„Možda sam ja najveći krivac što smo izgubili“, više se retorički upitao nego što se posuo pepelom Pep Guardiola nakon što je Manchester City prosuo 2:0 protiv Manchester Uniteda u prošlom kolu engleske lige.
Poraz u gradskom derbiju došao je nakon fijaska Građana na Anfieldu u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka, gdje ih je Liverpool nokautirao s 3:0. Dva poraza u nizu koji očito jako peku Guardiolu i navijače Manchester Cityja. Jasno, onaj u Liverpoolu boli daleko više.
„Izašli smo na travnjak napraviti što radimo cijelu sezonu, no možda to nije dovoljno da osvojimo Ligu prvaka ili Premierligu?“ upitao se Guardiola pa konstatirao:
„Ako je to tako, morat ću priznati da nisam dovoljno dobar ili da stil igre kojim igramo nije dovoljno dobar da bismo pobjeđivali i osvajali trofeje. Međutim, ne mislim da je to slučaj zbog svega što smo napravili ove sezone“, kazao je Guardiola u žučnoj raspravi s novinarima.
Građani psihološki uzdrmani
Poraz u gradskom derbiju s Manchester Unitedom nije toliko bitan u rezultatskom smislu koliko u psihološkom. Građani su daleko odmakli pratnji u engleskom prvenstvu i gotovo je sigurno da će osvojiti naslov prvaka, no taj poraz zacijelo ih je dodatno psihološki poljuljao nakon havarije na Anfieldu, posebice zbog načina na koji su izgubili.
Uzvrat s Liverpoolom na Etihadu dat će odgovor na neka ključna pitanja, a jedno od njih glasi: Je li Guardiola izvukao pouku iz posrtaja u Ligi prvaka u prijašnjim sezonama na klupi Bayerna i Manchester Cityja? Prva utakmica sugerira da nije, ali igra se i uzvrat, pa treba pričekati s konačnim zaključkom. Guardiola je preuzeo Bayern u trenutku najbolje sezone bavarskog kluba u povijesti. Jupp Heynckes doveo je Bayern do trostruke krune, prve u povijesti kluba. Na Allianz Areni sve je izgledalo gotovo savršeno: rezultati, igra, atmosfera u i oko kluba, onda je došao Guardiola i preokrenuo čitavu priču – na gore.
Prema mojem osobnom mišljenju, Bayern je povukao jedan od najlošijih poteza u povijesti kluba, pa i klupskog nogometa uopće. Kad preko kruha tražite pogaču, obično ne ispadne dobro. Bayern je odlučio promijeniti ono što je izgledalo sjajno. Stoga je sasvim logično da nije završilo kako su očekivali. Nećemo sada ulaziti u genezu priče kako je Guardiola uopće došao u Bayern. O tome smo već nekoliko puta pisali, ali ukratko ćemo podsjetiti. Sve upućuje da je to bilo dogovoreno nekoliko dana ili tjedana nakon Bayernova poraza u minhenskom finalu Lige prvaka protiv Chelseaja.
Guardiola razočarao u Bayernu
Treba se prisjetiti da je u tom trenutku Heynckes je bio na stupu srama, njemački mediji ismijavali su iskusnog stručnjaka, a čelnici Bayerna podlegli su općoj atmosferi i odmah su krenuli u lov na Guardiolu. Priča o Heynckesovoj mirovini na kraju sezone bila je samo alibi za čelnike Bayerna pred navijačima. Da baš i nije mislio otići u mirovinu, govori i to što se vratio nakon četiri godine.
Kako god, Guardiola je pobjedničku igru Bayerna pretumbao od glave do pete, što otpočetka nije imalo prevelike logike, ali nije se sam doveo i dobio je dopuštenje za gotovo suludu rabotu. Čelnici Bayerna nisu doveli Guardiolu zbog osvajanja Bundeslige, nego frekventnijeg osvajanja Lige prvaka. To su otvoreno izjavili prilikom Guardiolina dolaska u Muenchen. U tom trenutku nisu znali da će Heynckes tako suvereno završiti sezonu.
Kasnije su doživjeli amneziju i iznenada zaboravili zbog čega su ga zapravo doveli, izvlačeći se da je, eto, uvjerljivo osvajao njemačka prvenstva i plijenio ofenzivnom igrom, kao da je po tom pitanju bilo puno drugačije prije njega. Bayern je igrao drugačijim stilom, ali uvijek ofenzivno i na gol više. Publika je voljela gledati taj nogomet, ne samo u Njemačkoj. Uostalom, nisu rijetki oni kojima se taj stil igre više sviđa nego Guardiolina „tika-taka“.
