Moglo bi se reći da Filip Hrgović u posljednje vrijeme živi na dvije adrese. Iako pješčane plaže Floride zovu na odmor i uživanje, to je posljednje na što naš boksač pomišlja kad ondje raspakira kovčege.
"U Americi mi je super jer sam tamo anonimac i imam svoj mir. Nema obitelji, nema prijatelja, nema krstitki, nema pričesti, vjenčanja. Hahaha, ne moraš na poštu. Mogu se posvetiti samo treningu i to mi je dobro u Americi, ali opet i to dojadi malo nakon par mjeseci", rekao je novinarki In Magazina Sanji Jurković.
Najveća razlika Amerikanaca i Hrvata?
Što bi rekao da je kulturološki najveća razlika između nas i njih?
"Uvijek kad tamo odem, iako pazim na prehranu, dobijem par kilograma, to sam primijetio. Dosta im je hrana začinjenija i masnija, ima puno tih umaka. Mislim da je tamo ubrzaniji način života i mislim da su tamo ljudi fokusirani isključivo na karijeru, da se malo tamo izgubilo malo ljudskosti i duše, prisnosti među ljudima", iznio je dojam u Amerikancima.
Razliku je, kaže, primijetio i u Hrvatima najdražem napitku, ujedno najdražoj slobodnoj aktivnosti – kavi. Možda je baš to razlog zašto je krenuo na tečaj za home baristu. U ringu ste ga već vidjeli, sad je vrijeme da vam Hrgu predstavimo u nešto drugačijem izdanju.
Kava je posebna strast
"Gle, nemam dugo meč, pa sam odlučio koju kunu zaraditi, prodati koju kavicu. Pa eto, zato sam te pozvao, da mi malo napraviš reklamu, haha, ljudi dođite na kavu!", uz osmijeh je rekao Filip, pokazujući svoje vještine u pripremanju kave.
Otkud ta ljubav prema kavi?
"Pa ne znam, volim kavu oduvijek i sad već dugo imam želju da odem na jedan veći level i evo, učim se da postanem profesionalni home barista", otkrio je.
A upravo je na kavi bio i onda kad je, što inače nije uobičajeno za njega, iz hira odlučio kupiti psa.
"Digao sam se, otišao s kave u prvi puppy shop i doveo psa, doveo ga doma bez ikakvog dogovora sa suprugom", ispričao je, otkrivši i kako je reagirala supruga Marinela:
"Jednostavno je bio toliko sladak da se ona nije ljutila, prihvatili smo ga, eto, tako da ga sad fakat toliko volimo i mi i cijela obitelj da je to strašno. Ne mogu uopće vjerovati da sam se pretvorio u tu osobu. Nisam mislio da ću ikad toliko zavoljeti psa i to je nešto nevjerojatno. Bio sam jedan od onih ljudi koji se zgražaju kad vide da se ljudi grle sa psima, da ljube pse i da su prezaokupljeni s psima, a sad sam ja postao jedan od njih."
Otac mu je ostavio više životnih mudrosti
Labrador Pipa dobio je ime prema nadimku koji je Filipu dao njegov voljeni otac Petar, nakon čije smrti je Filip prolazio kroz teško razdoblje. No, u maniri pravog borca, iz te je životne bitke izašao jači.
Otkrio je i što predstavlja citat na zidu, kraj svojevrsnog murala njegovog oca.
"To je bila jedna česta rečenica mog tate i to je zapravo jedna cijela filozofija iza te rečenice koja je meni od njega ostala najupečatljivija. Jednom prilikom sam predložio da on i mama, da ću im ja platiti neki hotel, odu na neki vikend, da ih ja počastim, da se odu lijepo provesti. Da ode malo izvesti mamu, a onda je on rekao šta će kad se vrati. To je zapravo filozofija jer puno ljudi danas pokušava pobjeći od sebe s razno raznim stvarima. I onda tata kaže 'dobro, šta ćeš kad se vratiš, otišao si i dalje si sam sa sobom.'
Nije rješenje otići na put, nije rješenje otići u šoping, nije rješenje kupiti novi auto niti bilo šta što dolazi izvana nego je rješenje u nama. Mi moramo naći taj mir u sebi, prihvatiti sami sebe i pomiriti se sami sa sobom, i to je moj tata bio, prvak svijeta u tome. Za mene je to smisao života", rekao je, dodavši:
"To ti je moj tata bio, legenda. Nije imao firme, nije bio prvak svijeta, nije bio predsjednik niti premijer, ali je bio…Bio je čovjek i bio je prvak u življenju života.
Život treba prihvatiti i živjeti
Je li to možda nešto što ćeš i ti implementirati u svom životu i učiti svoju djecu, na kraju krajeva, kako si sam rekao, ako Bog da jednog dana, tome?
"Naravno. Nema formule za život, neće ti ništa što si zacrtaš ili što ostvariš, nema rješenja za život, život živjeti, život treba prihvatiti i živjeti. Moj stari je bio ljudina i jako mudar čovjek i nedostaje mi jako, eto, šta da ti kažem", sa sjetom je ispričao.
Najveća potpora u teškim vremenima bila mu je, dakako, njegova obitelj, na čelu sa suprugom Marinelom.
"Uz mene je, podredila se mom načinu života i svaka joj čast na tome, hvala joj na tome, ne bi išlo bez toga.
Nitko ga nije oborio s nogu osim Marinele, je li tako?
"Da, jednom jedan Rus na kvalifikacijama za Olimpijadu 2012. Ali sam se tada digao, sad još nisam."