Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Život piše romane

Stari BBB-ovac iznenadio Kranjčara u New Yorku: 'Čitav svijet mi se srušio'

U novoj američko avanturi Niko Kranjčar imat će veliku navijačku podršku Hrvata koji žive u New Yorku...

Niko Kranjčar prilično se iznenadio kada mu je na partiju dobrodošlice u njujorškom kafiću Scorpio, koji je za tu priliku bio okićen dresovima klubova u kojima je nastupao, prišao muškarac u kasnim tridesetim i pokazao mu na zaslonu mobitela jednu staru fotografiju.

„Ne mogu vjerovati... Auuuu što sam tada bio mlad“, smijući se prokomentirao je bivši hrvatski reprezentativac koji je nedavno potpisao ugovor za slavni New York Cosmos, šesterostrukog prvaka SAD-a, koji je danas član NASL-a, iza MLS-a druge po jakosti američke nogometne lige.
Fotografija je nastala u jednom klubu na zagrebačkom Jarunu nedugo prije no što će Kranjčar u vjerojatno najkontroverznijem transferu u povijesti hrvatskog nogometa prijeći iz Dinama u Hajduk, a na njoj su mlađahni Kranjčar i žestoki navijač Dinama Mladen Milas (37), koji nam je i ispričao ovu anegdotu i poslao fotografije.

Fotografija prije prelaska u Hajduk

Dvanaest godina kasnije Kranjčar i Milas se nalaze u New Yorku, gdje su obojica na „privremenom radu“.
„Kada je potpisao za Hajduk, kao da mi se čitav svijet srušio. Možeš zamisliti, najmlađi kapetan Dinama prelazi u Hajduk. Od tada sam prekrižio Mamića. Bio sam jedan od rijetkih koji nije osuđivao Niku jer sam shvatio da je to morao napraviti. Većina BBB-a tada je još podržavala Mamića. Danas vidim da je ta ista većina protiv njega. Zaključak je da sam davno prije mnogih shvatio neke stvari“, podsjeća Milas na ta već prohujala ali ne tako davna vremena.

„Puno je tu simbolike. Ono su bili počeci Nikine karijere, a ovaj potpis za Cosmos mu je možda finiš karijere. I ja tada na Jarunu još mlađahan, a danas 'starkelja' sa znakom na majici protiv čovjeka koji ga je potjerao iz Dinama“, smije se Milas dok nam prepričava dojmove iz kafića u „hrvatskoj Astoriji“ u Queensu, gdje često zna navratiti i zvijezda Brooklyn Netsa Bojan Bogdanović.

"On je redoviti gost. Prije njega dolazio je i Planinić dok je igrao u Netsima. Obojica su super dečki i posve normalni. Amerikanci se uvijek čude kako se mi 'obični' ljudi družimo s NBA zvijezdama. Oduševljeni su, to je njima nepojmljivo", kaže Milas.

Slučajan susret na Petoj aveniji

Da život piše romane govori i naše upoznavanje s Milasom proteklog tjedna u New Yorku, gdje smo bili na „Nike Innovation Summitu“ i predstavljanju novih hrvatskih dresova za Euro u Francuskoj. Svijet je baš mali. Noć prije povratka u Zagreb hodajući Petom avenijom, u društvu dvojice Hrvata i dvoje Čeha tražili smo mjesto u restoranu. Bio je Dan sv. Patrika i vladala je velika gužva.

Isprva smo htjeli rezervirati stol u jednom meksičkom restoranu. Morali smo pričekati pola sata pa smo odlučili još malo prošetati. Stotinjak metara dalje potpuno slučajno zastali smo pred jednim finim restoranom, bio je to „Steak House Ben&Jack's“. Onako gladni bacili smo pogled kroz izlog na bogatu trpezu. Spretnom i okretnom menadžeru restorana to nije promaklo pa nas je odmah pozvao da uđemo. Nećkali smo se nekoliko sekundi i ipak pristali. Dok smo ulazili iskusnim novinarskim okom među osobljem restorana zamijetio sam face koje se mogu susresti samo na ovim našim kotama.

„Možete li vjerovati da smo već četiri dana u New Yorku i još nismo susreli nikoga s naših prostora“, obratio sam se kolegama namjerno podigavši glas i jednom okom prateći reakciju djelatnika restorana koji je čekao narudžbu. Nije izdržao, milimetarski mu se na „nasmijao brk“ i odmah sam znao da sam pogodio. Diskretno se udaljio i za nekoliko sekundi stigao u društvu kolege.

