Koronavirus neće zaustaviti ples milijuna u ljetnom prijelaznom roku, ali će ga dobrano limitirati. To se već sada može zaključiti s obzirom na kuknjavu čelnika najvećih klubova. Svi zbrajaju gubitke, mjere ih u desecima milijuna eura. Problem je tim veći što je lančanom reakcijom pogođena globalna svjetska ekonomija. Sponzori na svim meridijanima trpe gubitke i gledaju kako da uštede svaki dolar ili euro.
Ekonomska situacija u većini europskih zemalja nije bila blistava ni prije pojave zloćudnog virusa (zar se nije govorilo da čak i moćna njemačka ekonomija klizi u recesiju?). Nakon što je pandemija paralizirala cijelu Europu, ekonomska situacija može biti samo lošija. To je logičan zaključak.
Naravno da se cjelokupna situacija odrazila i na nogomet, koji ipak nije svijet za sebe, nego samo refleksija društva po svim pitanjima, pa onda i ekonomskim. Nije vrijeme za paniku, ali činjenica jest da problem nije jednostavan. Treba samo pozorno poslušati što pričaju nogometni dužnosnici diljem Europe.
Manchester United izgubio milijardu dolara
Čak i ako natjecanja ponovno krenu sredinom ili krajem travnja, kako se nadaju u najvećim europskim ligama, što je, ako smijemo primijetiti, prilično optimistično, klubovi će biti u ovećem gubitku. Barem tako svi tvrde. Ako se stanka produlji, mnogi će se suočiti s ogromnim problemima. Nije pretjerano reći da će manji, pa čak i osrednji klubovi biti pred kolapsom. Uostalom, to i sami priznaju. Međutim, financijske dubioze neće zaobići ni najveće klubove.
Velikani puno zarađuju, ali i puno troše. Mnogi i više nego što zarađuju. Kako bi inače mnogi engleski klubovi, koji samo od tv-prava beru stotine milijuna eura, zapali u velike dugove? Vrijednost dionica Manchester Uniteda već je značajno pala, barata se s gubitkom od čak milijardu dolara na američkom tržištu kapitala.
Prije zaustavljanja natjecanja dionice se mu vrijedile 20 dolara po komadu, a sada sedam manje. Uzgred rečeno, prije nekoliko godina obitelj Glazer ponudila je dionice na američkom tržištu upravo zbog toga što je htjela barem djelomično sanirati dug koji je iznosio preko 600 milijuna dolara.
Slična je situacija i s ostalim engleskim klubovima, koji listom imaju privatne vlasnike. Stoga ne treba čuditi što gotovo grozničavo guraju priču o nastavku Premierlige već za dva tjedna. Ne treba čuditi ni zašto je čelnik čovjek Bayerna Karl-Heinz Rummenigge uporno lobirao da se Bundesliga ne zaustavlja.
Na kraju dana bitno je samo jedno...
Kriza podjednako pogađa sve velike lige i klubove, u kojem god da su vlasničkom ustrojstvu, pa tako i njemačke koji imaju bitno drukčiji model upravljanja od engleskih. Gdje god krenuli, vrijedi ista maksima.
„Sve je stvar financija. Na kraju dana uvijek se broje novci“, kazao je Rummenigge prije nekoliko dana. Dodao je da bi manji klubovi mogli okusiti najveće probleme ako izostanu isplate od TV prava.
Pas ne laje zbog sela, kaže stara izreka, iako je Rummenigge u pravu kada kaže da će kriza najviše pogodite one najmanje. Vidimo to po reakcijama čelnika većine bundesligaških klubova. Mnogi su se propeli na zadnje noge kada je čelnik Borussije Dortmund Hans Joachim Watzke izjavio da su si sami krivi što nisu stvorili zalihe za krizne situacije, kao što je to napravio njegov klub.
Watzke je zaboravio u kakvoj je situaciji bila Borussia prije petnaestak godina ili mu je možda baš ta predstečajna era Crno-žutih bilo na pameti kada je pecnuo rivale. Borussia je očito naučila lekciju.
I jedan za njemačke prilike veliki Schalke ima ozbiljnih financijskih problema. Neki tvrde da bi ga ova kriza mogla dokusuriti. Ako je jedan Schalke u opasnosti, što se tek može reći za neke manje klubove? Ako kriza potraje, ne treba se iznenaditi ako neki stave ključ u bravu. Uopće nije pretjerano to reći.
Sirotinja uvijek plaća ceh, ali mogu propasti i divovi
U svakoj krizi priča je uvijek ista: najveći ceh plate oni koji nisu dovoljno veliki da bi ih se pustilo da propadnu. Za „sirotinju ili polusirotinju“ nema kredita, elektronskih isplata centralnih banaka, nema ni „bail-outa“ koji će sanirati porezni obveznici, ili, ako baš tako hoćete, klasične socijalističke financijske mjere u (šatro) tvrdom tržišnom kapitalizmu. No u općoj pometnji ponekad stradaju čak i divovi. Lehman Brothers služi kao vrišteće upozorenje.
Zasad nije izgledno da će se u nogometnom biznisu dogoditi sličan krah. Divovi vjerojatno neće propasti, no neki od njih mogli bi barem nazrijeti dno bunara, u koji se do jučer bezglavo sipali stotine milijuna eura.
Predsjednik Barcelone Josep Maria Bartomeu požurio je objaviti kako je sada teško očekivati da će katalonski klub probiti milijardu eura prihoda za ovu godinu, što je najavio na posljednjoj skupštini kluba. Čini se da se Bartomeu unaprijed želi opravdati ako ne bude uspio dovesti pojačanja koja očekuju navijači Barcelone.
