Na današnji dan prije 24 godine poginuo je jedan od najvećih vozača Formule 1, za mnoge i najveći. Podsjećamo vas na kolumnu našeg novinara Saše Lugonjića koju je napisao prije tri godine. Tom tekstu nema se što dodati, a ni oduzeti. Pročitajte i uživajte!
Tri vijesti o kojima se priča
Bio je to jedan od onih događaja za koje ćete uvijek pamtiti gdje ste bili kad su se dogodili. I danas, godinama kasnije, savršeno se sjećam tople svibanjske nedjelje, proslave maminog rođendana na vikendici i tate kako govori „ne možeš li barem pojesti u miru, pa onda sjesti pred televizor“...
Dok sam na brzinu "pobacao" nešto u sebe Williamsovog bolida s brojem 2 više nije bilo na stazi, a susjed mi je zabrinuto rekao "dogodila se strašna nesreća, pitanje je hoće li Senna preživjeti". Vijest koja će jednog od heroja mog djetinjstva prerano preseliti u legendu čuo sam nekoliko sati kasnije u večernjem dnevniku.
Tragedija globalnih razmjera
Pogibija Ayrtona Senne bila je tragedija globalnih razmjera, nema kutka zemaljske kugle gdje se nije oplakivao veliki Brazilac koji se maestralnim vozačkim sposobnostima i natjecateljskim karakterom većini uvukao pod kožu, ali uvijek mi se činilo da nitko nije mogao poput nas u Hrvatskoj razumjeti količinu tuge i težinu boli koju su tada osjećali neutješni Brazilci. Senna je za svoj narod predstavljao mnogo više od sportske zvijezde. Mnogo više nego što, primjerice, Federer predstavlja Švicarskoj, LeBron Americi, a Nowitzki Njemačkoj. Ayrton Senna za Brazilce je bio nada, izvor nadahnuća i optimizma u teškim vremenima, uzor koji se vlastitoj djeci predstavlja kao onaj u kojeg se trebaju ugledati. Baš kao Dražen nama.
Naš legendarni kapetan otišao je nepunih 11 mjeseci ranije, a bol s vremenom nije postajala ništa manja. I dok su se na ekranu ispred mene vrtili kadrovi shrvanih i uplakanih ljudi na ulicama Sao Paula, u mislima su mi se kao u nekom filmskom foršpanu izmjenjivale slike slobodnih bacanja protiv ZND-a, prvog kruga utrke u Doningtonu, Cibonine vožnje od Budimpešte do Zagreba s peharom europskog prvaka, sudara u Suzuki '89 i svega što je nakon toga uslijedilo, proklete njemačke autoceste i kobnog zavoja Tamburello…
KOBNU NESREĆU I POGIBIJU AYRTONA SENNE POGLEDAJTE OVDJE.
Zbog svega toga bio sam siguran da bol svojih brazilskih vršnjaka mogu razumjeti mnogo bolje od klinaca diljem svijeta.
A, baš poput Dražena i Senna je bio pionir svog sporta, čovjek koji mu je zauvijek promijenio lice. Kao što je današnjim klincima normalno da svake godine hrpa Europljana dolazi na NBA draft i zauzima značajne pozicije u rosterima klubova, jednako tako "zdravo za gotovo" uzimaju i pitanje sigurnosti u Formuli 1. Upravo je Dražen bio taj koji je odškrinuo vrata Amerike europskim košarkašima, a Senna čovjek koji je nažalost svojim životom platio cijenu iznimnog povećanja sigurnosnih standarda u oktanskom cirkusu. Od njegove pogibije u San Marinu 1. svibnja 1994. u Formuli 1 nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj.
Divio mu se cijeli svijet
Od svog dolaska u svijet Formule 1 1984. godine Ayrton Senna izazivao je divljenje navijačkog puka, zavist konkurenata i euforiju sponzora. Prvi su mu klicali zbog brzog i beskompromisnog načina vožnje, drugi zavidjeli jer je s lakoćom svojstvenom samo odabranima na stazi činio stvari koje oni nisu mogli ni zamisliti, a treći zadovoljno trljali ruke, jer su u čudesnom Brazilcu dobili marketinšku "zlatnu koku" koja će promijeniti F1 svijet.
