On je jedan od onih koji su igrali premijernu sezonu nogometne lige u osamostaljenoj Hrvatskoj. Dapače, ovaj žilavi Banjalučanin ostavio je prilično dubok trag u prvih nekoliko sezona, prije nego što je transferiran u Njemačku.
Prve nogometne korake, kako se to uvriježeno kaže, napravio je u Borcu iz Banja Luke. Kada je 88-e taj klub osvojio Kup maršala Tita, Fuad je bio dvadesetogodišnjak. Na pragu prve momčadi gledao je kako "veliki dečki" (Karalić, Bilbija, Špica, Lipovac...) ruše Crvenu Zvezdu predvođenu Piksijem Stojkovićem. No, junak ove priče stigao je sudjelovati u drugom velikom Borčevu uspjehu, osvajanju Mitropa kupa 1992. Čak je i pogodio s bijele točke u finalnom raspucavanju protiv mađarskog BVSC-a.
Rat ga doveo u Rijeku, a sjajne partije u Croatiju
Nakon toga kreće ratni vihor, a Fuad Šašivarević dolazi igrati u Rijeku. Tamo se brzo etablira i postaje jedna od glavnih poluga. Toliko dobar da u ljeto 1994-e prelazi u Maksimir. Dinamo (tada Croatia) je najveći klub u kojem je igrao, ali i najmanje dao. Bila je to turbulentna sezona, ona u kojoj su modri ispali od Auxerrea u Europi, pa je nakon toga nastao krš i lom. Fuad se baš nije snašao, samo 11 nastupa, bez pogotka i nakon jedne polusezone uslijedio je rastanak.
Prešao je u sisačku Segestu - i apsolutno pogodio. Segesta je tada bila ambiciozan i neugodan protivnik. Igrački vrlo dobro posložena, s jakim Đurom Brodarcem u pozadini, bio je to kalibar za HNL-ovog predstavnika u Europi. Bez obzira što su u Sisku tada stanovali Piplica, Brnas, Vlado i Anto Petrović, Hari Vukas - mnogi su se protivnici najviše pribojavali Fude. Nogometnog šmekera, majstora slobodnjaka, igrača koji je znao i zabiti i podvaliti, i trčati i duel izdržati. Razdoblje u Segesti najplodniji je dio Šašivarevićevog opusa. Igrala je Segesta 1996-e finale tadašnjeg Intertoto kupa. Danski Silkeborg dobio je u Sisku 2:1, a u uzvratu je Šašivarević tuširao domaćina pogotkom u 77-oj minuti. Do kraja je Siščanima trebao još jedan pogodak za osvajanje eurotrofeja, nažalost, nisu ga zabili.
Zna li netko gdje je danas Fuad Šašivarević?
Umjesto europskog naslova, Šašivarević je ostvario europski transfer, ali ne izravno iz Segeste nego iz Zagreba. Kranjčevićeva mu je bila posljednja stanica u HNL-u. Donedavno je bio među sto najboljih strijelaca u povijesti naše lige. Sada ćete ga zateći na 104. mjestu, s ukupno 28 HNL golova. Statistika možda nekome izgleda mršavo, ali naš Fuad nije ni Messi ni Ronaldo. On je više bio Iniesta, u smislu da je njegov utjecaj na terenu bio puno veći no što ga mogu opisati brojke.
U godini kada Hrvatska slavi broncu na SP u Francuskoj, Šašivarević se dokopava Bundeslige, točnije Druge Bundeslige. Odigrao je jednu sezonu za Bayer Uerdingen, u 13 nastupa zabio dva gola i vratio se u matičnu zemlju. Prije umirovljenja igrao je još za bihaćko Jedinstvo i Sarajevo, a stigao je upisati i jedan nastup za reprezentaciju BiH.
Osobno, Fuad Šašivarević mi je jedan od omiljenih likova iz tih pionirskih i romantičnih dana HNL-a. Koliko god tragao internetom, nisam uspio locirati gdje je danas i čime se bavi. Ako netko zna, cijenili bismo tu informaciju.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
