Katastrofalno suđenje u korist Juvea: Zašto sada ne plaču i gdje je Buffon?

Još se nisu osušili potoci suza Juventusovih igrača s trave Santiago Bernabeua nakon „povijesne krađe“, kako su opisivali navijači torinskog kluba odluku engleskog suca Michaela Olivera da dosudi sporni jedanaesterac za Real tridesetak sekundi prije kraja uzvratne utakmice četvrtfinala Lige prvaka, a već su se vratili u ustaljenu kolotečinu talijanske lige.

Gol iz već opjevanog jedanaesterca, za kojeg je pola svijeta utvrdilo da ga sudac nije trebao svirati, donio je Realu prolaz u polufinale. Tada smo napisali da u nogometu neće biti pravde dok suđenje ne bude jednako za sve i svugdje, odnosno sve dok veliki klubovi, recimo oni poput Juventusa, ne izvade balvan iz vlastita oka, pa onda traže da to i drugi učine. Bit će sigurno vjerodostojniji, ovako to izgleda kao čisto licemjerje.

Suđenje u Madridu "mila majka" za ono u Milanu

Nismo dugo trebali čekati potvrdu naše teze da Juventus s ostalim klubovima, posebice u talijanskoj ligi, ima suđenje kakvo Real, koji je na vrhu nogometne piramide kao najveći kluba na svijetu, uglavnom ima protiv svih ostalih. Da budemo sasvim otvoreni i kažemo ono što mnogi izbjegavaju ili se boje otvoreno reći, za Real se desetljećima navlači, i to se vidi s Mjeseca, ali isto tako se vidi što Juventus radi u talijanskoj ligi, isto tako desetljećima.

Suđenje kakvo smo gledali u derbiju prošlog kola Serie A na Meazzi između Intera i Juventusa ne gleda se prečesto ni u Prvoj HNL. I u bitnom je utjecalo na rasplet prvenstva. Da Juve nije pobijedio u Milanu, jasno je da bi situacija bila bitno drugačija u bodovnom i psihološkom smislu za Napoli, koji je igrao dan kasnije s Fiorentinom i izgubio.

Suđenje u Madridu što se tiče broja pogrešaka bilo je bolje nego u Milanu. U Madridu su se dogodile dvije važne sporne situacije, jedna u korist Juventusa, jer naknadne analize su pokazalo da Isco kod onog poništenog gola nije bilo u zaleđu, te jedna, i to velika u korist Reala na kraju utakmice. U Milanu su dvostruka mjerila bila bitno izraženija, a kriterij potpuno neujednačen.

Samo slijepci nisu mogli uočiti kakve su tendencije glavnog suca Danielea Orsatija. Bilo je to suđenje koje je podsjetilo na onu čuvenu utakmicu istih klubova 1998., kada je također ulog bio naslov prvaka, a kada Piero Ceccarini nije dosudio jedanaesterac za Inter nakon očitog prekršaja na Ronaldu, koji se vidio ne s Mjeseca nego s Marsa.

Pustio je da se igra dalje, iako je bio udaljen od mjesta prekršaja samo nekoliko metara, i onda je u kontri dosudio jedanaesterac za Juventus, koji je bio sto puta sumnjiviji nego ovaj na Ronaldu. Tada je Inter izgubio naslov prvaka, a ovaj put će vjerojatno izgubiti Ligu prvaka, jer mu sada Roma i Lazio bježe četiri boda.

Sudac gledao utakmicu kroz dvostruki naočale

Popis pogreška Orsatija temeljito je raščlanjen u brojnim talijanskim medijima i većina se slaže da je Inter teško oštećen. Koriste se, primjerice, termini poput "skandalozno suđenja" u Corriere della Seri. Gazzetta dello Sport ističe da crveni karton nakon brutalnog starta na Mandžukiću nije sporan zbog prekršaja, nego zbog toga što je sudac donio odluku nakon pregleda snimke putem VAR-a, a na to nema pravo. Talijanski list ističe da se VAR može koristiti samo kod kaznenih udaraca, spornih golova, izravnih isključenja i davanja kartona krivom igraču.

Ali pustimo taj detalj, jer Matias Vecino je zaslužio izravni crveni karton bez obzira što to sudac nije vidio. Međutim, sudački kriteriji bio je bitno drugačiji kada su u pitanju prekršaji igrača Juventusa nad Interovim.

Miralemu Pjaniću mogao je dati drugi žuti karton u dva navrata. U 28. minuta išao je đonom na igrača Intera, a ovaj nije dosudio ni prekršaj, jer da je dosudio prekršaj, morao bi mu dati i žuti karton. To nije jasno samo onima koji ne žele da im bude jasno.

Naravno da bi tijek utakmice bio sasvim drugačiji da su se momčadi poravnale po broju igrača na terenu. Valjda je jasno da nije isto igrati sedamdesetak minuta s igračem manje ili samo desetak. Kod druge situacije Pjanićev prekršaj se također dogodio točno ispred suca, ali opet nema žutog kartona, iako ne znamo što je žuti ako to nije.

Dvostruki kriterij vidljivi s Mjeseca

Barzaglijev start na Icardiju u rangu je onog na Mandžukiću, ali nema crvenog kartona za igrača Juventusa. Na kraju krajeva, sporan je i gol Douglasa Coste. Je li Matuidi dirao glavom? Ne vidi se, ali čemu VAR ako se to ne pogleda. Manje bitnih spornih trenutaka ima još podosta, kada se sve zbroji, ne može se ne vidjeti da je sudački kriterij bio posve neujednačen. Stoga ne čudi što su igrači, trener i navijači Intera rigali vatru nakon utakmice, za pravo su im dale gotovo sve analize, ali što im to vrijedi, rezultat se neće promijeniti.

Jeste li vidjeli da su igrači Juventusa lijevali suze, jesu li možda pitali nekog koliko su uzeli, je li Buffon okolo galamio... Ni nakon što se ohladio nije se htio ispričati engleskom sucu, a ovaj put se ne javlja.
„Možete pronaći način da govorite, ispravno ili pogrešno, što se ponekad može činiti prekomjernim – ali to sam ja, Gigi Buffon'', kazao je vratar Juventusa nakon utakmice u Madridu.

Gdje su sada igrači Juventusa?

Gdje je sada, zašto se sada ne bavi poštenjem i držanjem prodika, zašto sada mudro šuti i ne komentira suđenje Orsata? Maca popala jezik kada ide njemu u korist, je l' tako? Da ne bude zabune, istu stvar rade i igrači Intera kada igraju protiv manjih klubova. Ni oni tada ne vide sudačke pogreške u svoju korist, lagano prijeđu preko toga kao da se nije dogodilo. Ista ili slična stvar je sa svim velikim klubovima, vide sudačke pogreške samo kada su oštećeni. Kada je obratno, mudro šute.

Opet se vraćamo na početnu misao koju stalno ponavljamo u ovakvim situacijama: dok to rade drugima i nije ih briga, i njima će se to raditi kada igraju s onima većima ili moćnijima od sebe.