Davno smo napisali da je Soudani pola Dinama, i to kada je Dinamo imao znatno jaču momčad nego sada, i kada se mnogi još sumnjali u Alžirca. Ako je prije dvije-tri godine bio pola Dinama, što je tek danas? Jasno, karikiramo, ali po našem mišljenju Soudani je u ovom Dinamu jedini klasni igrač.
Soudani briljantnim škaricama rastužio Rijeku i "spasio" prvenstvo!
Svi ostali to nisu, ili još nisu, ili su bili nekad davno, to se prije svega odnosi na Sammira, koji nije ni sjena igrača od prije nekoliko godina. Usuđujemo se reći da Dinamo nikada nije bio lošiji u posljednjih desetak godina. Samo treba pozornije pogledati početnu postavu koja je istrčala na Rujevicu i sve će biti jasno.
Isprike provincijske momčadi
Teško se može reći da je Dinamo igrački jači, kada je riječ o prvih 11, a da Rijeka ima bolju igru, to se jasno moglo vidjeti u derbiju.
Busali su se u prsa i bahatili Modri u najavama utakmice, s Maksimira su stizale bombastične izjave, neki su igrači najavljivali da će biti najbolji u derbiju, a na kraju nisu pokazali ništa ili malo toga. Kada im je vratar najbolji na utakmici, sve je jasno. Modri su pokazali i mentalitet koji dolikuje provincijskim momčadima.
Pazite, kada je to Dinamo u bližoj i daljoj prošlosti tražio izliku u „brzom“ terenu? Pa valjda takav teren odgovora tehničarima i „igračinama“, kakvim se, sudeći prema izjavama prije utakmice, očito smatraju Modri.
Kada gruntaju zbog doista odličnog terena Rujevice, stječe se dojam da bi im više odgovarala oranica. Obično su tako govorile manje momčadi koje su stizale na Maksimir i češale se po glavi zbog biljarskog terena i nakvašene trave. I te izjave govore da to nije onaj stari Dinamo.
Soudani kao Jerković, napadači Rijeke se ispromašivali
No, i takav Dinamo izvukao je remi na Rujevici, praktički bez ijedne ozbiljnije šanse, jer Soudanijev majstorski gol pao je nakon akcije i situacije koja se nikako ne može nazvati izglednom. Modri su odigrali očajno, ali još uvijek su igri za naslov prvaka. Soudani ih je ostavio živim doista prekrasnim golom, u stilu najvećih majstora, zabio je škaricama kao nekoć Dražan Jerković, ali Modri za remi mogu najviše zahvaliti mladom Livakoviću i posebice riječkim napadačima koji su se propisno ispromašivali.
Riječani su bili puno bolji, stvorili su nekoliko izvrsnih šansi, po svemu su trebali upisati tri boda, a to što nisu, sami su si krivi. Kada ne zabijete gol ni u situaciji kada s dvojicom idete na vratara, a igrač koji vuče loptu ne doda suigraču da pospremi u nebranjenu mrežu, tko vam za to može biti kriv? Baš nitko, pa ni sudac Zebec, čijim suđenjem Riječani nisu zadovoljni.
To se moglo jasno primijetiti već u prvim izjavama nakon utakmice. Kek je bio prilično otvoren. Je li sudac mogao dosuditi jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi, pokazat će naknadne analize. Situacija je bila sumnjiva, no bez odgledane snimke, doista je teško reći.
Kek opet napravio istu pogrešku
Rijeka je propustila veliku šansu, mogla je „presuditi“ Dinamu. Svjesni su toga Matjaž Kek i njegovi igrači, jer u suprotnom ne bi izgledali tako nervozno i razočarano nakon utakmice. Da Kek doista misli kako ovo nije bila meč lopta, ne bi onako čangrizavo reagirao na pitanja novinara je li Rijeka nekoliko minuta prije kraja imala prvenstvo u svojim rukama.
Priznao je Kek da je pogriješio s jednom izmjenom, da je zbog toga pao Rijekin ritam. No, Kek je možda i taktički pogriješio nakon što je Rijeka povela. Franko Andrijašević nakon utakmice je izjavio da su se svjesno povukli. Rijeka je prepustila inicijativu Dinamu i uslijedila je kazna, i to praktički iz ničega.
Čini se da Kek ne može protiv sebe. „Ziherašenje“, odnosno čuvanje rezultata opet mu se obilo o glavu. Rijeka je promašila brojne šanse, ali ipak je prva povela. I kada se činilo da će dokrajčiti Modre, Riječani su se povukli umjesto da iskoriste momentum. Na taj su način bacili Dinamu "pojas za spašavanje", dali su mu da predahne i pokuša nešto napraviti. Ispalo je pogrešno, ali dalo se to naslutiti, jer se Rijeki prečesto događa da primi gol kada krene zatvarati utakmicu pri minimalnom vodstvu.
Možda smo preoštri prema Keku, jer treba priznati da nije lako odigrati baš cijelu utakmicu u tako visokom ritmu, a i isto tako je teško očekivati i da Dinamo neće baš ništa napraviti, odnosno da mu Rijeka neće ponuditi barem neku šansu ili polušansu. Osim toga, Soudani je sjajno pogodio, tako se zabija jednom ili dvaput u karijeri, tako da se može govoriti i o manjku sreće. Ali, ostaje činjenica da je Rijeka primila gol kada se povukla. I nije joj prvi put.
Rijeka pokazala da je bolja od Dinama
Riječani će otići na počinak vjerojatno ljutiti i utučeni, no kada se probude i kada se glave ohlade, shvatit će da im je ostala prednost od četiri boda i da su pokazali kako su u ovom trenutku bolja momčad od Dinama i da su po svemu bliži naslovu.
U nogometu je sve moguće, to je pokazala i ova utakmica, pa je tako moguće da Rijeka do kraja prvenstva prokocka stečenu prednost, da se sve okrene na mlin Dinama, ali napisali smo nekoliko puta tijekom sezone da se čini kako ovaj Dinamo nema ni osobitu momčad, a još manje igru. Rijeka je u ovom trenutku avion za Dinamo.
Rijeka ima za čime žaliti, ali isto tako može biti i ponosna. Logično je zaključiti da Riječanima nakon ovakve predstave samopouzdanje neće biti narušeno, dapače, nakon prespavane noći moglo bi im samo porasti. Na kraju krajeva Rijeka ovisi samo o sebi, a Dinamo o drugima.
Nogomet je čudna biljka i nećemo svoditi račune. Daleko je još kraj i sve je moguće. Očekuje nas uzbudljiva utrka, dobili smo neizvjesnost kakvu dugo nismo imali u domaćem prvenstvu. U svakom slučaju, to je u suštini odlično za ljubitelje nogometa, ligu i cijeli hrvatski nogomet.