Na današnji dan prije točno godinu dana Hrvatska je pobijedila Argentinu 3:0 na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i nagovijestila da bi mogla otići jako daleko. Koliko daleko, u tom je trenutku bilo teško reći, ali vjerujemo da su se mnogi hrvatski navijači potajno nadali bi to moglo biti najmanje polufinale. Naprosto, tu se sve otvorilo.
Usuđujemo se reći da je to bila najvažnija pobjeda Vatrenih na Svjetskom prvenstvu. Gledajući s ove distance, možda i najvažnija u povijesti hrvatske reprezentacije. Dva su razloga zbog kojih to tvrdimo. Tom pobjedom Vatrenima je samopouzdanje naraslo do neba, kao i cljeoj naciji. Shvatili su da mogu svakog pobijediti.
To je prvi razlog. Drugi je puno prozaičnije prirode, ali ne manje bitan. I prije početka natjecanja, a još više s odmakom od godinu dana, bilo je jasno da bi utakmica s Argentinom mogla odrediti hrvatski nastup na Mundijalu. Zašto?
Najvažnija pobjeda Vatrenih u Rusiji
Zato što se hrvatska skupina križala sa skupinom u kojoj je bila Francuska, za mnoge najveći favorit turnir. Francuska je dugo na kladionicama držala čelnu poziciju zajedno s Brazilom i Njemačkom.
Uoči početka samog natjecanja Njemačka je u najvećem broju svjetskih kladionica pala na treće mjesto zbog brojnih unutrašnjih problema i loših rezultata u pripremnim utakmicama, a Francuska i Brazil uglavnom su bili poravnati na vrhu. Na kraju se pokazalo da su bookmakeri dobro procijenili.
To i nije bilo tako teško predvidjeti, jer znalo se da je Francuska „jaka kao crna zemlja“, da je njezina momčad iznimno motivirana i dovoljno iskusna. Nakon što su na nekoliko prijašnjih turnira zapinjali u završnici ili blizu završnice, bilo je logično zaključiti da će Tricolori doseći vrhunac u Rusiji.
Stoga je bilo jasno da treba sve učiniti kako bi se izbjeglo Francusku u osmini finala. Svatko tko se imalo razumije u nogomet znao je da je lakše pobijediti Argentinu nego Francusku. Povrh toga, ako ste pogledali malo dalje, vidjeli biste da Hrvatsku u gornjem dijelu ždrijeba nakon Francuske čekao Urugvaj ili Portugal pa Brazil ili Belgija. Teško da može teže.
Kako izbjeći Francusku? Pobijediti Argentinu!
Osim toga, rezultati u prvom kolu tako su se raspleli da je postalo jasno kako bi Njemačka lako mogla biti druga u skupini ili čak ispasti, a to je značilo da će donji dio ždrijeba biti puno lakši nego gornji.
Dakle, sve je upućivalo na to da će utakmica s Argentinom biti ključna za visok plasman. I zato je po nama to bila najvažnija hrvatska utakmica na turniru, jer jasno je da bi Hrvatska puno teže došla do finala da je otišla u gornji dio ždrijeba.
Naravno, išlo se korak po korak, prvi cilj je bio pobijediti Nigeriju u prvom kolu i potom proći skupinu na bilo koji način, jer znamo da Hrvatska nije prošla skupinu na svjetskim prvenstvima od 1998., ali možemo se kladiti da nema tog hrvatskog navijača koji barem jednim okom nije škicao na daljnji ždrijeb.
Jasno je da smo svi kalkulirali i računali. Stoga je Argentina na neki način bila biti ili ne biti. I remi je bio dobar budući da su Guači protiv Islanđana odigrali tek 1:1, no bilo je posve jasno da Vatreni ne smiju ići na bod. Bilo bi to pogubno razmišljanje.
Izbornik Zlatko Dalić slao je poruke da mu igra ne remi nije ni u peti te da će Hrvatska igrati onako kako zapravo jedino i zna, a to je na pobjedu. To je u hrvatskom mentalitetu, čim nešto Hrvati kalkuliraju, obično ne ispadne dobro.
Ključan potez Zlatka Dalića
Prije utakmice puno se tinte prolilo oko toga hoće li Dalić ubaciti u igru iskusnog senatora Vedrana Ćorluku umjesto Vide ili Lovrena. Izbornik je prije utakmice s Nigerijom obećao Ćorluki da će igrati protiv Argentine. Poslije je priznao da je pogriješio što je obećavao nešto što se obećati ne može.