I što je Guardiola napravio po pitanju ono zbog čega je doveden u Bayern? Dva polufinala i jedno četvrtfinale. Prilično mršavo ostvarenje za klub takve veličine koji je u ne tako davnoj prošlosti i sa slabijom ekipom znao postići bolje rezultate u Ligi prvaka.
Međutim, više od rezultata Guardiolin Bayern razočarao je igrom u presudnim utakmicama s preostala dva člana „svetog trojstva“ europskog nogometa posljednjih godina, Realom i Barcelonom. Zato je i doveden u Bayern, da pobjeđuje Barcu i Real, a dogodilo se ne samo da je deklasiran u oba sraza nego je kasnije ispao i od trećeg španjolskog diva, Atletica.
Nakon Barce fijasko u Ligi prvaka
Poražavajuće je za Guardiolu jest to da je u sva tri okršaja izgubio prvu utakmicu u gostima, a da njegova momčad nije postigla gol, a ni praktički pošteno zapucala na vrata suparnika. Kakve veze ima cijela ova priča s trenutačnom situacijom? Pa kako je Manchester City prošao i odigrao na Anfieldu? Zar ta utakmica ne podsjeća na Guardiolinu eru u Bayernu!?
Razlika je samo što ovaj put nije izgubio od Reala i Barcelone, nego od suparnika za kojeg se pretpostavljalo da je kvalitetom inferiorniji Cityju. Nije li prošle sezone slično prošao i sudaru s Monacom u osmini finala. I tada je City bio favorit, a na kraju je završio u nokdaunu.
Previše je to poraza u nizu i na sličan način da bi bilo slučajno. Negdje očito postoji greška u Guardiolinoj programskoj viziji. Osvojiti njemačko prvenstvo s Bayernom ili englesko s Manchester Cityjem nije podjednako zahtjevno kao i s istim klubovima osvojiti Ligu prvaka. U Njemačkoj i Engleskoj prije svih nema Španjolaca, nema Reala i Barcelone, a oni su ipak još uvijek neka druga razina, priznao je to i sam Guardiola prije nekoliko tjedana. On to najbolje zna, dijete je Barcelone, trenirao je Barcu i Messija, a i Real pozna u dušu.
Guardiola je u prvenstvu ove sezone pokazao Englezima što znači pas igra i kako ubojita može biti, no da bi pobijedio Real i Barcu njihovim oružjem, odnosno smanjio kikseve protiv naoko kvalitetom inferiornijih klubova te otišao do kraja u Ligi prvaka, a da ne sjedi na klupi Barce, čini se da će morati uvesti neke promjene u ideji igre. Nije to lako, Guardiola se ne voli prilagođavati, a ni mijenjati filozofiju koju gaji cijelu karijeru. Uvijek mu ostaje nada u transferima i dovođenju igrača koji su mu po volji. City nema problema s novcem i može mu ispuniti većinu želja.
Barca i Real jedini imaju ono što Guardiola treba
Već je doveo brdo igrača, potrošio je stotine milijuna i još će ih potrošiti, ali sve bi bilo jednostavnije sa samo jednim pojačanjem. Kada bi Lionel Messi pristao doći na Etihad, ostvarenje glavnog cilja, a to je osvajanje Liga prvaka, mogla bi se značajno ubrzati. Možda griješimo, ali čini nam se da je nedostatak Messija upravo ta, uvjetno rečeno, Guardiolina kobna greška u koracima.
U prijevodu - nije Barcelona osvojila to što je osvojila i igrala kako je igrala ponajviše zbog Guardiole, nego zbog Messija i ostatka Barcine momčadi. Uostalom, to je Guardiola korektno potvrdio u mnogim intervjuima.
Ako nas pitate, Guardiola, dakako, nije „prevara od trenera“, kako možda neki misle, ali njegova ideja igre puni potencijal u ovom trenutku može postići samo u dva kluba – Realu i Barceloni. Guardiola je idealan trener za obje momčadi, jer to su klubovi koji taj ili sličan stil igre, dakle pas igru, klasični trokut, gaje desetljećima, a što je još važnije te proizlazi jedno iz drugog, jest to da oba kluba imaju kadar koji s takvom igrom mogu spojiti rezultat i punu ljepotu izričaja.
Ukratko, Real i Barca mogu vesti po terenu, umirati u ljepoti i osvojiti Ligu prvaka. Ostali? U nogometu ništa nije nemoguće, ali jako teško. Guardiola sve ove navode može demantirati već ove sezone. Još nije ispao, još je u igri, Liverpool ima veliku prednost, ali 3:0 nije nedostižno. Osim ako Vicent Kompany opet bude u momčadi…