Zagrepčanin i Splićanin zajedno daleko od Hrvatske

„Dame i gospodo, jeste li se ugodno smjestili? Siguran sam da me razumijete“, smijući se predstavio se Crnogorac Alen Krcić, koji je u New Yorku već dugi niz godina.

„Ovdje uglavnom rade Albanci, ali imamo i dva Hrvata, Zagrepčanina i Splićanina“, nije uspio ni izgovoriti, a iz pozadine se čulo: „Nisam ja Splićanin već Kaštelanin“, smijući se dobacio je Željko Lijić, a odmah iza njega stigao je Mladen Milas, Zagrepčanin s Jaruna. Lice i glas su mi odmah bili poznati, ali nisam ga mogao smjestiti u memoriji. Nakon nekoliko sekundi razgovora, shvatili smo da imamo iste prijatelje i da smo se vjerojatno viđali u Zagrebu. Večera je bila sjajna, pojeli smo zaista izvanredan „steak“ od kojeg se mogu najesti „manji svatovi“, popili domaće američko pivo po izboru osoblja koje se za nas cijelu večer brinulo tako da nam nije nedostajalo ni „ptičjeg mlijeka“.

Restoran je na doista elitnoj lokaciji, na Petoj aveniji, u kvartu Flatiron, u vlasništvu Harija Sinanaja, Albanca porijeklom iz Crne Gore, s kojim nas je dan kasnije upoznao Kaštelanin Lijić na popodnevnoj kavi nekoliko sati prije povratka u Zagreb.

U Rakitićevom dresu na irskom partiju

Željko i Mladen odlično se slažu međusobno kao i s kolegama na poslu, kažu da ih gazda Albanac cijeni i poštuje. Ističu da se Hrvati drže zajedno u Astoriji.
„Naravno da bude bockanja kada igraju Dinamo i Hajduk, ali sve protječe u 'fairplay' atmosferi“, zeza se Mladen s kojim smo se poslije večere našli na piću u obližnjem irskom pubu. Dočekao nas je prigodno odjeven, u zelenkastom dresu Barcelone s Rakitićevim prezimenom na leđima.

„Često u New Yorku nosim dresove hrvatskih nogometaša. Kada naši igraju, obvezno sam u hrvatskom dresu. Jedva čekam kada ću kupiti novi, stvarno je lijep. Ljudi nas ovdje po tome prepoznaju. New York je pun stranaca, a i Amerikanci sve više prate nogomet i znaju za naše najbolje igrače“, tumačio nam je Mladen dok ga je na šanku crvenokosi Amerikanac u irskom dresu tapšao po ramenu i ponavljao: „Rakitić je stvarno dobar.“

Mladen je sedam godina u Americi.
„Isprva sam bio u Miamiju, želio sam promjenu pa sam došao u puno veći New York. Život u Americi nije tako lagan kako se možda nekima čini. Nije lako kada ste izvan domovine i odvojeni od familije. To mi najviše nedostaje“, kaže Mladen koji u Zagrebu ima roditelje i sestru koja s obitelji živi u Finskoj.
„Rasuli smo se po čitavom svijetu. Što ćeš kada je u Hrvatskoj ekonomska situacija takva kakva jest. Vratio bih se, ali pitam se gdje ću raditi i hoću li od toga moći živjeti.“

Sjaj i bijeda Amerike

Prošle jeseni bio je u Zagrebu nakon nekoliko godina.
„Mislio sam ići na Arsenal, ali većina frendova nije htjela, jer ne idu više na Dinamo. Sad mi je žao što nisam bio na tekmi, Arsenal se ne pobjeđuje baš tako često.“
Ostala su mu četiri ispita na Kineziološkom fakultetu pa je razmišljao da ostane u Zagrebu i dovrši studij.
„Nisu mi dali, kažu da se u međuvremenu puno toga promijenilo i da dobar dio ispita moram ponovno polagati. To nisam prihvatio i vratio sam se u New York. Razmišljam upisati studij. Ovdje godina stoji od 5-6 do 20-25 tisuća dolara. Ovisi o fakultetu“, priča nam Mladen i spremno otkriva koliko se može zaraditi u Americi baveći se solidnim poslovima.

„Ako znate posao, u uslužnim djelatnostima, u nekom dobrom restoranu ili baru može se zaraditi četiri do pet tisuća dolara mjesečno. Za hrvatske prilike možda izgleda puno, ali ako živite u New Yorku, dobar dio plaće morate potrošiti na najam stana i režije. Mene samo najam malog stana u Astoriji, koji se smatra dobrim kvartom, stoji 1200 dolara“, kaže Mladen dodajući da su Hrvati cijenjeni u New Yorku i da su mnogi napravili zapažene poslovne karijere.