Zašto heroj nacije razmišlja o ostavci? Modrićeva oštra poruka sve govori i otkriva
Morao je prekršiti danu riječ jer su Vida i Lovren odigrali stvarno sjajno. Dalić je tu povukao možda i najvažniji potez turnira. Ćorluki nije bilo svejedno, to je jasno i razumljivo, no, za razliku od nekih drugih, prihvatio je izbornikovu odluku bez dizanja buke i pravljenja skandala, čime je pokazao da mu je interes reprezentacije na prvom mjestu, ali i da mu je inteligencija na visokoj razini, što se, uostalom, odavno zna. U Rusiji je to samo potvrdio.
Praktički do objave početnih postava nije se sto posto znalo što će Dalić napraviti, no mi smo bili prilično sigurni da izbornik neće ništa mijenjati. Takav dojam smo dobili nakon slučajnog susreta s Draženom Ladićem, prvim pomoćnikom Zlatka Dalića.
Naime, noć prije utakmice tumarali smo ulicama Nižnjeg Novgoroda, vraćali smo se u hotel na periferiji grada i u sitnim satima sreli smo čovjeka kako se u debelom mraku pokušava orijentirati pomoću pametnog telefona. Tko je bio u Rusiji, mogao je vidjeti da provincijski gradovi izvan samog centra baš i nisu dobro osvijetljeni.
Slučajni susret s Ladićem u mraku Nižnjeg Novgoroda
Međutim, svjetlo sa zaslona mobitela otkrilo nam je da je još uvijek nepoznata osoba u trenirci hrvatske reprezentacije. Kada smo se približili na sedam-osam metara, svjetlo mu je obasjalo lice i shvatili smo da se radi o Ladiću.
„Mogu li vam pomoći?“ zaustili smo i počeli se glasno smijati kada smo vidjeli iznenađeno Ladićevo lice.
„Stvarno nevjerojatno da se susretnemo u ovakvom mraku“, smijao se Ladić, kazavši nam da je odlučio malo protegnuti noge i obići centar grada, no budući da hotel u kojem je odsjela reprezentacija nije tako blizu centra, čuveni hrvatski vratar malo se izgubio.
Nigdje nikoga, totalni mrak, samo nas dvojica. I tako, ćaskali smo petnaestak minuta. Ladara nam je između redova puno toga otkrio, među inim i da je Nikola Kalinić stvarao probleme i puno prije utakmice s Nigerijom. Već na prijateljskoj utakmici s Brazilom u Liverpoolu bio je blizu odstranjivanja iz momčadi, no Dalić mu je oprostio i odlučio dati još jednu šansu. Nije dobro završilo.
„Iskreno, ne znam tko će igrati, jer nije još odlučeno, ali koliko ja poznam Dalu, teško da će mijenjati užu obranu. To bi bilo jako riskantno. Pa vidio si kako su Vida i Lovren odigrali, takav stoperski par se mijenja samo ako je u pitanju ozljeda. Vezni red i napad su druga priča, tu bi moglo biti manjih promjena“, kazao nam je Ladić i sve nam je manje-više bilo jasno:
Licemjerni Messi
Ćorluka ostaje na klupi, Andrej Kramarić vjerojatno seli na klupu, a upada maratonac Marcelo Brozović, koji će imati posebno zaduženje, a to je da sa Strinićem i Perišićem strpa u „kavez“ Lionela Messija, najboljeg igrača svijeta posljednje dekade.
Messi je protiv Hrvatske ostao skoro pa neprimijećen, a nakon utakmice pokazao je negativnu stranu svojeg karaktera. Pobjegao je u svlačionicu i nije čestitao pobjednicima na otvorenoj sceni. Ni prvi ni posljednji put. I nedavno na Anfiledu vidjeli smo da se ne ponaša baš sportski kada izgubi. Kad pobijedi, rukuje se i s ljudima u osiguranju. Prilično nesportsko pa i licemjerno ponašanje.
Brozović je obavio veliki posao na toj utakmici, nije, doduše, striktno čuvao Messija, no najčešće je od svih išao u duel s argentinskim čarobnjakom i gurao ga daleko od hrvatskog gola. Zadatak je obavio odlično, a još je stigao i sudjelovati u građenju igre. U taktičkom smislu, to je bila možda i najbolja Brozovićeva partija u najdražem dresu. Ivan Rakitić i Luka Modrić odigrali su maestralno, bila je to najava da će to biti njihov turnir i da bi obojica mogla konkurirati za najboljeg igrača prvenstva.
Naravno da se moglo očekivati kako taktika neće biti ista kao protiv Nigerije, da će Hrvatska vjerojatno igrati povučenije, ali ne previše. Ključ pobjede bio je visoki presing, što je bio lajtmotiv Vatrene epopeje u Rusiji. Možda Ante Rebić jest imao dosta sreće kada je pogodio onaj volej, on takve golove, treba to priznati, daje jako rijetko, no nije bila slučajna namjera hrvatske taktike, a ni pogreška argentinskog vratara.
„Gol visi u zraku! Vaši pritišću kao bijesni psi, a naša zadnja linija i vratar na rubu su kardinalne pogreške“, kazao nam je još sredinom prvog poluvremena argentinski kolega koji je sjedio tik do nas, kada smo mu uputili digresiju da Argentina teško iznosi loptu sa svoje polovice.
Nije sreća nego visoki presing slomio Argentince
Hrvatski stručni stožer na čelu s izbornikom Dalićem dobro je prostudirao Gauče. U prijašnjim utakmicama moglo se primijetiti da forsiraju igru „od noge“ u zadnjoj liniji, a da tehnički nisu dorasli takvoj filozofiji. Jednostavno, Argentina nema dostatnu kvalitetu za tiki-taku na svakom dijelu terena, što zorno pokazuju rezultati posljednjih godina.
Dalić je to shvatio i naložio intervalni visoki presing. Vatreni su svako malo stiskali zadnju liniju i tjerali njihove braniče na pogreške u predaji lopte. U šest-sedam navrata prije prvog gola hrvatskim nogometašima je malo nedostajalo da otmu ili presjeku loptu Argentincima u opasnoj zoni. Vratar Caballero u nekoliko je navrata loše primao povratne lopte i još lošije ih ispucavao u polje. To je primijetio i argentinski novinar i zato je rekao da gol visi u zraku.
To se naposljetku i dogodilo, jer moglo se računati da će Caballero ili netko drugi u argentinskoj obrani prije ili kasnije pogriješiti, jer su cijelo vrijeme bili na rubu kobne pogreške. Kažemo, imao je Rebić sreće, zna se da tehnički nije baš najbolji, ali pogreška argentinskog vratara nije slučajna, ona je isforsirana nesmiljenim hrvatskim presingom.
To je bio dio taktike, a ne puke sreće. Naravno da je utakmica mogla otići drugim smjerom da je Argentina realizirala onu šansu u prvom dijelu kada je pogriješio Dejan Lovren, no tako se može reći za svaku utakmicu. Što bi bilo da je Hrvatska povela u jeku dominacije protiv Francuza u finalu ili da nije primila onakva dva jeftina gola u prvom dijelu? Ili, recimo, što bi bilo da je Hrvatska povela protiv Portugala u Francuskoj, da je Vida tada pogodio mrežu a ne vratnicu? Ili da nije primila onaj gol protiv Turske? Mogli bismo nabrajati do sutra.
Jalnuši na aparatima
U nogometu „što bi bilo da je bilo“ ne vrijedi spominjati. Računa se samo što se dogodilo, a ne što se moglo dogoditi, no svjedoci smo da će neki uvijek rado primijetiti kako je Hrvatska sretno pobijedila, i ne samo tu utakmicu, a kada izgubi na sličan način, onda će lakonski utvrditi da sreću treba zaslužiti. Uostalom, tko je Argentincima kriv što ne znaju pogoditi praznu mrežu? Tko je kriv Hrvatima što su napravili jeftine pogreške u finalu?
Ponekad nam se čini da je nekima u Hrvatskoj tuđe uvijek puno draže. Ima svatko pravo na svoje mišljenje, daleko od toga. Samo primjećujemo, a vjerujemo da ste se i sami naslušali sličnih priča.
Pišemo to zato što smo u posljednjih godina dana čuli i pročitali svakojakih „analiza“ navodno nezainteresiranih promatrača. Nije ih bilo jako puno koji su završili na aparatima nakon pobjede nad Argentinom i naposljetku osvojenog srebra, ali ne možemo ne primijetiti da neki nikako ne mogu prežaliti što su Vatreni ostvarili epohalni rezultat.
Vjerujemo da ste se već susreli s takvima u raspravama po društvenim mrežama, forumima ili birtijama. Kad je netko jalan, razlozi nisu bitni, onda taj obično traži dlaku i u jajetu, zar ne? Neka, jer možda baš zato nam je epohalni uspjeh Vatrenih još i slađi.