Debitantsku sezonu u Svjetskom prvenstvu formule 1 Senna je odvozio u momčadi Toleman – Hart, a utrka u Monte Carlu definitivno je potvrdila da se tamo neće dugo zadržati. 24-ogodišnji Brazilac u VN Monaca krenuo je s 13. startne pozicije, a kada je nad Kneževinom počela padati jaka kiša krenuo je njegov ples na stazi. Konkurente je prolazio kao na video igrici i probio se do drugog mjesta, odmah iza Alaina Prosta. Po krugu je bio čak tri sekunde brži od velikog Francuza i kad su gledatelji uz stazu oduševljeno iščekivali konačni obračun s Profesorom, Prost je signalizirao sucima da prekinu utrku zbog "nemogućih uvjeta na stazi". Želja mu je ispunjena, a Senna je prvo postolje u karijeri popratio riječima "Formula 1 prepuna je politike".
Bio je to simbolički početak kompliciranog odnosa koji će u narednim godinama prerasti u najveće rivalstvo u povijesti Formule 1.
Senna je iz Tolemana godinu kasnije preselio u Lotus, a 1988. uslijedio je transfer svih transfera. McLaren je spojio Kišnog čovjeka i Profesora, a obračuni momčadskih kolega u sljedeće dvije godine Formulu 1 odvesti će na jednu potpuno novu razinu. Iako je na predstavljanju izjavio da je "i s privatne strane vrlo sretan zbog suradnje s Alainom", vrlo je brzo postalo jasno da je odnos Senne i Prosta prepun osobne netrpeljivosti.
Čudesni povratak i veliki okršaj s Prostom
Na utrci u Monte Carlu Senna je jurio prema pobjedi s gotovo minutom prednosti ispred Prosta, a čak su mu i iz boksa poručili da malo uspori, jer je uvjerljivo prvi. Brazilac se nije obazirao i nekoliko krugova prije cilja zabio se u ogradu pokraj staze. Nakon utrke izjavio je kako je bio toliko blizu savršenstva da se opustio, dok je Francuz njegov nastup prokomentirao riječima "Nije me htio pobijediti nego poniziti. Želio je svima pokazati da je mnogo bolji. To je bila njegova slabost".
Senna je slavio u šest od sljedećih osam utrka i u pretposljednjoj utrci u Japanu imao priliku osigurati prvi naslov svjetskog prvaka. Iako je imao pole position, problemi na startu koštali su ga pada na 16. mjesto. No, 28-ogodišnji Brazilac čudesno se vratio, pobijedio ispred Prosta i postao novi kralj oktanskog cirkusa.
Sljedeće godine odnos Senne i Prosta nepovratno je narušen, a ono što se dogodilo u pretposljednjoj utrci sezone u Suzuki veliko rivalstvo pretvorilo je u otvoreno neprijateljstvo. Senni je trebala pobjeda kako bi odluku o naslovu prvaka uspio prebaciti za posljednju utrku u Australiji. Sedam krugova prije kraja Brazilac je s unutarnje strane napao Francuza i došlo je do sudara u kojem su obojica izletili van. No, dok je za Prosta utrka bila završena, Senna se kroz šikanu uspio vratiti na stazu.
Iako je poprilično zaostajao za Talijanom Alessandrom Nanninijem, Brazilac je sjajnom vožnjom uspio stići do pobjede. No, čim je vidio da Senna nastavlja Prost je otrčao kod direktora utrke i tražio da kazni njegova momčadskog kolegu. Nakon završetka nije bilo uobičajene ceremonije proglašavanja pobjednika, već su svi glavni akteri vijećali što učiniti. Nakon svega izašli su sa zaključkom da se Sennu diskvalificira zbog "nepravilnog prolaska šikane", a Prost je na taj način postao novi svjetski prvak.
Prva pobjeda u Brazilu na herojski način
Šef momčadi McLarena Ron Dennis potom je sazvao press konferenciju na kojoj je čelnike FIA-e optužio za nedosljednost, jer neke druge vozače nisu kaznili zbog identične stvari koju je napravio Senna, a i snimke iz zraka pokazale su da Prost nije išao normalnom linijom prilikom pokušaja blokiranja Brazilca.
