Alen Bokšić, Aljoša Asanović, Mario Stanić, Igor Štimac, izbornik Zlatko Dalić i brojni drugi naklonili su se sinoć u Runovićima pokraj Imotskog, trojici nogometnih velikana. Zvonimir Boban, Ivan Gudelj i Ivan Iko Buljan ponikli su u lokalnom klubu, da bi iz takvih uvjeta došli do velikih karijera.
Tri vijesti o kojima se priča
Malo mjesto, velikih igrača. Ivan Iko Buljan, Ivan Gudelj i Zvonimir Boban trojica su kapetana ponikla iz općine Runovići. U čiju su čast sinoć utakmicu odigrali veterani lokalnog NK Mračaja i veterani HNS-a.
''Njih trojica ne samo nogometno nego i životno su važni za sve nas koji dolaze iz ovih, hajmo reći, manjih sredina, jer su nam pokazali put kako se može, otvorili su nam put, otvorili su nam oči, da se može i s jednog ovakvog pod navodnike stadiona doći do najvećih svjetskih pozornica'', kaže Bokšić.
A na ovom, pod navodnike, stadionu, i u ovom kraju, igrali su i neki drugi talenti…
''Jako lijepa stvar za imotski nogomet, za Runoviće, ovaj klub koji je dao toliko velikih igrača i talenata. U ovom klubu su mi igrali i otac i ujak i brat, tako da sam jako vezan'', rekao je Boban.
''Osim nas trojice, tu je evo i Kristijan Jakić, reprezentativac Hrvatske, iz ovog mjesta, Branko Tucak koji je bio sjajan igrač, Mladen Karoglan koji je iz Zmijavaca je počeo tu, Stanko Mršić, Dražen Boban, stvarno puno, puno odličnih igrača. Ante Rebić je tu priko polja iz Vinjana'', dodao je Gudelj.
Zvone Boban ipak je nadmašio sve – kao kapetan predvodio je Vatrene do svjetske bronce ’98.. Iz tog razdoblja najviše ga pamti i Mario Stanić.
''Ovako nekakva prva asocijacija je definitivno utakmica polufinale s Francuskom, kad se dogodila ona greška i kad je Zvone upao zapravo u nekakvo stanje depresije nakon toga. Dva dana je bio klinički na aparatima mrtav. Ali definitivno me vežu jako lijepe uspomene kroz reprezentaciju'', kaže Stanić.
Legendarni Boka našalit će se pak na pitanje o Bobanu kao suigraču…
Ne, on je igrao sa mnom. Što se tiče Zvone, čisto onako bez veze da ispričamo nešto, Zvone je čitav život bio jako motiviran, iz jednog jedinog razloga, htio je igrati u Hajduku. Ali nije dovoljno dobar.
„Igrao sam za Hajduk i neke manje klubove“, čuvena je Bokšićeva izjava. Pa nas je zanimalo što kaže na aktualni Hajduk.
''Hajduk napokon izgleda kao takmičarska momčad. Još to uvijek nije nešto zbog čega bi trebalo padati u nesvijest od igre, međutim pokazuje nešto što prije nismo imali. I muči se i pati, npr. Utakmica u Zagrebu, gubiš, izvučeš pobjedu, mislim da sve podsjeća, sve vodi ka tome da bi napokon ova godina mogla biti uspješna. A uspješna mislim – osvojiti prvenstvo'', kaže Bokšić.
Boban je prve seniorske korake napravio u Dinamu, a prvenstva, ali i Ligu prvaka osvajao s Milan. Bronca je bila kruna svega, a njegova tajna – reći će – zapravo je jednostavna.
''Uvijek kad ideš iz manjeg mjesta, kad si dijete s ne baš najboljim uvjetima za rad, imaš veću volju za uspjeti. To je poznata priča, tako je bilo i sa mnom. Ništa nisam bio različit od milijun drugih igrača koji žele postati nogometaš. Od prvog dana kad sam se rodio ovdje, kasnije sam i puno sreće, podrške obitelji, ali na kraju znate, uz nekakvu predispoziciju genetsku koju sam imao, veliki rad je jedino što te dovedete do velikih stvari'', dodaje Boban.
