„Svaka europska utakmica je svečanost i tako se pripremamo za Celtic. Želimo dobiti utakmicu prije svega jer želimo imati šest bodova i pobjedom zaključiti europsku sezonu. Naravno, pobjeda je bitna i zbog koeficijenta tako da itekako imamo motiva i nadamo se da će nam navijači doći pomoći“, ističe veznjak Dinama Arijan Ademi.
Tek ćemo vidjeti kako će „modri“ odigrati protiv Celtica, jer smo se već nebrojano puta naslušali sličnih obećanja, ali onako na prvu, možemo reći kako je to jedino ispravno razmišljanje. To je i sportski i viteški, i jedini pravi put da se u budućnosti napravi iskorak u Europi.
Pišemo ovo iz razloga što smo se prethodnih dana, nakon još jednog europskog fijaska Dinama pa potom blistave pobjede nad Rijekom, naslušali teorija zbog čega „modri“ u Europi redovito krahiraju, a na domaćim travnjacima briljiraju.
Odgovor je jasan: Dinamo nema igru za Europu
Priče o nekakvim prokletstvima, mračnim silama, utezima i teretima na nejakim leđima „modrih“ profesionalaca, stalnim povijesnim utakmicama i pritiscima koje one nose kao jednim od glavnih razloga Dinamovih posrtaja obična su demagogija, otrcane priče koje više ne mogu kupiti niti mala djeca. Kada nešto traje četiri i pol desetljeća, onda to nema nikakve veze sa srećom i nesrećom, pritiscima i mentalnim blokadama, te kojekakvim drugim mistificiranim isprikama, već samo s realnom konstatacijom – nedostatak kvalitete, kako igračke i još više kvalitete igre.
Razlika između europskih i domaćih utakmica je kao nebo i zemlja, iz jednostavnog razloga što su klubovi u skupinama Europske lige i napose Lige prvaka kilometrima ispred hrvatskih klubova.
Ističe se kako je Dinamo pobijedio Rijeku, a, eto, u Europi ne može Astru? Pa kada je zadnji put Dinamo u gostima pobijedio nekog u Europskoj ligi, a ni ta "moćna" Rijeka na malo jačim gostovanjima nikoga nije pobijedila pa čak ni zabila pogodak. Koliko nas pamćenje služi Astra je izbacila Lyon, remizirala je sa Celticom i pobijedila Dinamo. I svejedno je ispala iz Europe kao i Dinamo, a hoće li Rijeka ispasti, vidjet ćemo u četvrtak kada u odlučnoj utakmici gostuje u Sevilli.
Koga je to Rijeka pobijedila u gostima?
U skupinama Europske lige i Lige prvaka igraju po četiri kluba, dva ispadaju, u Ligi prvaka, doduše, treći nastavlja natjecanje u Europskoj ligi. Dakle, da biste prošli dalje morate biti među prve dvije momčadi, to što ste osvojili šest ili sedam bodova ne znači da idete dalje. Mislimo da razumijete poantu. Uostalom, čak i ovakvom Dinamu bi se trebalo dogoditi da tu i tamo pobijedi neku malo ozbiljniju momčad. To kaže teorija velikih brojevi.
Dakle, to što je Dinamo pobijedio Rijeku, od koje je prema našem mišljenju igrački još uvijek kvalitetniji, na Maksimiru ne znači da bi prošao Sevillu ili Feyenoord u skupini. Stariji ljubitelji nogometa sjetit će se stare izreke i njezina značenja u nekadašnjoj ligi propale države: Naša krila su pobijedila Partizan, Partizan je pobijedio Real Madrid, znači Naša krila su bolja od Reala. To je otprilike analogija onih koji se čude kako to Dinamo pobjeđuje u Hrvatskoj, a gubi u Europi. Ako se razlozi posrtaja traže u ontološkim sferama, urotama viših sila i sličnim budalaštinama, onda je Dinamu bolje da više nikad i ne igra u Europi.
Neka igrači Dinama odlete malo do Atene ili Istanbula da vide što je pritisak
A što se tiče golemog pritiska koji poput teških okova sputavaju glavu i noge „modrih“ igrača, zar igrači Real Madrida, Rome, Chelseaja, Bayerna ili Feyenoorda nisu pod pritiskom? Pritisak u Hrvatskoj i Zagrebu dječja je igra u odnosu na neke europske destinacije. Neka igrači Dinama odlete malo do Atene, Pireja, Istanbula, Rima ili recimo Marseillea pa neka upitaju tamošnje profesionalce pod kakvim pritiskom igraju i što im se događa kada izgube neku važnu utakmicu ili uđu u krizu rezultata. Tamo nema odlazaka na „noćne seanse“ po diskotekama i utapanje tuge u narodnjačkim klubovima. Kada bi se osramotili kao što se Dinamo sramoti u Europi, iz stana ne bi smjeli izaći tjednima i mjesecima.
„Modri“ i njihovi sufleri ne trebaju tražiti dječje isprike i alibije, već se zagledati u svoje igre i učiniti sve da sljedeće sezone budu bolji i pripremljeniji za ono što ih očekuje. To je jedini put, a Celtic trebaju shvatiti kao prvu prepreku na tom putu.
