već eliminirani, i to bez postignutog pogotka.
U-21 reprezentacija ne nudi (gotovo) ništa
Okrenimo se poziciji desnog krila, na kojem Dragan Skočić ima tek naknadno pozvanog Michelea Šegu iz Varaždina. Tijekom gotovo cijelih kvalifikacija Igor Bišćan je na toj poziciji koristio centralnog napadača Gabriela Vidovića. S klupe je priliku znao dobiti novi nogometaš Rijeke Marco Pašalić, koji uistinu je lijevak na desnom krilu, no ozljeda je usporila njegov razvoj.
Što se tiče HNL-a, Dinamo je na toj poziciji prošle sezone najviše koristio još jednog dešnjaka, Darija Špikića, ljevaka Hrvata nema ni Hajduk, dok je Osijek dobio sjajnog igrača na toj poziciji, Domagoja Bukvića. On je odigrao sjajnu završnicu sezone, no vjerovali ili ne, do prije dva mjeseca igrao je lijevog bočnog. Borimir Perković vidio je u njemu kvalitetu da ga stavi u napad te je to ispalo kao sjajna odluka.
Vrijedi još svakako spomenuti Antu Crnca, koji je imao sjajnih partija u Slaven Belupu, no nedostajala mu je konstanta. To je zapravo i razumljivo kod 19-godišnjeg nogometaša, njega svakako vrijedi promatrati kao potencijal za budućnost.
Hoće li netko iskočiti ili ovo ostaje naša rak-rana?
No, činjenica je da ne može potvrditi ni da ćemo za otprilike četiri ili pet godina imati reprezentativno rješenje na desnoj strani napada. Ono što je nekad bio desni bočni, na kojeg se instaliralo napadače (Jurčević, Stanić...), pa također i lijevi bok, gdje smo nakon Roberta Jarnija dugo tražili igrača kojem je to prirodna pozicija, već je neko vrijeme desno krilo.
Na Maksimir sletjela nova ponuda za Dominika Livakovića
Srećom, dosad nas njegov nedostatak nije koštao sjajnih rezultata, no uistinu bi bilo sjajno imati nekoga tko s desnog krila može opasno zasjeći unutra na lijevu nogu. S lijeve strane nam takvo što već dugo nije problem, a i budućnost uz Ivanušeca, Marina, Biuka i još neke momke izgleda svijetlo. Čeka se i buđenje već dokazanog Josipa Brekala.
Ne preostaje ništa drugo nego nadati se nekome tko će odjednom iskočiti.
