„Ima li navijača koji idu na utakmicu?“ upitao sam policijskoj službenika u zagrebačkoj zračnoj luci dok sam prolazio kontrole prije ukrcaja na rani jutarnji let za London, preko Amsterdama.
Uz njega je sjedio još jedan kolega koji je proučavao neke dokumente. I on je podigao oči s upitnikom na glavi, nakon kraćeg razmišlja upalila mu se lampica.
Ova sekvenca puno toga govori. Naletio sam na policajce koje uopće ne zanima nogomet, ali sigurno bi znali o kojoj se utakmici radi da su neka prohujala vremena, kada su hrvatski navijači u tisućama hrlili na utakmice Vatrenih.
Malo Hrvata na Wembleyju
Teško je reći koliko će točno hrvatskih navijača biti u nedjelju na Wembleyju, ali može se pretpostaviti da će ih biti manje nego ikad na velikim turnirima. Možda stotinjak.
U zrakoplovu sam sreo Hrvate koji putuju u Bogotu i Rio, ma na sve strane svijeta, ali nikoga tko namjerava na utakmice Europskog prvenstva. Previše je komplicirano. Čak i oni koji putuju u Veliku Britaniju, neki dečki zaputili su se Aberdeen zbog posla, ali kažu da im pod ovakvim uvjetima ne pada na pamet doći na utakmicu.
Pomalo razočaran iskrcao sam se na Heathrowu. Ako Hrvati nisu baš zainteresirani, kako je tek u ogromnom Londonu. Ipak, široki osmijeh na lice razvukao mi je taksist Judah.
„Naravno da znam da je Euro na vratima. Volim nogomet, navijam za Chelsea, ali više volim kriket“, kaže Judah, koji je sa Šri Lanke, a prije dolaska u Englesku živio je šest godina u Francuskoj.
„Zbog francuskih igrača volio sam Arsenal, ali poslije sam se prebacio na Chelsea. Sin mi obožava nogomet i Chelsea, a supruga i kći mi navijaju za Manchester United“, smijući se pojašnjavao nam je simpatični taksist dok se približavao Wembleyju.
„Mateo Kovačić dobar je igrač, ali kao da mu nešto nedostaje da bude svjetska klasa“, prokomentirao je Judah, koji jako dobro poznaje hrvatsku reprezentaciju.
„Lijek ste za Engleze, na vama često slome zube“, smije se Judah kojem smo na kraju vožnje poklonili kvalitetnu majicu s logom gol.hr-a.
Pogleda s hotelskog balkona puca mi na mitski stadion. Nema navijačke vreve, uobičajeni gradski užurbani ritam. Tek se pred akreditacijskim centrom stvorila kolona. Organizacija i nije baš idealna. Nikad veći redovi za akreditiranje, a da ne govorimo o popratnim informacijama. Nitko nam nije znao reći gdje je točno press-centar. Nisu to znali čak ni engleski novinari.
„Ma, to ti je tipično engleski. U pravilu kasno palimo. Nije to Njemačka. Jesi bio na Svjetskom prvenstvu 2006.?“. retorički me upitao Paul Brown, novinar Daily Stara.
Da, daleko je to od te organizacije, ali zahuktat će se već Englezi. Wembley i njegova okolica blješte u staklu i mramoru. Tko se sjeća starog Wembleyja, zna kakva je to razlika.
„Nekad je ovo bio jako 'sumnjiv' kvart, tu ste lako mogli ostati bez novčanika, a otkad se izgradio novi Wembley, postao je prestižna lokacija. Pogledajte samo te zgrade, to je postao poslovni centar“, priča nam Nizaar Kinsella, Pualov kolega i novinar goal.com-a.
Oklada našeg novinara i engleskog navijača
Video nije dostupan
Southgate s trojicom u obrani, smatra engleski novinar
Kako to obično biva na velikim nogometnim turnirima, lako pronađete pajdaše. Čuo sam neka zanimljiva razmišljanja. Paul prati englesku reprezentaciju i ima dobre informacije.
„Kladio bih se da će Southgate postaviti obranu s trojicom u liniji. Harry Maguire nije spreman, a Southgate preostalim stoperima ne vjeruje. Pogledajte ta imena, pa koga će staviti? Ne znam tko će sačinjavati trio, ali mislim da će igrati s trojicom odostraga. Coady bi mogao igrati srednjeg, Stones desno, možda Luke Shaw lijevo, možda James upadne. Nije važno koja će trojica biti, ali mislim da će igrati s trojicom. Formacija je 3-4-3“, kategoričan je Paul.
„Nema Engleska što čekati. Uostalom, možda je to lijek za Hrvatsku. Možda su došli do zaključka da Hrvatsku treba napasti iz sveg oružja. Pokazalo se da se kalkulacije ne isplate“, kaže i upozorava:
„Bit će to obrambena postava koja nikada nije zajedno istrčala. Mislim da će Southgate preuzeti taj rizik jer nema bolje rješenje.“
Englezi puno očekuju od Chelseajeva dragulja Masona Mounta, možda i najveće nade engleskog nogometa. Nizaar mi je otkrio zanimljivu crticu.
„Ja pratim Chelsea i prvi sam napravio veliki intervju s Monutom još dok je bio klinac. Znaš što mi je rekao? 'Imam samo dva uzora: Iniesta i Modrić. Želim biti kao oni.“
Zašto je Mount poseban
Engleske kolege kažu da je Mount poseban i po tome što je ostao skroman mladić, iako je ušao u milijune. Kažu da je većinu mladih engleskih nogometaša obuzela manija kopiranja Cristiana Ronalda.
„Svi misle da moraju slično raditi kako bi uspjeli. Ne biste vjerovali kakvu logistiku ima Phil Foden. Angažirao je cijelu vojsku trenera, fizioterapeuta i nutricionista.“
Na spomen Hrvatske Englezima otpadaju vlasi s glave.
Englezi idu na prvo mjesto iako je bolje biti drugi
„Baš ste nam kost u grlu“, priznaje Paul.
„Ali mislim da smo trenutačno kvalitetniji i da ćemo pobijediti. Međutim, engleski je mentalitet takav da se radije traže problemi nego dobre stvari. Maguireova ozljeda povukla je cijeli lanac problema. Umjesto da se fokus stavi na ono što imamo, traže se rupe u momčadi. To odaje nesigurnost.“
Budući da četiri trećeplasirane momčadi idu dalje, engleske kolege slažu se da su moguće razno-razne kombinacije.
„Ispada da je u našoj skupini bolje biti drugi nego prvi. No teško da će Southgate kalkulirati. Ako bi kojim slučajem izgubio od Hrvatske, pa čak i remizirao, na njega bi se sručio neviđeni val kritika. Zbog toga mislim da će Engleska ipak ići na pobjedu, bez obzira na spoznaju da je u drugom krugu čekaju Francuska, Njemačka ili Portugal. Jednostavno, Southage nema drugog izbora.“
