Košarka
SPORTOVI
Košarka
Zlatna era Supersonicsa

Kao s drugog planeta: Najuvjerljivija momčad bez prstena sa samo jednim pehom

Nisu osvojili ni jedan naslov, ali postali su jedna od najuvjerljivijih, najatraktivnijih i najnezaboravnih momčadi koja je igrala NBA finale bez da je postala prvak...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Seattle Supersonicsi iz 90-ih su bili prepoznatljivi po svomu zapaljivom temperamentu, igračkim sposobnostima i nekonvencionalnosti. Kao da su bili s drugog planeta. Bili su jednako uzbudljivi i šokantni, a tijekom 90-ih nitko nije igrao košarku poput njih. U vrijeme dok su ligom vladale obrane, post igra, izolacije i sporiji ritam, Sonicsi su više ličili na munju. Jurili su s jedna strane parketa na drugi, bacali 'alley-oopove' i provocirali protivnike kad su stigli. To su bili Karlovi Sonicsi.

Nikad prije ni poslije: Četiri godine famoznog suparništva Knicksa i Heata

VIDEO Legendarni John Stockton i najveći šut u povijesti Utah Jazza

Osam koševa, devet sekundi: Najomraženija osoba Madison Square Gardena

Temelji uzbudljivog Seattlea udareni su nekoliko godina ranije. Prvi potez koji se isplatio bio je 17. pick na draftu 1989. godine. Tada je, naime, u grad sletio Shawn Kemp. Izbor je bio rizičan, jer Kemp nije glasio za najsjajniju osobu, ali bio je igrač čudesnih atletskih sposobnosti. Blake Griffin svoga doba, kojega se smatralo kombinacijom Charlesa Barkleyja i Dominiquea Wilkinsa.

Godinu poslije na draftu je kao drugi 'pick' izabran Gary Payton. Playmaker Oregon Statea pokazao se punim pogotkom kada je za par godina zajedno s 'letećim' Kempom činio jedan od najboljih dvojaca lige, koji je Sonicsima tijekom zlatne ere od šest godina donio 357 pobjeda, četiri najbolja omjera na Zapadu, dva konferencijska finala i jedno veliko NBA finale.

Posljednji, ali ništa manje važni kotačić koji je nedostajao bio je izbor trenera. 1992. na klupu je došao George Karl, koji će s nje otići kao možda najveći trener u klupskoj povijesti. Karl je glasio za tvrdoglavog, praktičnog i obrambeno orijentiranog stručnjaka. Kad je stigao u Seattle, Sonicsi su već imali dobar napadački arsenal, međutim nedostajalo je čvrstine i duha u obrani. Prethodne dvije sezone bili su 21. i 17. obrambena momčad, a nakon prve pune sezone pod Karlom popeli su se na drugo mjesto. I u njegovo vrijeme nikad nisu ispali iz top deset najboljih defanzivnih ekipa.

Legendarna petorka kompletirana je do 1995. Dvije godine ranije putem 'tradea' dovedena su dvojica veterana, lijevak mekane ruke Sam Perkins i čuveni Nijemac Detlef Schrempf. Neizostavni dvojac udarne petorke. Njima su kasnije pridodani Hersey Hawkins i Frank Brickowski. Ovaj prvi poboljšao je obranu i šut, dok je potonji donio nešto žilavosti. Na kraju su obojica završili prvu sezonu s preko 50 posto šuta za dva poena.

Možda najveću priliku za naslov imali su sezonu prije, u vrijeme Jordanove pauze, jer njegova prisutnost mnoge je velikane koštala prstena prvaka. U to vrijeme Jordan nije imao milosti za nikoga, pa tako ni za Sonicse. Te 1994. Seattle je imao najbolji omjer u ligi 63-19 i bio je među top tri momčadi u obje faze, napadačkoj i obrambenoj. Ali doživjeli su povijesno ispadanje u prvoj rundi doigravanja od osmoplasiranih Denver Nuggetsa.

U sljedeće dvije sezone ispriječila im se loša sreća. Prva su bili Los Angeles Lakersi, koji nisu bili ni blizu dobri kao 'showtime' Lakersi iz 80-ih, ali jednostavno su imali igru za Sonicse koje su te sezone pobijedili u četiri od pet međusobnih dvoboja. Nažalost, upravo su na njih naletjeli u prvoj rundi doigravanja. Visoke ambicije još su jednom doživjele slom.

Sljedeće godine konačno su imali sve što je bilo potrebno za naslov. I vjerojatno bi bilo dovoljno da je bila riječ o nekoj drugoj sezoni, no paralelno s uvjerljivim Seattleom pojavila se možda najveća momčad u povijesti NBA-a. Unatoč tome što su stvarno bili impresivni, napadački spektakularni i momčadski borbeni, puno toga se pitalo rekordne Jordanove Bullse (72-10). Bilo je to finale dvije nepobjedive momčadi koje su bile na svojem vrhuncu, a samo je jedna mogla otići kao pobjednik.

Seattle je prije toga umalo prosuo vodstvo od 3-1 u finalu konferencije protiv Utahe, ali Kempova slobodna bacanja u sedmoj utakmici pokazala su se presudnima. Puno je pomogao i Karl svojom taktičkom i obrambenom prilagodbom na Sloanovu igru. Ipak, u velikom finalu prijetila je drugačija opasnost. Ona ista koje je već srušila snove mnogima prije, ali i poslije njih.

Chicago je poveo s nedostižnih 3-0, Sonicsi su se vratili kad su ih već svi otpisali, ali za pobijediti Jordana u 90-ima nitko nije imao rješenja. Seattle se oprostio od naslova nakon šeste utakmice i još je naredne dvije godine bio na vrhuncu prije nego li je počeo pad koji će dovesti do tektonskih promjena selidbom u Oklahoma City 2008. godine, a klub koji je mnogima toliko značio jednostavno je nestao.

Bivši Sonicsi i danas igraju pod imenom Oklahoma City Thunder, s naznakom da će se klupska povijest dijeliti između Oklahome i buduće NBA momčadi u Seattleu. Možda jednog dana u budućnosti, kada Seattle ponovno dobije svoju momčad nazad, Payton, Kemp i Karl dožive priznanje koje su zaslužili. Bili su jedinstvena vrsta. Istovremeno drski, ludi i nepredvidivi, a povijest će ih pamtiti kao veliku momčad koja se u pogrešno vrijeme našla na pogrešnom mjestu i otišla s pozornice kao jedna od najtragičnijih ekipa svih vremena.

Nastavi čitati