Košarka
SPORTOVI
Košarka
Komentar Vida Horvata

Hrvatska je najveći neprijatelj sama sebi

Evidentno je kako se Hrvatska muči s igrom na Eurobasketu, no više od toga zabrinjava količina nervoze koja je prisutna kod igrača i koja utječe na njihovu izvedbu.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

I druga utakmica na EuroBasketu nije dala odgovor na najvažnije pitanje. Gdje je to Hrvatska u odnosu na ostale? Dodali bismo i zašto izgleda lošije nego što je to bio slučaj na pripremama? Kao glavni razlog ističe se nervoza. Nervoza koja se uvuče čim stvari ne krenu kako se zamislilo. Međutim, ima tu dosta detalja koji se moraju popraviti inače će biti velikih problema. 

Očito da Hrvatska ne može lako. Ne može laganim poenima otpustiti kočnice i izbaciti negativnu energiju. A kad smo kod energije, s njom igrači nikako da se poslože. Na momente se pojavi i odmah sve izgleda jednostavnije, ali onda nestane i ponovno se ulazi u tehničke pogreške koje će ozbiljniji protivnik znati kazniti. 

Ukić i Planinić najviše van balansa

Oni koji su najviše van balansa su Ukić i Planinić, a vidjeli smo i dosta dječjih bolesti Dragana Bendera. Njih će se teško vratiti, a s Buvom, koji uopće ne igra, dolazimo do čak četiri igrača koji ne donose puno toga pozitivnog. Međutim, to nije sve. Treba i sanirati momčadske pogreške u napadu. Protok lopte se zna potpuno zaustaviti ili nije ni na radaru, a nije mudro igrati u napadu isključivo preko Bogdanovića i Šarića, jer doći će utakmice kad će njih više stisnuti.

Da se razumijemo, boljim pristupom i slobodnijom igrom dosta toga može sjesti na svoje mjesto. Ništa nije izgubljeno, Hrvatska je upisala dvije pobjede i praktično je u osmini finala. To je bio primarni cilj, ali sad se treba početi dizati. Iako ni utakmica protiv Crne Gore ni protiv Španjolske ne znači ništa ako se ne dobije osmina finala.

Izbornik mora popričati s igračima i umiriti ih

Iz tog kuta pozicija u skupini je manje važna. Prije bismo potpisali da hrvatski košarkaši čim bolje izgledaju i uživaju u onom što rade, nego da se grizemo zbog kojeg poraza, a on će vjerojatno doći. Teško će se dobiti sve do kraja, takva je realnost. Vjerojatno ste i sami već primijetili da možemo od svakog izgubiti, ali i svakog dobiti.

Da bi se prošao taj nivo, treba više pažnje pridodavati malim stvarima. Osnovnim elementima zbog kojih se nakuplja nervoza. Taj dio posla mora riješiti izbornik. Na njemu i stručnom stožeru je da ako treba, popričaju s igračima i pokušaju ih umiriti. Nekako smo dojma da je potrebna jedna prava utakmica protiv kvalitetnijeg protivnika i automatski će se ruka opustiti.

Svi mi znamo da Hrvatska može i treba bolje izgledati. Da ovo nije najbolje od Darija Šarića i da postoji još rezerve kod nekih igrača. Ali ni Aco nije otkrio sve karte. Protiv Rumunjske su se neke stvari popravile, prvenstveno skok, ali bode u oko čak 17 izgubljenih lopti protiv jedne od najslabijih reprezentacija na prvenstvu. Bilo je i premalo agresivnosti na vanjskim linijama.

Previše ovisimo o Bojanu Bogdanoviću

Problem je u tome što ne možemo odigrati utakmicu, a da ne ovisimo o Bojanu Bogdanoviću. I bez njega bi Hrvatska trebala dobiti Mađarsku i Rumunjsku, koje su ipak drugi razred europske košarke. Ali nismo posve sigurni da bi bio isti ishod. Ne može nam nitko reći da imamo jednog ili dvojicu igrača koji znaju, a ostali su svi tarabe.

Pozitivna je reakcija Krušlina i Popovića, koji se polako nameću u rotaciji. Popović bi čak u jednom momentu mogao zamijeniti Ukića, dok Žorić lako moguće istisne Planinića. Šteta je što Ramljak nije dobio malo više minuta. Ono što smo ga vidjeli, bio je poprilično pristojan. S druge strane, nismo sigurni hoće li Bender biti korišten jednako kao dosad. Radi se o vrlom mladom igraču, koji može upasti u crnu rupu, no potencijala ima.

Tomas i Ramljak bi mogli biti X faktor

Tomasa se ovaj put odmaralo, a njega i Ramljaka izdvojili bismo kao potencijalni X faktor, odnosno igrače na koje će se moći računati kad bude vatra. Hrvatska je protiv Rumunjske imala iznadprosječan šut za tricu (12/20), a to neće biti uvijek slučaj. I onda se ne može vaditi na nesreću, nije nas išao šut, iscurilo je i slično.

Serija 28:2, kojom se okrenuo kriminalno loš početak protiv Rumunjske, pokazatelj je u kojem smjeru treba ići. Onako kako treba, bez straha i bez pritiska. A tada će se otvoriti i ostalo. Hrvatska je daleko od potrebne radne temperature, reći će to i kapetan, pa neka iskoristi ovaj slobodan dan za resetiranje i psihološku pripremu pa od ponedjeljka konačno počne igrati košarku. Znamo da ovo nisu oni.

Najbolje koeficijente ostvarite u Kladionici Hrvatske Lutrije.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati