Francuzi spadaju među pionire modernog sustava razvoja talenata. Još 1988. otvoren je Clairefontaine, nacionalni nogometni centar zadužen za razvoj mladih igrača, s ciljem poboljšanja rezultata dotad relativno neuspješne reprezentacije, posebice u usporedbi s drugim velikim nacijama poput Njemačke i Italije.
Francusku mrežu čini 12 elitnih akademija razasutih po državi; konačni rezultat programa stigao je za 10 godina kada su postali svjetski prvaci, čemu su dvije godine kasnije dodali i europsko zlato. Na najviše postolje popeli su se još 2018. pobijedivši u finalu SP-a Hrvatsku, a u međuvremenu su osvojili svjetsko i europsko srebro. Prije otvaranja Clairefontainea, imali su jednu medalju, europsko zlato iz 1984.
Međutim, uspjesi na velikim natjecanjima samo su šlag na tortu. Francuska već godinama proizvodi velik broj kvalitetnih igrača, a malo talenata pobjegne njihovoj mreži; na posljednjem Mundijalu igralo je, u raznim reprezentacijama, rekordnih 50 igrača rođenih u Francuskoj. Francuzi su uvjerljivo prvi na toj listi, drugoplasirani Brazil dao je 22 igrača manje.
Nebrušeni dijamant koji je "igrao za raju i zanemarivao taktiku"
Kada vidite da je Lilleov Nicolas Pepe, 24-godišnjak rođen u okolici Pariza, nakon sjajne sezone na pragu transfera vrijednog 72 milijuna eura, vjerojatno biste pomislili da je i on produkt opjevanog francuskog sustava razvoja talenata. Međutim, njegova je priča kudikamo drukčija.
Kao tinejdžer nije uopće razmišljao o nogometu kao profesiji, a u lokalnom klubu bio je vratar. Tek nakon preseljenja iz pariškog predgrađa u mirniji, zapadni dio Francuske, promijenio je poziciju i počeo davati naznake da bi jednog dana mogao biti profesionalac.
Imao je već 18 godina kada ga je u svoje redove doveo drugoligaš Angers. Bio je to šok za igrača koji je dotad, kako je Bleacher Reportu rekao njegov tadašnji trener Abdel Bouhazama, ''igrao nogomet kao da igra s prijateljima.''
''Prije dolaska u Angers nisam znao baš puno o taktici. Pokazali su mi kako se pozicionirati s loptom i bez nje, kako pravilno primiti loptu. Nisam znao da je to tako važno", prisjetio se Pepe svojih kasnih početaka.
Kako je nestašni dječak postao ozbiljan igrač
Pepe je tih godina bio i podosta škrt igrač, koji je pritom zamalo izbačen iz kluba kada je iz trgovine ukrao čokoladicu. Bouhazamine disciplinske metode uključivale su šišanje s ''irokeze'' na vojnički kratku frizuru, kao i trčanje u pet ujutro dok su na ulicama komunalni radnici, kako bi mladi igrači shvatili kakva je privilegija biti profesionalni nogometaš.
Pepe je s vremenom sazrio sve do statusa senzacije Ligue 1: s 22 gola i 11 asistencija vodio je Lille do drugog mjesta, odmah iza nedostižnog PSG-a.
"Nisam više netko tko misli samo na sebe. Promijenio sam se, sazrio sam i napredovao. Ne želim više briljirati radi sebe, nego radi momčadi", rekao je France Footballu.
Koliko god je Pepe neobična priča jer nije prošao standardni nogometni razvoj, istovremeno je i pobjeda francuskog razvoja talenata, koji je i takav nebrušeni dijamant pretvorio u vrhunski proizvod.
Takva kombinacija ''haklerskih'' poteza, sa specifičnim dugim i naizgled nezgrapnim nogama, te novopronađene taktičke i ljudske zrelosti, pretvorila je Pepea u atrakciju ljetnog mercata i igrača za kojeg se otimaju velikani. A ne tako davno bio je anonimni mladi vratar i dečko koji je ''igrao za raju i zanemarivao taktiku.''