Oni su ko' Twix. Ne možeš pisati tekst samo o jednom, to je kao da jedeš ćevape bez lepinje. Imamo i danas poznat par blizanaca u HNL-u...braću Vitaić. Franu i Antu, jedan je u Cibaliji a drugi u Splitu. No, HNL-ov pojam blizanaca ipak su bili blizanci iz Bosanskog broda - Edin i Zemir Mujčin.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Samo je jedan naslov: Ronaldo iz Turčinovića!
>> Legendarni Fuad: Nije ni Messi ni Ronaldo, on je više kao Iniesta
Da je Marsonija znala kakve će dragulje iskovati u našem nogometu, još bi za vrijeme rata poslala njihove figure u muzej Madame Tussaud. Karić, Mujčini, Olić, Mandžukić. Sve majstori lopte ali i - karizmatici. Blizanci Mujčin podarili su sjajne partije na sredini terena slavonskobrodskom ponosu za vrijeme 1. HNL. Edin, etabliraniji i renomiraniji, prešao je 1995. u Croatiju.
Zlatko Canjuga je uz pomoć Pantovčaka stvarao momčad koja je u Ligi Prvaka igrala kompetitivan nogomet. Kakva riječ..kompetitivan!? Što bi dali da danas mogu u Maksimirskoj 128 u istu rečenicu staviti riječi kompetitivan i Liga Prvaka. Vrlo važan kotačić te momčadi bio je vjerojatno najvoljenijij HNL Bosanac u modrom dresu - Edin Mujčin.
174 centimetra visoki ljevak, igrao je šta je god trebalo u sredini terena, ali i na lijevom boku. Znalac s mudima, trkač, sjajne lijeve noge i pregleda igre. Pravi "box to box" veznjak s malo balkanskog šmeka. Sličan je bio i brat Zemir koji je nanizao 159 utakmica u dresu Marsonije i Slaven Belupa, no njega su kočile ozljede. Dok je igrao za Farmaceute koljeno je otkazalo veće domete u Zemirovoj karijeri.
"Da nismo imali različite brojeve na dresovima, ni trener nas ne bi raspoznao. Ali smo zato nekad znali zavarati protivnike i promijeniti dresove na važnoj utakmici. Sjećam se da je jednom sudac ostao potpuno zbunjen jer je Edin centrirao loptu, a ja sam je na suprotnoj strani uhvatio. U tom trenutku začuđeno je pitao Edina: 'Kako si uspio centrirati i za pet sekundi uhvatiti tu istu loptu na drugoj strani terena?' Tek je tad shvatio da smo dvojica", prisjećao se Zemir Mujčin.
Edo je bio kao Lampard - Iron man. Baš je u Ligi Prvaka igrao kao legenda Chelseaja, sjajno. Jedna od takvih predstava bila je ona nula s Manchester Unitedom na Old Traffordu.
"Bio je to vrhunac moje karijere. Svi klinci sanjaju o velikim stadionima, a rijetkima se dogodi. I ja sam kao mali maštao da dođem na Željinu Grbavicu, a posrećilo mi se da igram protiv Manchestera", znao je Edo spomenuti u intervjuima. Otkrivajući zapravo i zašto su ga suigrači obožavali. O sebi nije pričao u trećem licu, još manje da je izigravao neku veliku zvijezdu.
U Dinamu je bio devet godina do 2005., u dva mandata. Naime, 2001. je otišao na sezonu u japanski JEF United i brzo se vratio. Žali što se nije okušao u nekoj europskoj ligi jer, ako nas pitate, za razliku od mnogih ne bi bio prolaznik ni u najjačim ligama. 25 nastupa skupio je za BIH reprezentaciju, više od 300 za Dinamo. Već u veteranskim godinama bio je ponajbolji kasnije u Kamen Ingradu, Lokomotivi, Lučkom, Zelini. A svi poznavatelji nižih liga zagrebačke županije dolazili su na utakmice BSK-a iz Brdovca i Savskog Marofa ne bi li gledali Edu i u 40-tima.
"Čovjek je na svakom treningu, ima snage kao maratonac, a pristup u petoj ligi mu je kao u Ligi Prvaka", pričao nam je još prošle godine igrač BSK-a Zoran Šunde. Brat Zemir trenira niželigaše, a ne zaobilaze ih turniri svih vrsta i veteranske utakmice. Vole poslušati Halida ali i disciplinu. Edo i Zemir su kao i Robi Prosinečki, nije bitno gdje, kada i koja liga - "samo nek se kotrlja".
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
