Nakon što je ljetos dovela Ousmanea Dembelea i zimus Philippea Coutinha, u dva najveća ulazna transfera u njezinoj povijesti, Barcelona ne misli stati s pojačavanjem ionako iznimno jake momčadi. Katalonci sklapaju novi „dream team“ i opet na duže vrijeme namjeravaju pokoriti Španjolsku i Europu.
Tri vijesti o kojima se priča
Naime, već tjednima spekulira se da je Barca otišla daleko u pregovorima s Antoineom Griezmannom. Dapače, neki izvori tvrde da je praktički sve dogovoreno. Ako su te informacije točne, napadač Atletica trebao bi prijeći na Camp Nouu na kraju sezone, a Barca će isplatiti Atleticu oko stotinu milijuna eura odštete.
Dolaskom sjajnog Francuza Barcelona bi sastavila fantastičan napad koji bi sačinjavali – Lionel Messi, Luis Suarez, Griezmann i Ousmane Dembele. Zvuči doista ubitačno!
Međutim, Katalonci očito tu neće stati, namjeravaju se dodatno pojačati i u obrani. Bekovske pozicije najakutniji su problem Barce, posebice desna strana na kojoj Katalonci imaju problema otkada je otišao Dani Alves, a koju je prošle sezone silom prilika pokrivao Sergi Roberto, koji je zapravo veznjak.
Barca traži bombastična pojačanja i u obrani
Ljetos je na desnu stranu doveden Nelson Semedo iz Benfice za tridesetak milijuna eura, a sezonu prije kupljen je i lijevi bek Lucas Digne. Francuz je zamjena za startera Jordiju Albu, a Semedo je trebao istisnuti Sergija Roberta, no zasad mu to ne uspijeva. Navodno je i Messi nezadovoljan obranom i traži nova pojačanja. Spekulira se da je na radaru Barcelone Alvaro Odriozola, talentirani desni bek Real Sociedada, na kojeg je oko bacio i Real Madrid, a čijim bi dolaskom Barca jednim udarcem ubila dvije muhe, jer bi se Sergi Roberto mogao vratiti na prirodnu poziciju u veznom redu.
Spekulira se da Barcelona traži pojačanje i na lijevoj strani, i to bombastično. Tehnički direktor Robert Fernandez navodno je zatražio od predsjednika Josepa Marije Bartomeua da učini sve kako bi osigurao sredstva za kupovinu Davida Alabe, polivalentnog prvotimca Bayerna koji može igrati na lijevoj strani obrane, u sredini, ali i na krilu. Priča nije od jučer, prije dvije godine također se o tome spekuliralo.
Alaba je 2016. produljio ugovor s Bayernom do 2021. i jedan je od stožernih igrača bavarskog kluba. To u prijevodu znači da će Barcelona teško nagovoriti Bayern da proda austrijskog reprezentativca, a ako joj to i uspije, papreno će je stajati. Teško je reći koliko je realan taj transfer, no očito se nešto događa. Eventualni dolazak Alabe i Odriozola, ili samo jednog od njih, jamačno će značiti i odlazak nekih igrača. Digne, Thomas Vermaelen i Aleix Vidal prvi su na listi za odstrel, no ostaje pitanje hoće li Barca za njih moći nešto utržiti?
Momčad "otpisanih" Katalonaca
Posljednjih godina Barca se riješila mnogih igrača, neki od njih su skupo plaćeni, a da je za njih dobila malu ili nikakvu odštetu. Lista je prilično dugačka i mogla bi se sastaviti čitava momčad. Primjerice: Sandro, Song, Montoya, Alves, Mathieu, Masip, Munir, Samper, Douglas, Marlon, Rafinha, Arda i Deulofeu.
Od posljednja četiri igrača koja su otišla (Rafinha, Arda Turan, Gerard Deulofeu i Javier Mascherano), Katalonci su ozbiljniju odštetu dobili samo za Mascherana. Najveća im je dobit u tome što su se riješili njihovih velikih plaća. Loše poslovne odluke ne odnose se samo na seniorsku momčad.
Barcu sve češće napuštaju i igrači iz njezine omladinske škole koji nisu ni došli do prve momčadi. Posljednji je primjer Sergio Gomez koji je prešao u Borussiju Dortmund za 3,5 milijuna eura, a koji bi za koju godinu mogao vrijediti znatno više nego što je Barcelona dobila. Eklatantan je primjer Alejandro Grimaldo koji je prije dvije godine otišao u Benficu za dva milijuna eura, a sada Napoli nudi Portugalcima za njega 30 milijuna eura.
Taj i još neki primjeri, možda i Dani Olmi koji odlično napreduje u Dinamu, pokazuju da La Masija i ne radi tako loše kako se priča posljednjih godina, nego da Barcelona nema strpljenja čekati pa zato i ne daje svojim mladim igračima dovoljno prostora, a oni pak nemaju vremena ni živaca čekati šansu koju možda nikada neće ni dočekati. To je i razlog zašto mladci odlaze iz Barcelone.
Barca se posljednjih godina olako rješavala izdanaka svoje omladinske škole s izlikom da nemaju potrebitu kvalitetu za prvu momčad, a umjesto njih često je dovodila skupe igrače koji su se u međuvremenu pokazali promašajima, dok su njezini omladinci, koje je jeftino ili čak besplatno pustila, u drugim klubovima procvjetali.
Promjena taktike
Ako ništa drugo, za Barcelonu bi bilo puno jeftinije da je zadržala neke svoje igrače nego što je dovodila mnoge sa strane. Zadnjih godina Barca je puno griješila, bacala je novac šakom i kapom na osrednje igrače, što je, uostalom, bio jedan od razloga Messijeva nezadovoljstva, koji je smatrao da nisu dovedene provjerene klase, nego igrači koji se tek trebaju dokazati.
Svjesna zabluda iz prošlosti, Barcelona je odlučila promijeniti taktiku, dobrim dijelim i iz zbog Messijeva pritiska. Kad već ne može ili ne želi čekati svoje igrače iz La Masije, smanjila je kupovinu igrača koji obećavaju i koncentrirala se uglavnom na velike ili veće zvijezde, dakle više-manje gotove igrače. Katalonci su očito došli do zaključka da je bolje kupiti tri ili četiri zvijezde za tristotinjak milijuna, nego za iste novce dovesti deset nedovoljno provjerenih igrača, od kojih se možda niti jedan neće pokazati kao pojačanje, što je bio slučaj zadnjih nekoliko godina.
Jasno, nitko Barceloni ne jamči da će pogoditi s igračima poput Dembelea, Coutinha ili Griezmanna, ali šanse su im jamačno puno veće. To je vjerojatno i razlog zašto Katalonci kreću po Alabu. Austrijanac je papreno skup, to je topla voda, ali pravi igrači teško se danas mogu kupiti za osrednje iznose. Nakon nekoliko godina strateškog lutanja, Barca je konačno progledala. Kad već gubi na svojim klincima, želi pogađati s pojačanjima sa strane u što većem postotku, a to je moguće samo ako gurne ruku u džep i kupuje najbolje. Kvaliteta umjesto kvantitete na duže staze uvijek je bolja opcija.
