Unatoč svim problemima koji ih prate na Euru, Vatreni su još živi. Itekako živi. U zadnjem kolu u skupini treba im pobjeda za prolaz dalje. Jasno je da neće biti lako, nikada nije lako igrati protiv domaćina, ali Škotska nije Brazil pa da Hrvatska treba drhtati, bez obzira što ima loš međusobni skor.
Tri vijesti o kojima se priča
Čak i da se igra protiv Brazila na Maracani, opet bi bilo šansi. Nisu Škoti loši, nije o tome riječ. Ne može ovakva Hrvatska nikoga pobijediti s pola gasa, ali ne treba od Škota sada praviti neku famoznu momčad.
Neobična odluka UEFA-e: Odlučujuću utakmicu Hrvatske na Euru sudit će – Argentinac
Nema razloga za malodušje, nisu Vatreni preko noći postali lošiji igrači od Škota, koje smo do jučer nazivali prosječnim trkačima, koji gotovo da ne pamte kada su se prije ovog Eura plasirali na veliki turnir.
Škotska nije Brazil
Što bi tek bilo da je obratno: da su Škoti aktualni viceprvaci svijeta i da su u posljednjih 20 godina propustili tek jedno veliko natjecanja?
Hrvati su kao i mnoge druge nogometne nacije skloni euforiji čim se ostvari jedna pobjeda, ali isto tako i dubokoj apatiji kada ne krene kako treba. Eto, osvrnete li se oko sebe, sad je odjednom Škotska neki veliki bauk, a odigrali su jedan remi s Englezima i još nisu postigli gol na turniru.
Arapski komentator ipak nije zapjevao kada je vidio navijačicu
Apsolutno ne podcjenjujem Škotsku, dapače, ali ne treba od nje raditi ni velesilu. Ona to nije, to je činjenica. Najveći problem Vatrenih su sami Vatreni. Igra ne štima već duže vrijeme, nije to nova stvar.
Previše je indisponiranih, poluozlijeđenih i nespremnih. Daliću zbog toga nije lako, ali po mojem ukusu, izbornik previše luta. Dosad je već morao vidjeti tko što može igrati i kako. Ako ništa drugo, jedna iluzija je raspršena: Ante Rebić ne može dovoljno kvalitetno odgovoriti zahtjevima najisturenijeg napadača. On jednostavno nije za tu poziciju.
Rebić nije za centarfora
Kada je u špicu, i on i igra Vatrenih previše pate. Gubi se kombinatorika, igra od noge, ne može se stvoriti kvalitetan trokut. Rebić je igrač siline i energije, nije on za filigranske akcije. Kada veznjaci i krila donesu loptu i njemu je predaju, ta je lopta obično bačena u bunar. Nema više nazad i u stranu, samo naprijed, a Vatreni tako ne igraju.
Zbog toga se i Josip Brekalo nije vidio. Uglavnom je trčao u prazno, povratnu loptu nije vidio. Perišić još može nešto napraviti sam, ali ostali teško. Nije toliko Ivanušec bolje odigrao od Brekala, koliko se promijenila koncepcija kada je Rebić izvučen iz igre. Naravno da je rani gol na početku drugog dijela najzaslužniji za mentalni skok. Ali ni to nije dugo trajalo, Česi su brzo smirili Vatrene.
Velika razlika u odnosu na Rusiju 2018.: Tad su svi znali izdiktirati sastav Vatrenih, a danas…
Rebić se može ponekad zarotirati i iskočiti naprijed kada se krene u presing, pa kada treba loviti protivničke braniče, ali to je dobro kada se radi samo nekoliko minuta na utakmici. Rebićevo mjesto je na krilu, on je tu najjači i ne treba ga premještati. Njemu treba prostor, cijela strana da može sprintati i ulaziti. Mišljenja sam da je za igru Vatrenih najbolje da na mjestu centarfora igraju ili Petković ili Kramarić.
Zašto presing ne štima?
Izbornik je naglasio da su se Vatreni protiv Čeha previše trošili individualni pokušajima presinga. To jako čudi, jer znači da nema sinkroniziranosti.
Presing se ne može igrati individualno, to je harmonika, momčadski pritisak. Valjda se mora znati tko daje znak za presing. Kada jedan krene, moraju i svi ostali, inače je to potpuno beskorisno razbacivanje snage. Hrvatska je to sjajno radila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, intervalni presingom lomila je suparnike. To je bilo odlično uigrano, u svakom trenutku znalo se tko što radi. Ako je Dalić tada to znao uigrati, onda zna i sada.
Gdje sada ta uigranost nestala? Pa nema baš toliko novih igrača u momčadi da je preteško to složiti!? Nije mi jasno u čemu je problem; radi li se o nečemu što ne vidimo, nečem internom? Nećemo tražiti vraga, ali dojam je da nešto ne štima, jer previše je nelogičnosti.
Umorni Modrić treba Broza i Kovu
Čini mi se da protiv Čeha potvrđena još jedna stvar za koju smo odavno znali da je činjenična. Hrvatska bez Marcela Brozovića, u kakvoj god da je formi, a nije baš u tako lošoj, teško se može nositi čak i s prosječnim ekipama.
Luka Modrić je u godinama, nema više sape kao nekoć, to se jasno vidi, nemojmo zabijati glavu u pijesak. Pored njega mora biti igrač poput Brozovića. Luki to nasušno nedostaje, jer mora ga netko pokriti, mora dobiti prostor i vrijeme da uhvati zraka. Luka više ne može non-stop trčati.
Brozović je praktički naš jedini igrač koji može cijelu utakmicu igrati od gola do gola; koji može pokriti i iznijeti, i to ponavljati. Odigrao je lošije protiv Engleske, ali to ne znači da je potpuno ispao iz forme. Mateo Kovačić je po tim karakteristikama trenutačno najbliži Brozoviću.
Kramu vrijedi čekati
Premalo je da u veznom redu imamo samo jednog igrača koji je u stanju istrčati što se treba i mora. Trojicu zvjezdanih veznjaka Dalić ne bi trebao dirati, uz naravno Ivana Perišića. Na ostalim ofenzivnim pozicijama mogu se tražiti izmjene.
To je opet samo moje skromno mišljenje, ne treba se nitko složiti. Bruno Petković nije u formi, to se također vidi, ali s njim u vršku napada igra Vatrenih ima više smisla nego s Rebićem. Doduše, osobno bih forsirao Kramarića na poziciji najisturenijeg napadača.
Zna proigrati, a zna i zabiti. Najvještiji je u matnim situacijama, najjači je igrač poteza, a Hrvatska će ako pobijedi Škotsku, pobijediti na potez. Neće na trku i tuču. Uostalom, tko je proigrao Perišića kod gola Česima?
Kramu vrijedi čekati, prije ili kasnije on isporuči, ako ne gol, onda barem asistenciju. Hrvatska lucidnost - to je formula za Škote. Vatreni se trebaju uzdati u svoje najjače oružje, tehničku igru, ne trebaju preko noći izmišljati nešto novo. Naravno da je potrebna dovoljna količina trke, to se podrazumijeva, ali zna se što je oduvijek najjača snaga hrvatskih nogometaša.