Kad se sve zbroji i oduzme, je li Amerika još uvijek obećana zemlja?
„Stariji mi kažu da to nije kao prije, ali još uvijek je dobro, ako uspoređujemo s Hrvatskom. Činjenica je da u Americi nema puno sentimenta, ponekad se čini bezobzirnom. Puno ljudi nema zdravstveno, a kada se takvi razbole, mogu se samo moliti Bogu. Ako izgubite posao i u kratko vrijeme ne nađete novi, preko noći se nađete na cesti“, kazivao nam je Mladen pokazujući rukom na beskućnike koji leže na ventilacijskim otvorima u podnožju staklenih nebodera. S jedne strane blještavilo i sve bogatstvo ovog svijeta, a nekoliko metara dalje potpuni očaj i bijeda.

Donald Trump tema broj jedan

Ovih dana u Americi je na „meniju“ isključivo politika i studentska košarka. Predizborna utrka stranačkih kandidata u puno je jeku.
„Situacija podsjeća na Hrvatsku gdje politika dominira eterom. Amerikanci kažu da čim se toliko razgovora o politici, znači da nešto ne štima.“
Donald Trump je tema broj 1. Zašto dobiva sve više glasova Amerikanca?
„U početku utrke važio je za autsajdera, a sada se nitko ne bi iznenadio kada bi postao predsjednik. U razgovoru s Amerikancima shvatio sam da mnogi podupiru Trumpa jer on javno govori ono o čemu drugi političari šute. Ono što on govori mnogi Amerikanci potajno misle ali se ne usuđuju javno to izreći. Mi u Hrvatskoj mislimo da smo duboko podijeljeno društvo. Tek kada dođete u Ameriku i ovdje proživite nekoliko godina shvatite što to zapravo znači.“

Kaštelanin Lijić kaže nam da je u Ameriku stigao prije 26 godina. Kao i mnogi drugi namjeravao je ostati godinu-dvije...
„U biti me majka poslala da pazim na sestru koja je ovdje upisala medicinski fakultet. U početku joj je bilo teško, morala je raditi kako bi platila studij pa sam mora pomoći. Kasnije je sve došlo na svoje mjesto, postala je ugledna liječnica i zasnovala obitelj. I sada ona pomaže braci“, smije se Željko koji također misli da u Americi puno toga nije kao prije.

„Kad sam došao u Ameriku važila je parola da prosječan radnik s tjednom plaćom može pokriti troškove stanovanja, a da s preostalom trotjednom plaćom pokriva sve ostalo. Sada je to jako teško“, kaže Željko koji je također samac i može si dopustiti posjet rodnoj grudi na godišnjoj razini.

I vlasnik restorana u kojem Mladen i Željko rade smatra da su se posljednjih godina stvari u Americi značajno promijenile.
„Poduzetnička klima je sve teža, svake godine imamo nove namete i poreze, ali ne damo se, nema smisla kukati, jer još uvijek je u Americi puno bolje nego u našim krajevima iz kojih smo došli ovdje“, kaže Hari Sinanaj za kojeg se može reći da je uspio i da je ostvario „američki san“.

Cosmos puni stadion Hrvatima

Osim ugostiteljskim poslom s bratom se bavi još dodatnim biznisima, poput kamionskog transporta, u vlasništvu imaju nekoliko kamiona.
„Mukotrpnim radom napravili smo dobre rezultate. Zahvalan sam Americi što mi je to omogućila, a mislim da sam joj i ja dosta vratio stvarajući nova radna mjesta i plaćajući poreze“, kaže sredovječni i elegantni Amerikanac albanskih korijena koji nas je ugostio kao da smo mu dugogodišnji prijatelji.

I na kraju povratak na početak priče. Nekoć slavni Cosmos, kojem je počasni predsjednik i zaštitni znak „Kralj nogometa“ Pele, a u kojem su svojevremeno još igrali slavni Franz Beckenbauer, Carlos Alberto i Giorgio Chinaglia, pa i nedavno preminuli veliki Johan Cruyff koji je odigrao za Cosmos nekoliko prijateljskih utakmica, napravio je dobar posao kada je doveo Kranjačara, ne samo u igračkom smislu, već i u marketinškom.

„Cosmos je dolaskom Kranjčara dobio puno navijača. Hrvata u Astoriji ima jako puno i sigurno će puniti stadion. Evo, mi se već spremamo za prvu utakmicu. Sezona počinje početkom travnja, nadamo se da će Kranjčar odmah biti u momčadi. Šteta je samo što Cosmos nije u elitnoj MLS ligi, ali nema veze i ovako će biti zanimljivo“, zaključuje Mladen našu priču iz New Yorka.

 

 


 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider