Svatko od nas tko je rođen prije 1990. godine, a i neki rođeni nakon nje, jako dobro zna gdje je bio 11. srpnja 1998. godine, onda kad se pisala povijest hrvatskog nogometa.
Upravo tog dana Hrvatska je savladala Nizozemsku rezultatom 2:1, u utakmici za treće mjesto na toliko puta opjevanom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. U susretu dvije reprezentacije poprilično pogođenih nesretnim porazima, u neizvjesnim i za emocije teškim polufinalima, Vatreni su uspjeli odoljeti problemima i doći do nezaboravne bronce.
Nizozemska je igrala najbolje
Koliko puta ste za uz razna natjecanja čuli rečenicu "Nizozemska je igrala najbolje?" Sigurno ne jednom, a Francuska sigurno spada u te slučajeve. Igrali su Oranje pod vodstvom Guusa Hiddinka prekrasan nogomet, posebno efikasan u završnicama susreta. Znaju to jako dobro tadašnji reprezentativci Jugoslavije iz osmine finala te Argentinci iz četvrtfinala. Jedan posebno, Roberto Ayala, koji je Dennisa Bergkampa dugo sanjao.
No, Nizozemci su u polufinalu poraženi još dramatičnije nego naši Vatreni protiv Francuza, u utakmici života Liliana Thurama. Njih su protiv Brazila koštali kazneni udarci, nešto s čime se do sada gotovo nikad nisu baš proslavili. Ipak, najbolniji poraz udarcima s bijele točke doživjeli su tada.
Nizozemci su ipak bolje ušli u susret i imali su prvu pravu priliku, ali Dražen Ladić je Patricku Kluivertu pokazao u kakvoj će formi biti tog dana. Navalili su Oranje svim silama naprijed, a hrvatski nogometaši iskoristili su to u 13. minuti. Robert Jarni sjajno je prošao, okrenuo se na desnu nogu, a onda proigrao Roberta Prosinečkog koji je odradio piruetu i pogodio dalji kut nemoćnog Edwina Van der Sara.
Obranio je onda Ladić čisti zicer Kluivertu, dok je onda došao šut Zendena na koji je Međimurska mačka mogla bolje reagirati. 1:1, ali iskupio se Ladić u drugom dijelu.
Robi i Davor odradili, Dražen potvrdio
Drugom dijelu u koji je Hrvatska otišla s 2:1 zahvaljujući prvom strijelcu prvenstva, onome tko je tim pogotkom to postao. Hrvatska je pod nizozemskim pritiskom došla do nove polukontre, a nakon duplog pasa sa Stanićem, prema golu je krenuo Aljoša Asanović. Osjetio je Clarence Seedorf vatreni lakat, prije nego je Aljoša loptu proslijedio do Bobana, a kapetan ju je mekano ostavio Davoru Šukeru.
I onda smo vidjeli svu njegovu genijalnost, svu njegovu magiju. Hrvatska devetka zaletila se kao da će opaliti loptu prema golu svom snagom, ali na kraju je izveo nevjerojatno mekani udarac. Poslao ga je kroz noge Jappa Staama, apsolutno rastavivši sjajnog nizozemskog vratara, koji je samo pogledom popratio loptu kako ulazi u malu mrežicu, a onda je napravio jedino što je mogao. Sjeo je na pod, vjerojatno razmišljajući ima li smisla Davoru aplaudirati. Razumljivo je zašto to ipak nije napravio.
U drugom dijelu Ladić je bacao Nizozemce u očaj, posebno Marca Overmarsa i Seedorfa, kojima je čudesno obranio njihove čiste prilike. Najiskusniji Vatreni tako je u svojoj posljednjoj utakmici na velikim natjecanjima upisao i svoj najbolji nastup. Nastup vrijedan bronce.
14. lipnja u Rotterdamu ponovno ćemo vidjeti tu Nizozemsku preko puta nas, u još jednoj više nego važnoj utakmici. Onoj koja nas može odvesti do finala Lige nacije.