Naša junakinja ranije ove sezone osvojila je Europsko prvenstvo u Helsinkiju i Dijamantnu ligu, pa je zlato na Olimpijskim igrama u Londonu stiglo kao šećer na kraju. Međutim, nije sve uvijek bilo tako bajno u životu i karijeri Sandre Perković...
Tri vijesti o kojima se priča
>> 'Rekla sam vam da ću se vratiti, ovo je šamar za one koji nisu vjerovali'
>> Sandri Perković rekord i ZLATO u Londonu!
>> Ovo je 19. medalja Hrvatske na ljetnim OI: Prisjetimo se svih!
Prije tri godine djevojka iz Dubrave proživljavala je pravu životnu dramu. Liječnici su tvrdili kako ima crijevnu virozu, a Sandra je zapravo imala upalu slijepog crijeva. Pogrešna dijagnoza 'koštala' ju je dva odlaska na kirurški stol, dobila je i sepsu, te izgubila 15-ak kilograma.
Mnogi su strepili, neki čak i razmišljali o njenom životu, no vratila se jača nego ikad. Već 2010. u Barceloni je uzela Europsko prvenstvo.
„Izvukla sam pozitivno iz tih operacija. Tada sam dotaknula dno, a kako bi moja baka rekla – 'Tko ne dotakne dno, nikad ne može osjetiti moć vrha'. To me guralo naprijed“, kazala je Sandra jednom prilikom za Jutarnji list, sa čijim je novinarom intervju iz Barcelone radila preko – gmaila.
Sandra naime nije imala niti kune na svom mobitelu, a roaming u Španjolskoj bio je preskup za dolazni poziv. Ni tu nije bio kraj mukama za danas 22-godišnju atletičarku.
Prošle godine suočila se s najtežim periodom u karijeri. Svjetska atletska federacija na šest mjeseci suspendirala ju je zbog dopinga. Sandra je bila u šoku, a izjave je davala u suzama:
„Uvijek sam bila protiv dopinga i nikada nisam vjerovala da će se moje ime povezivati uz takvo što. Ovo je najgore što mi se moglo dogoditi, a dogodilo se sasvim slučajno, iz neznanja... Sezona je gotova, ali vratit ću se jača nego prije“, najavila je i tada Perković.
Dictum - factum. Atletska federacija odrezala je suspenziju i to je značilo da Sandra može u London. Krenula se pripremati hrabro i jako uz svog trenera Ivana Ivančića, a početkom prosinca prošle godine vratila se i natjecanjima. Stigli su uskoro gore spomenuti trijumfi na EP u Helsinkiju i Dijamantnoj ligi, a onda konačno i – jučerašnji dan.
Postigla je svoj novi rekord, donijela Hrvatskoj 19. medalju na ljetnim Olimpijskim igrama, ujedno i prvo zlato nakon osam godina i rukometaša u Ateni. Postala je Sandra i prva Hrvatica sa zlatom na ljetnim OI, te nam omogućila da s ponosom slušamo hrvatsku himnu na Olimpijskom stadionu u Londonu.
Hrvatski olimpijski odbor nagradit će je sa 100 tisuća kuna bonusa. Adekvatna nagrada? Ni približno. Kao što je njen sinoćnji osjećaj bio 'vrh vrhova', tako je i nama Sandra - vrh vrhova. I zaslužuje više. Daleko više.
Tek su joj 22 godine, a životnog i sportskog iskustva ko' u priči. Istinski uzor klincima i dokaz da u životu nikada nema predaje. A onda se može učiniti sve. Baš sve. Kad vidimo taj rijetko viđeni fajterski duh, nije nam teško zaključiti kako nas čeka još niz radosnih večeri sa slikom Sandre i zlata oko njenog vrata, uz zvuke 'Lijepe naše'...