Nakon svega bilo je jasno da je McLaren postao premali za obojicu, te je Prost sljedeće godine otišao u Ferrari. Treću godinu zaredom Suzuka je vidjela dramatičan rasplet borbe za naslov. Ovoga puta Senna je bio taj kojem je išlo na ruku da ni jedan ne osvoji bodove. Već u prvom zavoju Francuza je napao s unutarnje strane, no Prost je "zatvorio vrata" (kako će Senna izjaviti poslije utrke) i obojica su završila u pijesku.
1991. Ayrton Senna po treći je put osvojio naslov svjetskog prvaka, ali za njega jednako vrijedno i prvi put pobijedio na svom Interlagosu. I to na uistinu herojski način. Nekoliko krugova prije kraja utrke u kojoj je vodio od početka, zaglavio mu se mjenjač i Senna je bio prisiljen do kraja voziti u šestoj brzini. Bio je to nadljudski napor, a po dolasku u cilj od iscrpljenosti se onesvjestio. Zbog grčeva u ramenima i vratu na proglašenju je jedva podigao pehar i brazilsku zastavu, no san Ayrtona Senne i milijuna njegovih obožavatelja u domovini bio je ispunjen.
Sljedeće dvije godine Senna će nemoćno gledati kako McLaren ne može pratiti tehnološki napredak Williamsa, a naslove prvaka uvjerljivo će osvojiti Nigel Mansell i Alain Prost. Nakon što se Francuz po završetku 1993. definitivno povukao iz svijeta Formule 1, Frank Williams u najbolju je momčad doveo najboljeg vozača. Ayrton Senna stigao je u Williams osvojiti četvrti naslov svjetskog prvaka.
No, priča je krenula drugim smjerom. FIA je zabranila korištenje određenih elektroničkih dijelova kako bi zaustavila dominaciju Williamsa i Senna je umjesto u najsuvremeniji bolid na svijetu sjeo u bolid kojem su trebale silne preinake, a vremena ni mogućnosti nije bilo.
Nakon odustajanja na Interlagosu i na VN Pacifika, stigao je red na treću utrku sezone Veliku nagradu San Marina. Stvari su od početka krenule po zlu. Već u petak na prvom treningu tešku nesreću doživio je Rubens Barrichello, no srećom bez težih posljedica. Nažalost, dan kasnije staza u Imoli uzela je jedan mladi život. Na kvalifikacijskom treningu smrtno je stradao Austrijanac Roland Ratzenberger, a svjedoci iz Senninog okruženja kažu da ga je ta tragedija strašno pogodila.
Kobni šesti krug i zavoj Tamburello
Dan kasnije s prve startne pozicije krenuo je u utrku i vodio ispred Michaela Schumachera sve do kobnog šestog kruga. I tragedije u zavoju Tamburello.
Pri brzini od 319 km/h Ayrton Senna izletio je sa staze i zabio se u ogradu. Bio je na mjestu mrtav, iako je njegova smrt službeno potvrđena tek nekoliko sati kasnije. Metalni dio ovjesa probio je vizir kacige i nanio mu teške ozljede glave. Svijet je bio u šoku, Brazil u nepodnošljivoj tuzi, a oktanski cirkus Formule 1 pred dalekosežnim promjenama koje će spriječiti da se u sljedećih 21 godinu (i nadamo se zauvijek) ne ponovi ono što je prvi svibanjski vikend u Imoli 1994. upisalo kao jednu od najtamnijih stranica povijesti Formule 1.
Tri dana nakon tragedije u San Marinu posmrtni ostaci Ayrtona Senne dopremljeni su u Sao Paulo. Dok je lijes omotan brazilskom zastavom na otvorenom vozilu prolazio širokim prometnicama Senninog rodnog grada, tisuće ljudi bacale su cvijeće, te se sa suzama u očima ili teško skamenjenog lica opraštale od heroja nacije. Baš kao što se je cijela Hrvatska 11 mjeseci ranije opraštala od svog kapetana.
Dva mjeseca kasnije Ayrtonu Senni posvećen je i jedan od najvećih naslova u sportskom svijetu. Brazilski nogometaši u spomen na njega osvojili su titulu svjetskog prvaka u SAD-u. Kao što će sedam godina kasnije, u londonskom All England Clubu, jedan drugi naslov globalne sportske vrijednosti biti predan u naslijeđe Draženu Petroviću.
