Frank Rijkaard ikona je nizozemskog nogometa i po mnogima ponajbolji zadnji vezni svih vremena. U 15 godina dugoj karijeri (1980. do 1995.) branio je boje Ajaxa, Sportinga, Zaragoze, Milana i nizozemske reprezentacije, osvojivši čak 23 trofeja uz brojna individualna priznanja.
Jednako dugo trajala je i njegova trenerska karijera, koja je također bila vrlo plodna, sa sedam individualnih priznanja za trenera godine po raznim izborima. Najviše ga se pamti kao trenera jake generacije Barcelone s Xavijem, Iniestom, Ronaldinhom, Eto'om, Decom i mladim Messijem, kojeg je upravo Rijkaard uveo u prvu momčad.
S Barcom je osvojio pet trofeja – Ligu prvaka, dvije Primere i dva španjolska Superkupa – u periodu od 2003. do 2008. Nakon toga je 15 mjeseci trenirao Galatasaray i dvije godine, do 2013., bio izbornik Saudijske Arabije. Ubrzo nakon odlaska sa saudijske klupe, kada su mu bile 52 godine, izjavio je da se više neće baviti trenerskim poslom.
Financije nisu problem
Kako je tako uspješan trener odlučio napustiti nogomet, iako je zasigurno mogao dobiti još nekoliko unosnih gaža? Novinari njemačkog Bilda pozabavili su se tim pitanjem.
Otkrili su da financije Rijkaardu ne predstavljaju problem. Još za igračke karijere ulagao je u nekretnine u Amsterdamu – budući da se radi o jednom od najpoznatijih svjetskih gradova te financijskom, turističkom i kulturnom središtu Nizozemske, ne sumnjamo da mu taj posao donosi visoke prihode.
Prema specijaliziranim internetskim stranicama koje se bave procjenom bogatstva slavnih osoba, Rijkaard je trenutno ''težak'' između 15 i 20 milijuna eura. Financijski osigurani bivši igrač i trener jednostavno se odlučio posvetiti drugim stvarima u životu, što je objasnio u rijetkoj izjavi za nizozemski Telegraaf 2016.
''Prestao sam se baviti trenerskim poslom zbog drugih prioriteta u životu. Primjerice, svakoga dana doživljavam rast i razvoj svoje djece, to je druga razina sreće", rekao je.
I dalje dobiva unosne ponude, ali ne želi ni čuti
Iz krugova bliskih igraču Bild je doznao da i danas dobiva unosne ponude, posebno od kineskih klubova koji i manje poznatim imenima nude šlepere novca. Ipak, Rijkaardu ne pada napamet vratiti se na kupu; izjavio je da se možda i vrati u nogomet, ali ne kao trener.
Čini se da je Rijkaardu jednostavno dosta trenerskog posla. U Barceloni ga je naslijedio Pep Guardiola, čiji je biograf Guillem Balague otkrio kako je izgledao kraj Rijkaardove ere u Barceloni. Opisao je utakmicu između A i B momčadi, koju je tada vodio Pep.
''Pep je shvatio da je potrebna promjena. Uhvatio je Rijkaarda kako puši, Ronaldinha je zamijenio nakon 10 minuta, Deco je bio izvan utakmice, a rezerva iz treće lige uništavala je prvu momčad.''
Rijkaard je uskoro priznao da je umoran i ''izrauban'', a svega pet godina nakon napuštanja klupe Barcelone povukao se iz nogometnog svijeta.
Danas živi daleko od očiju javnosti s djecom i suprugom Stefanie, bivšom dadiljom njegove djece koju je oženio nakon što se prethodno dvaput rastao. Njegov drugi razvod 2009. bio je veliki skandal u Nizozemskoj, nakon čega se Rijkaard povukao u svoju privatnost, a medije i društvenih mreže izbjegava.