Hrvatska mora pobijediti ako želi u drugi krug natjecanja, a Meksiku je dovoljan i remi. Postoji i kombinacija da Hrvatska ode dalje uz remi, ali u tom slučaju Kamerun mora pobijediti Brazil, a to je film koji nećemo gledati.
Neka 'vatreni' pobijede iz prekida u gradu slavnog izvođača 'slobodnjaka'
Nema prostora za „kemijanje“ i kalkuliranje, na teren mora ofenzivna momčad koja će loviti pobjedu pod svaku cijenu. Nakon poraza od Brazila i skandaloznog suđenja Yuichija Nishimure, razbijanje kamerunskih „desperadosa“ u srcu Amazonske prašume podiglo je samopouzdanje Kovačevoj vrsti ali i cijeloj naciji. Sreća je bitan faktor u nogometu, no na kraju ipak presuđuje kvaliteta, posebice u natjecanju po skupinama gdje se igraju tri utakmice. Ako „vatreni“ na nekim prijašnjim utakmicama nisu imali dostatnu kvalitetu, sada se čini da imaju sve potrebno za proći u drugi krug, a možda i dalje. Nudimo pet razloga zbog čega vjerujemo da bi ova generacija "vatrenih" trebala srušiti neugodnu tradiciju.
1. Kvaliteta
Hrvatska je na četiri turnira bila u sličnoj situaciji kao sada u Brazilu, trebala je pobjedu u posljednjem kolu natjecanja po skupinama za prolaz u drugi krug, no nijednom nije uspjela pobijediti; u tri je navrata izgubila, a jednom je odigrala remi, od toga je u dva navrata u posljednjoj utakmici igrala s velesilama – 2004. s Engleskom i 2012. sa Španjolskom. Kada se osvrnemo na spomenutu povijest i analiziramo momčadi hrvatske reprezentacije na velikim turnirima, dolazimo do zaključka kako nije slučajno što je Hrvatska baš 1996., 1998. i 2008. prošla u drugi krug.
Hrvatska je na sva tri turnira imala osjetno kvalitetniju momčad u odnosu na 2002., 2004. i 2006., dok za 2012. možemo reći da nije imala sreće sa ždrijebom, jer je u skupini bila s Italijom i Španjolskom, koje su na kraju igrale u finalu, no svejedno je pružila objema velesilama snažan otpor i doista je nedostajalo malo sreće i sudačke pravde da prođe dalje. Vjerujemo kako Hrvatska od „brončane“ generacije nikada nije imala tako kvalitetnu momčad i igrače koji igraju u najvećim svjetskim klubovima.
2. Iskustvo igranja velikih utakmica
Uz to, današnja momčad je uigrana, dovoljno iskusna te fino izbalansirana. Upravo su spomenute partije protiv Italije i Španjolske bile zalog našeg optimizma da Hrvatska može na Svjetskom prvenstvu napraviti ozbiljniji rezultat, odnosno najmanje proći skupinu. U protekle dvije godine ključni hrvatski nogometaši Luka Modrić, Mario Mandžukić i Ivan Rakitić postali su planetarne zvijezde, osvojili su najvažnije klupske trofeje, Ligu prvaka i Europsku ligu. Stekli su, dakle, „kapital“ koji se ne može kupiti, a to je iskustvo igranja velikih utakmica. To iskustvo trebali bi iskoristiti protiv Meksikanaca.
3. Forma ključnih igrača
Ozbiljan napredak imali su i ostali igrači. Neki su poput neuništivog Ivice Olića zadržali vrhunsku formu, a neki su poput Ivana Perišića u Brazil stigli u formi života i nastavili sa sjajnim partijama na najvećoj pozornici. Perišić je za sada prvo ime hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, sjajno se nadopunjava s Olićem, suigračem iz Wolfsburga, što se najbolje vidjelo kod akcije za prvi pogodak protiv Kameruna. Mandžukić je potvrdio golgetersku formu, Modrić i Rakitić možda nisu briljirali, ali su odigrali sasvim solidno obje utakmice, od njih se očekuje da "eksplodiraju" protiv Meksika.
Protiv Kameruna se moglo vidjeti da je razinu forme podigao i kapetan Darijo Srna, a čini se da se i stoperski par Ćorluka – Lovren konačno uigrao. Vratari bi mogli imati važne pa i najvažnije uloge. Guillermo Ochoa do sada je pokazao znatno više od Stipe Pletikose koji je protiv Brazila mogao bolje reagirati kod oba pogotka iz igre. Pletikosa protiv Kameruna nije imao previše posla, no izgledao je prilično sigurno i samouvjereno. Zna se da vratar daje sigurnost obrani, Pletikosa će protiv Meksika morati biti na svojoj najvišoj razini, jednako kao i cijela hrvatska momčad.
4. Svjesni pogrešaka, savjesni i ponizni
U prve dvije utakmice bilo je loših momenata, pogrešaka i rupa igri, opet je škripalo na lijevom boku, ali bilo je znatno više dobrih stvari. Optimizam daje i činjenica što su hrvatski nogometaši svjesni svojih pogrešaka, ne metu ih pod tepih, što znači da su savjesni i ponizni te ih žele ispraviti. Sigurno je da neće podcijeniti Meksikanca, a vjerujemo kako ih neće ni precijeniti. Poštovanje da, ali ne i strahopoštovanje. Hrvatska je po imenima igrača i klubovima u kojima nastupaju njezini igrači realno kvalitetnija, ali tu prednost možda anulira činjenica da je Meksiku dostatan i remi. I što se tiče forme prikazane u prve dvije utakmice, čini se da su Hrvati i Meksikanci tu negdje, po tome ispada da su im šanse za prolaz dalje podjednake. No, jedan bitan detalj na strani je hrvatske momčadi.
5. Potez pojedinca na strani Hrvata
Utakmicu bi vrlo lako mogao odlučiti inspiracija pojedinca. Vjerujemo kako Hrvatska u svojoj momčadi ima više klasnih igrača koji jednim potezom mogu donijeti odlučujuću prevagu. Nije važno tko će to biti, samo neka odluči i slavit će ga cijela nacija.
