"A što će im Brekalo? Sada više ne bi pomogao ni Messi", dok su gledatelji gađali grudama kućicu u kojoj je sjedio utučeni trener Dinama Sergej Jakirović, netko je u prolazu dobacio novinarskoj loži u smiraju jučerašnjeg maksimirskog debakla Modrih protiv Lokomotive.
Lucidna konstatacija. Doista se postavlja pitanje ima li smisla dovoditi tako skupog igrača na polusezonsku posudbu?
Plavi saloni kasne cijelu sezonu, i prošli ljetni prijelazni rok, a situacija se ponovila i u zimskom. Dinamovi čelnici u serijama ponavljaju iste pogreške i tu očito nema spasa.
Može li Brekalo odvesti Dinamo do naslova prvaka?
Može li Brekalo toliko podignuti Modre da ih odvede do naslova prvaka? Je li to uopće takav tip igrača? Kako je igrao u Fiorentini, a i u klubovima prije nje, nije baš sigurna oklada. Dovoljno je pogledati statistiku.
Modrima trebaju golovi, rasni golgeter, ne nužno na mjestu centarfora, golove može zabijati i krilo. Završnica je najveći problem Modrih cijelu sezonu. Jednostavno su neopasni, previše petljaju i slabo pucaju prema vratima. To je pokazala i utakmica s Lokomotivom.
No Brekalo nije baš poznat po golovima, a nema ni previše asistencija. Da sve to ima, ne bi se ni vraćao u Dinamo u najboljim godinama. Logično. Pomoći vjerojatno hoće, za HNL je on ipak dobar igrač, no je li to u ovom trenutku isplativa investicija ako će na kraju sezone opet napustiti Maksimir, veliko je pitanje.
Međutim, pitanje isplativosti dovođenja Brekala, koji se doima kao Dinamov pokušaj odgovora na Hajdukov angažman Ivana Perišića, manji je problem za Modre u ovom trenutku. Puno je veći trener i stanje u momčadi. Razočaranje, melankolija i letargija vide se iz zadnjih redova maksimirskih tribina.
Je li zapravo najveći problem Petković?
Netko je dobacio da je najveći Dinamov problem zapravo Bruno Petković. Kako je igrao i još više kako se ponašao protiv Lokomotive, ta konstatacija nije daleko od istine. Najveća je zvijezda i glavni šef momčadi. I svlačionice. Tako se i ponaša. I hoće da to svi vide.
Sjećamo se Petkovićeva poteza na pripremama kada je samoinicijativno izišao s terena. Iz ove perspektive taj potez puno govori. Jakirović kaže da ništa nije upućivalo na to što se dogodilo. Je li to baš istina?
Jakirović jest još uvijek trenera Dinama, ali doima se kao očajni i umorni čovjek, koji želi biti iskren, ali ne usudi se reći cijelu istinu. Sjedi za upravljačem, ali automobil mu vozi kako mu se prohtije.
Na press-konferenciji poslije utakmice nije skrivao očaj. Priznao je da je šokiran, ali i da ne shvaća igrače. Ta rečenica također puno govori. Neću ići tako daleko pa utvrditi da su ga glavni igrači izbušili, iako je to tako izgledalo s obzirom na pruženu igru i uloženi angažman, koji se kretao oko "pozitivne nule", ali svima je vidljivo da Jakirović teškom mukom kormilari plavim brodom. Baca se i vješa na njega, ali kormilo radi što hoće.
Jakirović ne izgleda kao šef svlačionice
Koliko Jakirović kontrolira svlačionicu i kontrolira li je uopće, opravdano je pitanje. Ako trener ne shvaća igrače, a ni igrači očito njega baš ne doživljavaju, onda se zna što je najbolji potez.
Uoči početka zimskih priprema upućeni izvor kazao mi je da je Jakirović ostao trener samo zato što u blagajni nema dovoljno peneza. I da Dinamova uprava nema alternativu. To možda i stoji, ali moj je odgovor bio: što će biti ako izgubi prvu ili drugu utakmicu, jer situacija je kritična već odavno, nije od jučer. Nedostajala je još samo kap da se čaša prelije.
U takvim situacijama sve se mijenja. Kao što reče Mike Tyson: svatko ima plan dok ne dobije udarac u zube. Bez previše argumenata u rukama čelnici Dinama ufali su se da će biti bolje, a zna se što je nada…
Kada voda dođe do grla, povijest nam govori da im je najbitnije spasiti vlastite stražnjice, a onda ceh najčešće plaća šef stručnog stožera. Ne čudi ni to što Dinamova Uprava nema spremno zamjensko rješenje. Kako će imati kada u svemu kasne, pa kako bi o tome razmišljali na vrijeme.
Uprava nema rješenje
Dok se oni grozničavo bore za fotelje, situacija na terenu stalno ih zatječe nespremne. U Plavim salonima ni u najcrnjim snovima nisu očekivali ovakav rasplet u prvoj proljetnoj utakmici. To je za njih bio golem šok. Dovoljno je bilo vidjeti avetinjski problijedjela lica u svečanoj loži.
Nemaju rješenje i to ih najviše plaši. Dakako da nije lagan zadatak pronaći novog trenera preko noći. Na tržištu nema baš adekvatnog izbora. Ali o tome su morali prije razmišljati. Situacija ih stalno zatječe i to pokazuje da nisu dorasli zadatku.