Kad mu spomenute Španjolsku, Pepe Guardiola dobiva napad panike. Četiri gostovanja, četiri poraza, gol-razlika 0:9. To je učinak Guardiole s Bayernom i Manchester Cityjem na gostovanjima u Španjolskoj.
Tri sezone zaredom gubio je u prvim utakmicama polufinala Lige prvaka: prvo od Real (1:0), zatim od Barcelone (3:0) i Ateltica (1:0), te sinoć ponovno od Barcelone (4:0), ovaj put u skupini. Očito Guardiola nema rješenje za španjolske klubove i njihov nogomet. Utjeha mu može biti što nije jedini. Španjolci drmaju Europom već godinama i čini se da se na tom planu uskoro ništa važnije neće promijeniti.
Sinoć se još jednom pokazala dominacija najboljih španjolskih u odnosu na engleske klubove. I još jedan dokaz da se u Primeri igra najbolji nogomet. Usprkos tomu što Englezi angažiraju najveće trenerske zvijezde odnos snaga će se teško brzo promijeniti. Razloga je više, a tri su prema našem sudu dominantna. Prvo, najbolji nogometaši još uvijek igraju izvan Engleske, mislimo na samu kremu zvjezdane elite.
Primera je zakon
Drugi je razlog što je engleski nogomet na niskim granama što se tiče „proizvodnje“ klasnih domaćih igrača. A treći je taj što se u Engleskoj, što je izravno povezano s prvim a još više drugim razlogom, malo radi na igri, jer samo igra rađa velike igrače, a puno više na obrtu kapitala, odnosno nasumičnoj i nesmiljenoj kupovini igrača bez posebno razrađenog plana i smisla.
Deviza je samo nek' se vrti, što potvrđuje i slučaj Sama Allardycea. Razno-razne menadžerske i ine provizije su, uzgred rečeno, javna tajna već desetljećima, samo se u engleskom nogometu kao pravi Englezi prave da ništa ne znaju o tome. Premierliga melje milijarde, ali u Primeri su i dalje najbolji europski klubovi, to je neoboriva činjenica.
Primera je najuspješnija pa time logično i najbolja liga, što jasno pokazuje UEFA-in koeficijent, odnosno rezultati u Ligi prvaka i Europskoj ligi, a osobni je subjektivni dojam potpisanog da se tamo igra i najgledljiviji nogomet. Ukratko, Primera je broj jedan i za dušu i za oko i za rezultat, i za to postoje provjerljivi dokazi.
Guardiola sačekao Messija u tunelu
Jedina provjerljiva činjenica kod Engleza je da imaju novac i da su očigledno odlučili problem riješiti bjesomučnom kupovinom svega što hoda i gmiže. To je jedini recept koji u kratkom roku može polučiti rezultat, jer za pravljenje igrača i igre treba puno više vremena. No, i to će im uspjeti samo pod jednim uvjetom: moraju pokupovati najveće zvijezde Barce, Reala i Bayerna, jer sve ostalo je za njih „drugorazredna roba“.
Da se malo našalim i pojednostavimo, dok je zdravog ili koliko toliko mladog Lionela Messija, engleski klubovi će se teško „najesti kruha“. Guardiola je s Barcelonom puno toga osvojio, ali ne jednom je priznao: „Ništa ne bih postigao da nisam imao tako sjajne igrače. Zasluge idu njima.“
Ako je zaboravio, a sigurno nije, Messi ga je sinoć još jednom podsjetio tko je tu glavni i najzaslužniji. El Mundo Deportivo je prije utakmice podigao prašinu informacijom da je Guardiola pokušao dovesti prvo u Bayern potom i u Manchester City nekolicinu Barceloninih nogometaša, a među njima i Messija. Guardiola je to demantirao na press-konferenciji, ali nikoga nije posebno uvjerio.
Dapače, glasine će sigurno ići dalje, posebice nakon što je procurilo da je nakon utakmice u tunelu sačekao Messija kako bi mu čestitao i još mu jednom iskazao divljenje. Navodno su razgovarali nekoliko minuta, o čemu točno znaju samo oni. Kako god, Guardiola zna što mu ili još bolje tko mu najviše nedostaje i s kime bi opet najlakše pokorio Europu.
