Analiza Vedrana Zrnića: Španjolac je gledao naše utakmice i jasno vidio, ovo je bio velik stres za mlade igrače

Svjetski prvak i olimpijski pobjednik Vedran Zrnić za gol.hr komentira utakmice na Svjetskom rukometnom prvenstvu

Očekivali smo jako puno, ali nismo očekivali da će biti ovako loše. Znali smo da je Egipat dobar, ali nitko nije točno mogao znati koliko. Nije im došao najbolji igrač Yehia, pa smo možda malo pomislili da će biti slabiji.

Dokazali su se uz španjolskog trenera Roberta Garciju Parronda, koji igra na centimetar, dobro nas je gledao i znao je gdje su naše slabosti. Imali smo relativno slabije utakmice u pripremnom periodu i onda smo naletjeli na ekipu koja je užasno fizički jaka. Praktički smo se izgubili u tome.

Oni su bili vrlo disciplinirani i nisu gotovo uopće gubili lopte. Kroz naše pripremne utakmice dobro su detektirali pozicije Martinovića i Šebetića. Navlačili su na njih i tu polovično prolazili, a onda navukli na Musu. Kad bi im ponestalo snage, počeli su igrati drugačije, više su odvajali na pivota.

U drugom poluvremenu mislili smo da će se nešto promijeniti, no ni Šebetić to nije mogao držati. Usto smo imali jednu obranu golmana u prvom dijelu i dvije u drugom dijelu.

Prva utakmica je najgora, svi to znamo, ali nije nam to nikakav alibi.

Bez kontri, šutova s krila, obrana vratara

Nismo praktički imali niti jedan šut s krila, u 55. minuti je Filip Glavaš promašio, nismo imali kontru, lutali smo u napadu. Nismo znali je li na srednjem Duvnjak, Cindrić ili Karačić. Je li nam Duvnjak lijevi bek ili Srna, na kraju je Srna neočekivano odigrao veliku rutu na lijevom beku.

Dok su oni bili u punoj snazi, Martinović se nije mogao s njima nositi, fizički je malo slabiji od njihovih centralnih igrača. Kad su oni malo pali sa snagom, tu je Martinović zabijao, ali sve skupa izgledalo je loše.

Što se tiče golmana, obojica su iz hrvatske lige, Kuzmanović i Slavić. Nikad u životu nisu igrali na velikom natjecanju. Je li trebao Šunjić braniti kao naiskusniji? Mislim da tu ne bi mogla ni dva Valtera Matoševića ili dva Šole ništa zaustaviti. Da smo imali barem nekoliko obrana, mislim da bi to sasvim drugačija utakmica bila od početka, ne od drugog dijela. To je kasnije bilo navlačenje i vađenje.

Što je bilo dobro?

Jedino što je bilo dobro je ta neka suradnja s pivotima. Karačić je to dobro radio sa Šipićem, jedini koji je radio nešto za sebe i za druge. Duvnjak je pokušavao na srednjem, kad je ušao Karačić, to je bilo puno bolje. Cindrića kasnije više nije ni bilo. Ostalo što su neki pokušavali posljednjih deset minuta, to ne bih pribrojavao, više nije bilo smisla.

Što dalje?

Puno se toga gubi ovim porazom. Šansa za četvrtfinale jako je daleko, a s njom gubimo i kvalifikacije za Olimpijske igre.

Poznajući hrvatsku reprezentaciju, u sportu ništa nije gotovo. Mi smo takva nacija i takvi sportaši da smo najjači kad se moraš vaditi. Naravno da ovakav Egipat može dobiti i Dansku, no moramo znati da su te reprezentacije sve euforične i da će oni padati kako ide turnir.

SAD je čak pobijedio, Egipat je došao na visoku razinu, svi se razvijaju, a mi ne. Ne samo u rukometu već u kolektivnom sportu.

Da barem imamo tu još dvije dobre reprezentacije koje će moći napraviti nešto u toj novoj drugoj grupi da se to malo zavrti, ali što kad su tu Maroko i SAD, tamo Tunis i Bahrein. Tako da mislim da se samo na tim Dancima možemo čupati, ali neće biti lagano ni s Tunižanima.

Protiv Amerikanaca trebamo sve zaboraviti i opustiti se, onda ćemo biti dobri. Mladi dečki ne znaju igrati pod pritiskom, njima trebaju opuštajuće utakmice da se polako penju. Ovo je bio velik stres za njih, oni su mladi.