Zbog ogromnih investicija u promašena pojačanja proteklih godina Barcelona zimus nije imala dovoljno keša da se upusti u kupovinu adekvatne zamjene za ozlijeđenog Luisa Suareza. Ne samo da nije kupovala nego je i prodavala, primjerice napadača Carlesa Pereza, iako je na njegovoj poziciji bila izrazito deficitarna.
Bartomeu na udaru navijača
Na kraju se ozljedom Ousmanea Dembelea dovela u situaciju da nema nijednu zamjenu za ofenzivni tercet, pa je navrat-nanos morala aktivirati izvanredni članak pravilnik Španjolskog nogometnog saveza kako bi izvan prijelaznog roka mogla dovesti Martina Braithwaitea.
Loša transferna politika suština je otvorena sukoba između Lionela Messija i sportskog direktora Erica Abidala, a potom i okršaja svlačionice katalonskog kluba s predsjednikom Bartomeuom. Skandal s naručenim postovima PR agencije na društvenim mrežama, a kojima su gađane i najveće zvijezde, bio je samo povod za iznošenje prljavog rublja koje se u obilnim količinama nakupilo na Camp Nouu.
Na posljednjim utakmicama Barcelone vijorili su se bijeli rupčići. Zna se što to znači, navijači su pozivali Bartomeua da ne čeka izbore, nego da sam odstupi. Kad se sve zbroji, ne treba čuditi da je Bartomeu u panici. Jedini način kako u kratkom roku može amortizirati bijes navijača jest osvajanje Lige prvaka ili dovođenje zvjezdanih pojačanja.
Osvajanje Lige prvaka nikada nije sigurna oklada, a kako Barca izgleda ove sezone, to je zapravo jako riskantna oklada. Puno je manji rizik osloniti se na dovođenje nekog zvjezdanog imena. Neymar ili Lautaro Martinez vjerojatno bi umirili navijače.
Barca nudi Interu Dembelea za Lautara Martineza
No to neće biti baš tako lako izvesti. Kako rekosmo, Barcelona je i prije virusne krize imala problema s likvidnošću, pa se može pretpostaviti da će se taj problem sada samo produbiti. U vrijeme velike ekonomske krize nije jednostavno izdvojiti za jednog igrača debelo više od stotinu milijuna eura ili čak dvjestotinjak milijuna. Ako još dodamo i višegodišnju plaću igrača, cifra se diže u stratosferu.
Barca će Neymara teško izvući iz zagrljaja pariških šeika. Čak i da može platiti koliko god treba, pitanje je bi li ga PSG pustio. Realnije je očekivati da će pažnju usmjeriti prema Lautaru Martinezu. Inter je ipak nešto mekši faktor na tržištu nogu. Osim što je značajno jeftiniji, Argentinac ima i određenu izlaznu klauzulu. Ona iznosi 111 milijuna eura. Ako je Barca aktivira, do kosti će se zakrviti s Interom.
Svaka daljnja suradnja bit će prekinuta na tko zna koliko godina. Talijani očekuju fair-play igru Katalonaca i klasičan transferni dogovor. Inter traži oko 150 milijuna eura, jedan dio može i u trampi. Talijani navodno traže Brazilca Arthura, on im je glavni pik, a Barcu nudi Dembelea. Barem tako pišu španjolski mediji.
Katalonci se gotovo očajnički pokušavaju riješiti Dembelea i Philippea Coutinha, ali zasad im to ne uspijeva. Nije pitanje hoće li na njima izgubiti, nego koliko. Kako bi smanjili iznos u kešu za Lautara, rado bi se riješili još pokojeg igrača, u kombinaciji je i hrvatski veznjak Ivan Rakitić, no pitanje koga sve želi Inter. U svakom slučaju, Barca će morati prodavati, i to obilato ako želi dovesti Martineza, a posebice Neymara.
Real pušta Balea besplatno
U sličnoj je situaciji i Real Madrid. Nakon Italije koronavirus je najžešće pogodio Španjolsku. Tko zna kada će se nastaviti La Liga. Što kasnije, to znači veći gubitak za klubove. Marca piše da se Real odlučio po svaku cijenu riješiti Garetha Balea i Jamesa Rodrigueza. Samo Velšanin svake godine pozoblje mu 34 milijuna eura u bruto iznosu na ime plaće, a gdje su još bonusi.
Da je dogorjelo do noktiju, govori i informacija da Real namjerava pustiti Balea besplatno. Do jučer Florentino Perez nije htio ni čuti za tu opciju. Sad je spreman pristati na sve samo da mu se skine s platne liste. Velšanin je već pokazao da se nimalo ne uzrujava što ga Zinedine Zidane zaobilazi u širokom luku. Ugovor mu istječe u ljeto 2022. i spreman je sjediti na klupi koliko god treba. Za 17 milijuna eura neto po sezoni isplati se čekati istek ugovora čak i na tribini. Golf terena u okolici Madrida ionako ne manjka.
Pitanje je može li se Real riješiti Balea čak i ako ga pusti besplatno? Tko će u ovo doba igraču koji je napunio tridesetu i vodi vječnu bitku s ozljedama dati plaću od 17 milijuna eura? Kina je zatvorila pipu, tamo više nema astronomskih plaća, no Madriđani valjda računaju da će se već naći neka „ovca“ u Engleskoj ili Francuskoj, preciznije u Parizu. Bili živi pa vidjeli.